Rev-435/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator-Zusammenfassung
KI-generiertVrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Djordja Bjegovića kao predsjednika vijeća, te Stanislava Plazonića, Borisa Guttmanna, Stanka Jesenkovića i Vesne Milošević, kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja J. S. iz P., kojeg zastupa pun. dr A. S., odvjetnik iz D., protiv tuženika S. S. iz B., kojeg zastupa pun. Z. R., odvjetnik iz O., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja, protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od 12. listopada 1989. br. Gž- 3458/89, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Djakovu od 18. listopada 1988. br. P 347/88, u sjednici održanoj dana 14. lipnja 1990,
Legislator-Regeste
KI-generiertRev-435/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Protiv drugostepene presude reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja, zbog kojeg se razloga, prema odredbi čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP), ne može izjaviti revizija, te zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Volltext
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 435/1990-2
P R E S U D A
U IME NARODA!
Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Djordja Bjegovića kao predsjednika vijeća, te Stanislava Plazonića, Borisa Guttmanna, Stanka Jesenkovića i Vesne Milošević, kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja J. S. iz P., kojeg zastupa pun. dr A. S., odvjetnik iz D., protiv tuženika S. S. iz B., kojeg zastupa pun. Z. R., odvjetnik iz O., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja, protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od 12. listopada 1989. br. Gž- 3458/89, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Djakovu od 18. listopada 1988. br. P 347/88, u sjednici održanoj dana 14. lipnja 1990,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Drugostepenom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrdjena prvostepena presuda kojom je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom da mu tuženik naknadi štetu u iznosu od 290,00 "konvertibilnih"dinara (2,900.000 prijašnjih dinara) s kamatama i.troškovima spora i kojom je naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 27,90 "konvertibilnih" dinara (278.907 prijašnjih dinara).
Protiv drugostepene presude reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja, zbog kojeg se razloga, prema odredbi čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP), ne može izjaviti revizija, te zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Tužitelj je predložio da ovaj sud obje nižestepene presude preinači prihvaćanjem navedenog tužbenog zahtjeva uz dosudjenje troškova postupka ili da presude ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak.
Tuženik je u odgovoru na reviziju predložio da revizija bude odbačena kao nedopuštena zato jer, da je revizija izjavljena isključivo zbog pogrešno utvrdjenog činjeničnog stanja, a. zbog kojeg razloga da se revizija, prema odredbi čl. 385. st. 3. ZPP, ne može izjaviti.
Javni tužilac Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.
Revizija je dopuštena.
Revizija nije osnovana.
Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz razloga jer po ocjeni ovog revizijskog suda ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 10. ZPP, na koju povredu revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), i jer tužitelj i ne obrazlaže koja je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka zbog koje se, prema odredbama čl. 385. st. 1. t. 1. i 2. ZPP, može izjaviti revizija.
Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a to iz slijedećih razloga.
Predmetom ovog spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi štetu u navedenom utuženom iznosu, koju da je on pretrpio uslijed povreda koje je zadobio u prometnoj nezgodi 8. IV. 1986. prilikom upravljanja sa tužiteljevim traktorom.
Tužitelj neosnovano osporava pravilnost zaključka nižestepenih sudova da tužbeni zahtjev nije osnovan zato jer nije dokazana osnovanost zahtjeva. Naime, tužitelj neosnovano ponavlja tvrdnje da ga je tuženik angažirao da upravlja s traktorom iako je znao da on nije kvalificiran za upravljanje traktorom. Ovo iz razloga jer iz utvrdjenja sudova proizlazi:
- da je tužitelj faktički bio osposobljen za upravljanje traktorom jer je utvrdjeno da je i ranije upravljao traktorom;
- da do predmetne nezgode nije došlo uslijed neispravnosti traktora odnosno da nije dokazano da je traktor u vrijeme nezgode bio neispravan i
- da je do nezgode došlo isključivom krivnjom tužitelja.
Prema iznijetom proizlazi da su nižestepeni sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su tužitelja odbili s tužbenim zahtjevom iz razloga koje su naveli u obrazloženju presuda.
Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe čl. 393. ZPP.
U Zagrebu, 14. lipnja 1990.
Predsjednik vijeća:
Djordje Bjegović, v.r.