Rev-832/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-832/1992-2.

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Stanka Hautza, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. G., iz K., koju zastupa punomoćnik J. R., odvjetnik iz Z., protiv tužene C. o. d.d. iz Z., radi povišenja rente, rješavajući reviziju tužene, protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 15. listopada 1991., br. Gž-7124/91-2. kojom je djelomično potvrdjena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 23. siječnja 1991. br. Pn-1263/90. u sjednici održanoj dana 17. lipnja 1992.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija, ukidaju presude Okružnog suda u Zagrebu od 15. listopada 1991. br. Gž-7124/1991-2. i Općinskog suda u Zagrebu od 23. siječnja 1991. br. Pn- 1263/90-90 u dijelu kojim je tužitelju dosudjena mjesečna renta za period od 15.IV 1990. do 9.X 1990. preko iznosa od 84o HRD, tj. za iznos od 440 HRD mjesečno i od 10.X 1990. pa nadalje preko mjesečnog iznosa od 1.700 HRD, tj. za iznos od 1.716 HRD, te predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno sudjenje o ukinutom dijelu.

Odluka o troškovima revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku o glavnoj stvari.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepenom presudom obvezana je tužena da plaća tužiteljici mjesečnu rentu u iznosu od 1.288,00 konvertibilna dinara (sada HRD), počevši od 15. travnja 1990. do 15. kolovoza 1990., a od 16. kolovoza 1990. godine pa nadalje mjesečnu rentu u iznosu od 3.416,00 konvertibilna dinara (sada HRD) sa zakonskom zateznom kamatom od dana dospijeća pojedinog obroka do konačne isplate, te da joj nadoknadi parnični trošak u iznosu od 12.440,00 konvertibilna dinara (sada HRD).

Drugostepenom presudom djelomično je usvojena žalba tuženog, a djelomično odbijena kao neosnovana, te je prvostepena presuda potvrdjena u dijelu, kojim je tužiteljici dosudjena mjesečna renta preko iznosa od 840 HRD od 15.IV do 9.X 1990. i preko iznosa od 1.700 HRD od 10.X 1990. pa nadalje, a tužiteljica je odbijena sa zahtjevom za mjesečnu rentu od 16.VIII do 9.X 1990. godine.

Protiv dijela drugostepene presude, kojim je potvrdjena prvostepena presuda, glede visine naknade za tudju pomoć preko mjesečnog iznosa od 840 i 1.700 HRD, tužena je izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se drugostepena presuda u pobijanom dijelu preinači i tužiteljica odbije s neprimjerenim iznosom novčane naknade.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Javno tužilaštvo Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.

Revizija je osnovana.

Nesporno je izmedju stranaka da je presudom prvostepenog suda od 23.XII 1989. godine broj Pn-1740/79. tužiteljici dosudjena mjesečna renta na ime naknade štete za tudju pomoć u mjesečnom iznosu od 73/40 HRD, jer je tužiteljici potrebna stalna tud ja pomoć za obavljanje poslova u domaćinstvu dva puta tjedno po 7 sati, ili ukupno mjesečno 56 sati.

Drugostepeni sud je prihvatio utvrdjenje prvostepenog suda da cijena jednog sata prema cjeniku Centra za njegu bolesnika s liječenjem u kući u Z. iznosi 23 odnosno 61 HRD, te je primjenom odredbe čl. 223. Zakona o parničnom postupku (koji je preuzet temeljem odredbe čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku kao zakon Republike Hrvatske - "NN" br. 53/91.) ovu cijenu uzeo kao jedan od kriterija za dosudjenje navedene naknade za tudju pomoć.

Medjutim, osnovano se prigovara u reviziji da je na ovaj način pogrešno primijenjena odredba čl. 223. Zakona o parničnom postupku, jer je uzeta cijena iz cjenika ustanove koja tu pomoć nije pružala.

Na sjednici Gradjansko-privrednog odjela ovoga suda od 15. lipnja 1992. zauzet je slijedeći pravni stav;

"Oštećenik ima pravo na naknadu štete na ime tudje pomoći i njege i onda kad mu je ta pomoć i njega pružena besplatno (npr. od strane članova njegove obitelji). Ta naknada se odredjuje po netto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tudja pomoć i njega pružena bila sposobna pružiti takvu uslugu. Ako pak takva osoba ne postoji visina naknade štete dosudjuje se prema slobodnoj ocjeni primjenom čl. 223. ZPP."

S obzirom na izloženo, valjalo je ukinuti nižestepene presude u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

U nastavku postupka prvostepeni će sud u skladu s navedenim pravnim stavom utvrditi potrebne okolnosti, a potom donijeti novu odluku o ukinutom dijelu prvostepene presude i o troškovima revizijskog postupka.

Na temelju izloženog odlučeno je kao u izreci (čl. 395. st. 2. i 166. st. 3. ZPP).

U Zagrebu, 17. lipnja 1992.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.