Legislator Rechtsprechung & Gesetzgebung
I Kž-476/1995-3 KI-generiert

I Kž-476/1995-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Geschäftsnummer I Kž-476/1995-3
Gericht / Behörde
Rechtsordnung Kroatien (HR)
Entscheiddatum
Ausgang Presuda

Legislator-Zusammenfassung

KI-generiert

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Milana Gudelja, Senke Klarić- Baranović, Marijana Hranjskog i Zlate Lipnjak-Bosanac, kao članova vijeća i tajnika u odjelu Ileane Vinja, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. O. zbog kaznenog djela iz čl. 161. st. 2. KZRH i dr., odlučujući o žalbi državnog odvjetnika i optuženika podnijetima protiv presude Županijskog suda u Karlovcu od 26. siječnja 1995. godine broj K-13/94, u sjednici održanoj 30. rujna 1999. godine,

Legislator-Regeste

KI-generiert

I Kž-476/1995-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Pobijanom prvostupanjskom presudom oglašen je krivim opt. I. O. zbog kaznenog djela iz čl. 161. st. 2. KZRH u svezi sa čl. 156. st. 1. KZRH, te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine.

Fragen Sie sich, wie dieser Entscheid auf Ihren Fall anwendbar ist?

Prüfen Sie diesen Entscheid zusammen mit Bundesrecht, kantonalen Erlassen, Kommentaren und Folgeentscheiden in Legislator AI.

Fall in Legislator öffnen →

Volltext

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-476/1995-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Milana Gudelja, Senke Klarić- Baranović, Marijana Hranjskog i Zlate Lipnjak-Bosanac, kao članova vijeća i tajnika u odjelu Ileane Vinja, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. O. zbog kaznenog djela iz čl. 161. st. 2. KZRH i dr., odlučujući o žalbi državnog odvjetnika i optuženika podnijetima protiv presude Županijskog suda u Karlovcu od 26. siječnja 1995. godine broj K-13/94, u sjednici održanoj 30. rujna 1999. godine,

p r e s u d i o j e:

I. Djelomično se prihvaća žalba opt. I. O., a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda:

a) u pravnoj oznaci djela, te se izriče daje optuženik djelom za koje je tom presudom oglašen krivim počinio kazneno djelo izazivanja prometne nesreće iz čl. 272. st. 1. i 3. Kaznenog zakona

b) uslijed odluke pod a), kao i djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženika i u odluci o kaznenoj sankciji, te se optuženiku po čl. 272. st. 3. KZ, uz primjenu čl. 57. st. 1. i 2. toč. b. izriče kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci

c) u odluci o mjeri sigurnosti zabrane upravljanja motornim vozilom iz čl. 63. st. 1. KZRH, koja se ukida.

II. Žalba državnog odvjetnika, kao i žalba optuženika u ostalom dijelu odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom prvostupanjskom presudom oglašen je krivim opt. I. O. zbog kaznenog djela iz čl. 161. st. 2. KZRH u svezi sa čl. 156. st. 1. KZRH, te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine.

Istovremeno izrečena mu je sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom na vrijeme od dvije godine.

Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po svom branitelju K. Z., odvjetniku iz O. iz žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede kaznenog zakona, te odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri i predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, odnosno preinači i oslobodi ga se optužbe.

Državni odvjetnik je istakao žalbenu osnovu odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne stroža kazna.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, u svom pismenom prijedlogu, predložio je da se žalba državnog odvjetnika prihvati i sukladno tome optuženiku izrekne stroža kazna a žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Žalba optuženika djelomično je osnovana, i to samo u pogledu odluke o kazni te izrečenoj sigurnosnoj mjeri, dok u ostalom dijelu nije osnovana.

Ovdje je potrebno naglasiti da žalitelj samo u uvodnom dijelu svoje žalbe naznačuje bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, dok je u obrazloženju žalbe ponavljaju činjenični navodi i zaključci suda prvog stupnja s ocjenom obrane optuženika, nalaza i mišljenja, kao i dopune mišljenja prometnog vještaka, na temelju čega onda žalitelj zaključuje da su vozač kamiona "FAP FURGONA" kao i vozač "TAM-a" ne samo doprinijeli ovoj prometnoj nezgodi, već su oni, svojim utvrđenim protupravnostima u vožnji, prouzročili ovu prometnu nezgodu zbog čega bi ocjenom načina vožnje optuženika trebalo njega osloboditi optužbe.

