I Kž-165/2008-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 165/08-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić Baranović, kao predsjednice vijeća, te Hajrije Novoselec i Marijana Svedrovića, kao članova vijeća, i više sudske savjetnice Aleksandre Holjevac kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. N. J. i dr., zbog kaznenog djela protuzakonitog prebacivanja osoba preko državne granice, iz čl. 177. st. 3. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika - Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu br. Kv-974/07 (Kus-6/07) od 29. siječnja 2008. godine, u sjednici vijeća održanoj 27. veljače 2008. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijski je sud u Splitu odbio prijedlog Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (u daljnjem tekstu državni odvjetnik) za suđenje u odsutnosti optuženiku S. G. zbog kaznenog djela protuzakonitog prebacivanja osoba preko državne granice, iz čl. 177. st. 3. Kaznenog zakona (KZ).

Protiv ovog rješenja podnio je žalbu državni odvjetnik u kojoj tvrdi da pobijano rješenje nije na zakonu osnovano te predlaže da se ono ukine te za okrivljenika S. G. odredi suđenje u odsutnosti.

Prije održavanja sjednice vijeća u skladu s odredbom čl. 399. u svezi s čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02 i 115/06; dalje ZKP) spis je dostavljen na dužno razgledavanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske. Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Dubravko Palijaš u pismenom mišljenju br. Kž-DO-329/08 od 14. veljače 2008. godine ocijenio je da je žalba državnog odvjetnika osnovana i predložio da se pobijano rješenje preinači na način da se optuženiku odredi suđenje u odsutnosti.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je pogrešan zaključak suda prvog stupnja da nisu ispunjeni zakonski uvjeti propisani u čl. 305. st. 5. ZKP da se S. G., protiv kojega je podignuta optužnica zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 3. KZ, sudi u odsutnosti.

I Kž 165/08-3

Prijedlog za suđenje u odsutnosti državni odvjetnik je stavio u optužnici koju je 11. svibnja 2007. godine podignuo protiv optuženika S. G. i još triju osoba zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 3. KZ, a djela su počinjena u vremenskom razdoblju od početka 2007. do 16. travnja 2007. godine. U optužnici nije naveo u čemu nalazi osobito važne razloge za takvo suđenje. Tek u žalbi protiv rješenja suda prvog stupnja navodi da osobito važne razloge nalazi u činjenici da je protiv optuženika i još triju osoba podignuta optužnica za kazneno djelo za koje je zapriječena kazna zatvora do deset godina „pa je opći interes počinitelje čim prije privesti pravdi“, a prigovara i zaključku suda prvog stupnja da se za sada ne može smatrati da je optuženik nedostižan tijelima državne vlasti.

Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da se za sada ne može smatrati da je optuženik u bijegu ili da nije dostižan tijelima državne vlasti, jer je sudu poznato njegovo prebivalište, a još uvijek za njim nije raspisana međunarodna tjeralica, te da će se ocjena o tome moći dati tek kada se iscrpe sva sredstva za njegovo pronalaženje i osiguranje nazočnosti na glavnoj raspravi koja su propisana u ZKP-u.

Kada je sud prvog stupnja potpuno pravilno ocijenio da nije ispunjen ovaj osnovni uvjet za suđenje počinitelju kaznenog djela u odsutnosti, nije se upuštao u ocjenu postoje li osobito važni razlozi za takvo suđenje. Međutim, kako žalitelj u žalbi navodi, između ostalog, da takvi važni razlozi postoje i koje okolnosti smatra takvim razlozima, valja reći da njegovo stanovište nije prihvatljivo.

Okolnost da je optuženik G. optužen da je kazneno djelo počinio sa još tri osobe nužno ne zahtjeva provođenje jedinstvenog postupka protiv svih supočinitelja. Supočiniteljima se može suditi u odvojenim postupcima što, naravno, ovisi o prirodi kaznenog djela koje im se stavlja na teret i o međuovisnosti radnji kojima su ostvarili elemente kaznenog djela. Okolnost da se radi o kaznenom djelu za koje je zapriječena kazna zatvora do deset godina i da treba provesti istovjetne dokaze, pa da razlozi ekonomičnosti i koncentracije postupka opravdavaju suđenje u odsutnosti, ne može predstavljati osobito važne razloge u smislu čl. 305. st. 5. ZKP koji pretežu nad ustavnim pravom propisanim u čl. 29. Ustava Republike Hrvatske da se počinitelj djela ima pravo braniti sam ili uz izabranog branitelja i da ima pravo aktivno učestvovati u dokaznom postupku. Osnovno je pravo svakog počinitelja kaznenog djela da mu se sudi u nazočnosti, a suđenje u odsutnosti je tek rijedak izuzetak koji se dozvoljava pod strogo propisanim uvjetnima, koji i po ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju nisu ispunjeni.

Iz naprijed iznesenih razloga valjalo je žalbu državnog odvjetnika odbiti kao neosnovanu, te je riješeno kao u izreci.

U Zagrebu, 27. veljače 2008. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Aleksandra Holjevac, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.