I Kž-359/1992-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-359/1992-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Milene Drakulić kao predsjednika vijeća, te mr. Branka Zmajevića, mr. Rudolfa Frančule, Vladimira Primorca i Milivoja Mikora kao članova vijeća i stručnog suradnika Tomerlin- Almer Rajke, kao zapisničara u krivičnom predmetu protiv opt. S. M. zbog krivičnog djela iz čl. 236.f. st. 1. KZH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Vojnog suda u Zagrebu od 11. svibnja 1992. V K-63/1992 u sjednici održanoj 1. srpnja 1992.godine, saslušavši zamjenika javnog tužitelja Hrvatske Baldu Papac,

p r e s u d i o j e :

Uvažava se djelomično žalba opt. M. S., preinačuje se presuda suda prvog stupnja u odluci o kazni,te se opt. S. M. za krivično djelo zbog kojeg je tom presudom oglašen krivim,na temelju čl. 236.f. st.l. KZH osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina, u koju kaznu mu se uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 18. rujna 1991. godine do 31. listopada 1991.godine.

U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba opt. S. M., te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

O b r a z l o ž e n j e

Vojni sud u Zagrebu pobijanom presudom oglasio je krivim opt.S. M. zbog krivičnog djela iz čl.236.f. st. 1. KZH, pobliže činjenično i pravno opisanog u izreci prvostepene presude, te mu izrekao kaznu zatvora u trajanju od deset godina. Po čl. 50. st. 1. Krivičnog zakona SFRJ, koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Krivičnog zakona SFRJ ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: KZJ) u izrečenu kaznu uračunato je optuženom vrijeme provedeno u pritvoru od 18. rujna 1991.godine do 31. listopada 1991.godine.

Protiv te presude žalbu je podnio optuženik iz svih žalbenih osnova čl. 363. Zakona o krivičnom postupku koji je na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91) preuzet kao zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: ZKP) i predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje sudu prvog stupnja, podredno da se preinači u odluci o kazni i optuženiku izrekne blaža kazna.

Vraćajući spis, temeljem čl.370. st. 2.ZKP, javni tužitelj Hrvatske je predložio da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Žalba je djelomično osnovana.

Žalitelj ističe, ali ne obrazlaže žalbene osnove bitne povrede odredaba krivičnog postupka i povrede krivičnog zakona, no ovaj drugostepeni sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, nije našao da bi prvostepeni sud počinio povrede zakona predviđene u čl.376. st. 1. ZKP. Stoga žalba iz tih žalbenih razloga nije osnovana.

Žalitelj nije u pravu niti kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Na temelju rezultata glavne rasprave prvostepeni sud izveo je pravilan zaključak da je optuženik učinio djelo koje mu se stavlja na teret optužnicom i da je krivično odgovoran.

Za svoja činjenična utvrđenja prvostepeni sud naveo je iscrpne i razumljive razloge, koje kao valjane i potkrijepljene izvedenim dokazima u svemu prihvaća i ovaj drugostepeni sud.

Žalbenim navodima optuženik nije uspio dovesti u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenih činjenica odlučnih za donošenje zakonite i valjane presude.

U vezi s ovom žalbenom osnovom optuženik u prvom redu ističe da dokazi koji su izvedeni nisu dostatni za zaključak o krivičnoj odgovornosti optuženika. Žalitelj tvrdi, kako nisu u radnjama optuženika ispunjena sva bitna obilježja krivičnog djela koje mu se stavlja na teret.

Međutim, u odnosu na ove žalbene prigovore treba reći da je prvostepeni sud pravilno, na temelju obrane samog optuženika, utvrdio da je on u prvom redu se odazvao na poziv nelegalnog organa (pojedinih vojnih osoba) jer jedini koji ga je mogao legalno pozvati u rezervu bio je Sekretarijat za narodnu obranu Općine Sisak. Protivno tome on se odaziva pozivu nekih vojnih osoba i odlazi u kasarnu okupatorske vojske "Vasilj Gaćeša" te je rasporedjen u jedinicu veze. Iz te kasarne u Petrinji već se odvijaju ratne operacije okupatorske vojske protiv legalnih organa vlasti Republike Hrvatske,napada se Petrinja, Sisak i okolica.

Svojim odazivom i odlaskom u redove okupatorske vojske optuženik je jasno manifestirao svoju volju i svijest da se bori protiv sistema vlasti Republike Hrvatske.

Pravilno prvostepeni sud utvrđuje da nije sporno da je na području Općine Petrinja u mjesecu kolovozu izvršena oružana pobuna. Optuženik, svjestan da se radi o naoružanom suprotstavljanju državnim organima vlasti, angažira se u izvođenju te pobune. Jedinica veze, u koju je rasporedjen i u kojoj, kako sam tvrdi, održava vezu između prvih borbenih linija i same kasarne, izuzetno je važan rod vojske. Radi se dakle o direktnom učešću u akcijama oružanog napada. Kao učesnik pobune on je neposredno uključen u oružani sukob, pa nema niti najmanje sumnje da svojim radnjama izvršenja djela nije ostvario sva bitna obilježja krivičnog djela oružane pobune.

Prema tome, izvedeni dokazi jasno upućuju na pravilnost utvrđenja prvostepenog suda, te paušalni navodi žalitelja nemaju oslonca u izvedenim dokazima.

Stoga nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Žalitelj je u pravu kada se žali zbog odluke o kazni.

Prvostepeni sud je pravilno cijenio optuženiku kao olakotno njegovu mladost, ali to nije učinio u dovoljnoj mjeri, dok mu je kao otegotno uzeo u obzir društvenu opasnost krivičnog djela, što doista predstavlja sastavni dio bića toga krivičnog djela i ne može se cijeniti kao posebno otegotna okolnost.

Obzirom na to, kao i okolnost da je optuženik nakon desetak dana provedenih u kasarni skinuo uniformu i vratio se kući, trebalo mu je izreći blažu kaznu. Kazna zatvora u trajanju od pet godina po nalaženju ovog drugostepenog suda primjerena je društvenoj opasnosti djela što ga je počinio optuženik, posebno njegovoj ličnosti i ta kazna ostvarit će svrhu kažnjavanja iz čl.

5. st. 2. i čl.33.KZJ.

Iz svih navedenih razloga, na temelju čl.387. st. 1. i čl. 384. ZKP odlučeno je kao u izreci ove drugostepene presude.

U Zagrebu, 1. srpnja 1992.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Tomerlin-Almer Rajka,v.r.

Milena Drakulić,v.r.