Ovakvim činjeničnim zaključivanjem, u kojem osim nabrajanja spornih činjenica, sadržaj njegove žalbe upire isključivo na pobijanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, pa treba reći, da nema formalnih nedostataka isticanih u žalbi optuženika, a niti bilo koje bitne povrede odredaba kaznenog postupka na čije postojanje po čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP/97 pazi ovaj sud po službenoj dužnosti.

Nije u pravu optuženik ni kada pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Naime, protivno žalbenim prigovorima optuženika prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje kada je našao da je optuženik počinio odnosno kazneno djelo iz čl. 161. st. 2. KZRH u svezi sa čl. 156. st. 1. KZRH i to na način kao i pod okolnostima koje su opisane u izreci pobijane presude.

Za takovo svoje zaključivanje prvostupanjski sud dao je prihvatljive i dovoljno jasne kao i potpune razloge koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

Žalbeni razlozi optuženika iz ove žalbene osnove sadržani su u bitnim tvrdnjama prema kojima je neodrživo zaključivanje pobijane presude da se optuženik kretao brzinom od 65 km/h, već se njegovo vozilo kretalo dozvoljenom brzinom od 40 km/h, kada nema pokazatelja koji bi upućivali na veću brzinu posebno ne onu koja je označena u izreci pobijane presude.

Uz to dvojbeni su, po žalitelju, i tragovi kočenja jer iz predmetnog zapisnika o očevidu isti nisu konstatirani pa je to po mišljenju žalitelja iskonstruirani podatak prometnog vještaka.

S obzirom na izloženo, po stajalištu žalitelja, ostala dva sudionika u prometu i to vozač "FAP FUGRONA", kao i vozač "TAM-a" su isključivi krivci za nastalu prometnu nezgodu.

Žalitelj ujedno i prigovara da utvrđena gr/kg vrijednost apsolutnog alkohola u krvi optuženika nije u posljedično uzročnoj svezi s nastankom prometne nezgode, kada su upravo ostala dvojica sudionika u prometu isključivi krivci za prometnu nezgodu.

Isto tako, smatra da nalaz i mišljenje liječničkog vještaka ne pruža dovoljno uvjerljiv dokaz da su povrede koje je zadobio oštećenik u prometnoj nezgodi uzrok njegove smrti.

Iz svih ovih žalbenih tvrdnji smatra da nema dokaza daje optuženik počinio odnosno kazneno djelo pa predlaže da ga drugostupanjski sud preinačenjem oslobodi optužbe.

Protivno svim istaknutim žalbenim prigovorima kako su naprijed izloženi prvostupanjski sud je pravilno ocijenio kompleksno činjenično pitanje, a prema podacima do kojih je došao u postupku rekonstrukcije spisa, posebice prometno-tehničkog vještačenja po vještaku ing. Č., te njegovom danom nalazu i mišljenju, kao i dopuni mišljenja na glavnoj raspravi, koje se temelji na prethodno pribavljenim dokazima u postupku rekonstrukcije spisa zapisnika o očevidu, provedenom sudsko-medicinskom vještačenju, kao i obrani optuženika.

Pravilan osnov zaključivanja prvostupanjskog suda u svezi dinamike ove prometne nezgode proizlazi iz onih utvrđenih činjenica sadržanih u nalazu i mišljenju, te dopuni mišljenja prometnog vještaka ing. Č. kao i istovremenom ocjenom i analizom neprihvaćanja obrane optuženika u pogledu te dinamike, i ovaj drugostupanjski sud zaključuje da je prometni vještak na temelju čestica otpalog blata na kolniku, te oštećenja na vozilima "FAP FURGON" kao i vozilu optuženika našao da pomicanjem teretnog vozila iz konačnog položaja unazad za 23 m, u područje gdje se nalaze te čestice nagomilanog otpalog blata, iz čega je očito da se vozilo optuženika neposredno prije mimoilaženja s vozilom "FAP FURGON" kretalo lijevom stranom kolnika, da bi onda naglim skretanjem u desno svojim zadnjim lijevim bočnim dijelom udarilo u prostor iza prednjeg lijevog kotača vozila "FAP FURGON" koji je u trenutku udarnog položaja bio za oko 30 cm na lijevoj strani kolnika, nakon čega se osobni automobil optuženika odbio na desnu kolničku traku i prednjim dijelom udario, na kolniku djelomično zaustavljenom teretnim vozilom marke "TAM". Na temelju deformacija prednjeg desnog dovratnog stupa od udara u stražnji lijevi dio tovarnog sanduka teretnog vozila "FAP FURGON" prometni vještak je ocijenio daje brzina kretanja vozila, prije radnje mimoilaženja, iznosila 65 km/h.

