I Kr-256/2007-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 256/07-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Miroslava Šovanja i Dražena Tripala, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđene I. Č. rođ. M., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ, odlučujući o zahtjevu osuđenice za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenog s prijedlogom Općinskog suda u Splitu, od 24. svibnja 2007., br. Kv-593/05 (IK-759/02), u sjednici vijeća održanoj 26. rujna 2007.,

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev osuđene I. Č. rođ. M. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Splitu od 03. ožujka 2004., br. IK-759/02, koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu, br- Kž-703/04 od 25. siječnja 2005., optužena I. Č. rođ. M. proglašena je krivom za počinjenje kaznenog djela zlouporabe opojnih droga, iz čl. 173. st. 1. Kaznenog zakona («Narodne novine», br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00 i 51/01, nastavno: KZ), i osuđena na kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci.

U osobno podnesenom zahtjevu za izvanredno ublažavanje kazne, osuđenica kao razloge za izvanredno ublažavanje kazne navodi da je u međuvremenu postala majka i započela normalan život, te da ona i suprug skrbe o njezinoj majci koja je invalid. Prema podacima u spisu (list 80 i 83) osuđenica je započela izdržavanje kazne u Zatvoru u S., dana 19. listopada 2005., te joj je odobren uvjetni otpust u vremenu od 21. siječnja 2006. do 28. veljače 2006.

Općinski sud u Splitu predlaže da se zahtjev odbije, a identično mišljenje dalo je i Općinsko državno odvjetništvo u Splitu.

I Kr 256/07-3

U pisanom očitovanju Državno odvjetništvo Republike Hrvatske predlaže odbiti zahtjev osuđenice za izvanredno ublažavanje kazne.

Zahtjev nije osnovan.

Prema odredbi čl. 414. ZKP izvanredno ublažavanje pravomoćno izrečene kazne dopušteno je kad se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo kad se izricala presuda ili sud za njih nije znao iako su i tada postojale, a one bi očito dovele do blaže osude.

Okolnosti koje u zahtjevu ističe osuđenica i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, nisu takve prirode da bi očito dovele do izricanja blaže kazne. Naime, okolnost da je osuđenica postala majka rođenjem kćerke C., dana …., bila je na određeni način poznata već prvostupanjskom sudu, budući je isti kao olakotno cijenio činjenicu da je optužena u vrijeme suđenja bila pred porodom (list 62 spisa), kao i drugostupanjskom sudu s obzirom da je činjenica rođenja djeteta bezuspješno isticana već u žalbi na prvostupanjsku presudu (list 66 spisa). S druge strane, već se u zahtjevu za izvanredno ublažavanje kazne ističe kako osuđenica o svojoj majci brine zajedno sa suprugom, koji očito može nastaviti skrb i za vrijeme dok osuđenica izdržava izrečenu kaznu.

Prema tome, okolnosti koje osuđenica ističe u svom zahtjevu nisu takvog značaja i kvalitete da bi u smislu čl. 414. ZKP, rezultirale izvanrednim ublažavanjem kazne.

Stoga je na temelju čl. 416. st. 6. ZKP, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 26. rujna 2007.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivan Protković, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.