Istovremeno prometni vještak je ocijenio da u slučaju da nije bilo kontakta s teretnim vozilom, tada bi također zbog naglog skretanja u desno došlo do zanašanja stražnjeg dijela vozila optuženika na lijevu stranu kolnika.

Pritom je ono bitno što je naznačio prometni vještak a odnosi se na podatak da u slučaju da nije bilo udara u teretno vozilo, a to znači pravilno kretanje desnom stranom kolnika za vozilo optuženika, tada bi optuženik samo pri brzini od 40 km/h, ili nižoj mogao proći pored zaustavljenog vozila "TAM" a da ne prelazi preko središnje linije. Ovog stoga što prema podacima u spisu na listu br. 41 proizlazi da širina vozila optuženika iznosi 1,59 cm pa bi u tom slučaju zbog poprečnog profila prometnice koja iznosi 6,10 m ostao slobodni profil prometnice od 1,10 m koji je dovoljan za istovremeni prolaz sve troje vozila, i "FAP FURGONA" vozila optuženika, te zaustavljenog vozila "TAM".

Stoga po stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja prvostupanjski sud je sukladno rezultatima, prvenstveno provedenog prometnog vještačenja te danog nalaza i mišljenja i dopune mišljenja prometnog vještaka ing. Č., kao i analizom obrane optuženika, očevidne skice ali i fotodokumentacije koju je prometni vještak razgledao u policijskom spisu, s obzirom na činjenicu da je spis zagubljen i provedena rekonstrukcija spisa, prvostupanjski sud dao je jasnu ocjenu odlučnih činjenica u svezi nastanka prometne nezgode, te pravilno i potpuno razmotrio one bitne okolnosti pod kojima je došlo do ove prometne nezgode, istovremeno pravilno ocjenjujući način kretanja vozila optuženika neposredno prije provedbe, radnje mimoilaženja sa vozilom "FAP FURGON", razlog udara u prednji lijevi kraj vozila "FAP FURGON" te nastavno kretanje vozila optuženika kao i podlijetanja pod zaustavljeno vozilo "TAM".

U tom sklopu pravilno su ocijenjeni i rezultati onog dijela vještačkog nalaza prometnog vještaka, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud a odnosi se na podatak da doista u očevidnoj skici nema tragova kočenja, ali je vještak izvršio uvid u fotodokumentaciju, koja se nalazi u policijskom spisu iz koje proizlazi (list br. 170/11 spisa, te list br. 120 spisa) da se na slici 7 vide tragovi kočenja prednjeg i stražnjeg desnog kotača osobnog vozila koje je u svojoj skici prometni vještak naznačio strelicama na listu br. 120 spisa, u dužini od 5 m, te ono bitno na udaljenosti od 22,5 m od zaustavljenog teretnog vozila marke "TAM". Upravo ovi tragovi kočenja vozila optuženika upućuju na odlučnu činjenicu da je neposredno prije kontakta s teretnim vozilom, vozilo optuženika za 0,5 m prešlo preko središnje linije, vozeći dijelom po svojoj lijevoj strani kolnika, te potom u naglom skretanju u desno, iz čega proizlazi da je optuženik u prometnoj nesreći kretao se brzinom većom od dozvoljene za 25 km/h.

Kada se, naime, ima u vidu sva naprijed pravilna utvrđenja činjenica u svezi mjesta naleta na vozilo "FAP FURGON", te daljnjeg podlijetanja pod vozilo "TAM", kao i mjesta primarnog kontakta vozila, načina kretanja optuženika neposredno prije obavljanja radnje mimoilaženja s vozilom "FAP FURGON", tada postaje posve jasno daje u pogledu dinamike odvijanja prometne nezgode za koju je optužen žalitelj, nema više nikakve dvojbe da je ona zapravo prouzročena psihofizičkim stanjem optuženika, koji uslijed djelovanja utvrđene g/kg vrijednosti apsolutnog alkohola u krvi sa 1,32 g/kg, prouzročio prometnu nezgodu zbog oslabljenih vozačkih sposobnosti i kritičnosti u vožnji, kako to proizlazi iz izreke pobijane presude, pa su prigovori optuženika isticani u odnosu na ta pravilna utvrđenja pobijane presude posve neosnovani.

Kod takove ocjene, ovaj drugostupanjski sud, cijenio je i podatak iz prometnog vještačenja, vještaka Č. koji je izričito naveo da teretno vozilo ne može zaslijepiti vozilo koje mu dolazi ususret, ukoliko vozač tog vozila gleda na kolnik ispred sebe, jer tada ta svjetla nemaju nekog bitnog utjecaja na mogućnost uočavanja stanja na desnoj strani kolnika, s nastavnim temeljenim zaključkom prometnog vještaka, da utvrđena protupravnost u vožnji optuženika, vožnjom na lijevoj strani kolnika, nagli prelazak na desnu stranu kolnika a zbog

vrijeme izricanja

čega je on to tako vozio nije moguće utvrditi tehničkim putem.

prvostupanjske presude, te mu tom propisu i izrekao kaznu kao pod toč. lb. izreke ove presude.

Naime, uslijed preinačenja pobijane presude u pravnoj oznaci djela optuženiku je trebalo izreći i kaznu po propisu koji je primijenjen.

Postupivši, dakle, na taj način ovaj Vrhovni sud prihvatio je kao pravilne razloge kojima se rukovodio sud prvog stupnja kod postojanja osobito olakotnih okolnosti na strani optuženika te ocijenio je još i činjenicu da je od nastanka prometne nesreće prošlo skoro deset godina, a imajući u vidu daje sada oglašen krivim za blaže djelo, i cijeneći pritom sve utvrđene olakotne okolnosti koje je ocijenio i sudu prvog stupnja, kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci koju je optuženiku izrekao ovaj drugostupanjski sud, upućuje se nužnom i adekvatnom za ispunjavanje svrha kažnjavanja jer će se i ovako ublaženom kaznom postići te svrhe, a istovremeno izrečena kazna je u skladu s težinom kaznenog djela, kao i stupnjem kaznene odgovornosti optuženika, te samom opasnošću djela.

Iz izloženih razloga nije ni osnovana žalba državnog odvjetnika koji se zalaže za izricanje strože kazne optuženiku.

Ocjenjujući zakonitost i pravilnost djela odluke u svezi izrečene sigurnosne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom iz čl. 63. st. 1. KZRH, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao suda drugog stupnja treba reći da neovisno o utvrđenom načinu vožnje optuženika, kako je to naprijed izloženo, te u njemu sadržanoj protupravnosti u vožnji činjenica je da je od prometne nezgode prošlo skoro deset godina, a optuženik je u Domovinskom ratu bio pripadnik postrojbe MUP-a i kroz to vrijeme sudjelovao je u prometu bez da bi imao prometnih nezgoda.

Cijeneći dakle taj podatak, kao i okolnost utvrđenog doprinosa ostale dvojice sudionika u prometu, kako je to i obrazložio sud prvog stupnja na str. 6 presude alinea 4, pa ovaj drugostupanjski sud nalazi da, iako se radi o počinitelju kaznenog djela protiv sigurnosti prometa, ipak više nema te opasnosti da će optuženik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takovo kazneno djelo, s obzirom na naprijed izložene okolnosti.

Slijedom toga presuđeno je kao u pod toč. I c) izreke ove drugostupanjske presude.

Na temelju svega naprijed izloženog, o žalbama stranaka postupljeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude sukladno čl. 387. ZKP/97 i čl. 390. st. 1. ZKP/97.

U Zagrebu, 30. rujna 1999. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja, v.r.

Katica Jelić, v.r.