Rev-1933/2016-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1933/16-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. J. iz O., (OIB: …), zastupanog po punomoćnicima M. D. i Ž. D., odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu iz V., protiv tuženika Lovačkog društva S. iz V., (OIB: …), zastupanog po punomoćniku T. P., odvjetniku iz V., radi naknade štete, odlučujući o reviziji (s "nadopunom") tuženika protiv presude Županijskog suda u Vukovaru posl. br. Gž-63/16-3 od 11. svibnja 2016. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Vinkovcima posl. br. 21 Pn-200/15-64 od 27. studenoga 2015., u sjednici održanoj 17. siječnja 2017.,

r i j e š i o j e :

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je tuženiku naloženo platiti tužitelju 18.656,75 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, i to na 5.400,00 kuna od 24. ožujka 2011., a na 13.256,75 kuna od 27. studenoga 2015., pa do isplate, kao i naknaditi mu parnični trošak od 12.926,80 kuna - dok je odbijen tužbeni zahtjev "u dijelu koji se odnosi na potraživanje zateznih kamata na iznos imovinske štete od podnošenja tužbe do 26. studenoga 2015.".

Protiv drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju (s "nadopunom") pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 1. ZPP-a. Predlaže da revizijski sud ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbama čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP-a), a koje se na temelju odredaba čl. 53. st. 1. i 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 57/11) i odredbe čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 25/13) primjenjuju na ovaj spor, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude (dalje: izvanrednu reviziju) ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.

U izvanrednoj reviziji stranka treba (prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP-a) određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Predmet spora zahtjev je tužitelja na obvezivanje tuženika naknaditi mu štetu iz prometne nezgode od ..., kada je kao vozač osobnog automobila udario u srnu - na području na kojem lovno gospodari tuženik.

Drugostupanjski sud je zahtjev tužitelja ocijenio osnovanim i prihvatio. Revident je naznačio da reviziju podnosi temeljem odredaba čl. 382. st. 2. ZPP-a.

Međutim, revident nije i postupio prema navedenim odredbama.

Podnesenu reviziju valja sagledati u svijetlu shvaćanja da navedene odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a predviđaju postojanje u reviziji određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se revizija podnosi - na koje bi se mogao dati jasan i konkretan odgovor i odgovor koji bi bio važan ne samo za odluku o konkretnom sporu već i (ovdje odlučno, obzirom da se revident poziva na različitu sudsku praksu glede koje je pitanja postavio - koju bi po njemu trebalo ujednačavati) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose - s izloženim razlozima zbog kojih revident smatra da je to (pravno) pitanje važno u istaknutome smislu, odnosno postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje nije podudarno s pravnim shvaćanjem drugog suda - iz donesenih i u reviziji konkretiziranih sudskih odluka, a sve obzirom da bi tek tada (dakle: ako je zaista „došlo do odstupanja od ustaljene sudske prakse“) revizijski sud mogao ujednačavati primjenu zakona i preispitati sudsku praksu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni“).

Takav se pristup zahtjeva za dopuštenost izvanredne revizije zbog njezine specifičnosti - u kojoj se razlikuje od redovne revizije, a koja specifičnost traži veću aktivnost (angažiranost) revidenta u sastavljanju revizije: revident mora dati razloge za podnošenje i dopuštenost upravo izvanredne revizije - i to u svezi onih odredaba ZPP-a na kojima je temelji, odnosno on mora uvjeriti sud u potrebu da sudi o njegovoj izvanrednoj reviziji - i da se angažira (ovdje, zbog konkretnih razloga revizije) u ujednačavanju sudske prakse.

Po tuženiku podnesena revizija protiv osporene presude ne sadrži niti jedno pravno pitanje određeno formulirano i istaknutog sadržaja, a u svezi kojeg pitanja bi ovaj sud mogao izraziti svoje određeno i načelno shvaćanje (odgovor) i shvaćanje koje ne bi bilo važno samo za konkretnu pravnu poziciju revidenta i odluku o konkretnom sporu već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (jer isticanje činjeničnih i pravnih shvaćanja - primjenu kojih revident sugerira, ne može nadomjestiti takvo pitanje), s time da se značaj takvog pitanja ne može dati niti jednome od onih koje tuženik u reviziji naznačuje „pravnim pitanjima“:

1. "Temeljem kojih propisa Zakona o lovstvu je tuženik odgovoran za nastalu štetu u ovom događaju, koji je presuda okvalificirala kao prometnu nesreću suprotno utvrđenju policije iz službene zabilježbe, odnosno koje je to propuste tuženik učinio da bi odgovarao prema čl. 32. st. 3. Zakona o javnim cestama i načelu objektivne odgovornosti."

2. "Pitanje isključenja tuženikove odgovornosti za nastalu štetu u smislu odredbe čl. 1092. ZOO, odnosno odgovornosti RH kao vlasnika divljači i Uprave za ceste Žup. Vuk. Srijemske s osnova čl. 7. Zakona o javnim cestama, zbog propusta prilikom gradnje ceste i neodržavanja javne ceste."

3. "Pitanje istaknutog prigovora podijeljene odgovornosti zbog nesporne činjenice, da je tužitelj prema njegovoj izjavi vozio pod kratkim svjetlima protivno odredbi čl. 106. st. 1. ZSPC i čl. 51. st. 1. ZSPC."

4./ "Pitanje prigovora tuženika na nalaz i mišljenje prometnog vještaka koji vožnju tužitelja pod kratkim svjetlima uopće nije uzeo u obzir glede dinamike ovog događaja i izračuna prilagođene brzine (glede postupanja tužitelja protivno odredbi čl. 51. ZSPC) kojom se gibao što nesporno dovodi u sumnju objektivnost provedenog vještačenja i utvrđenja oba suda glede doprinosa tužitelju nastaloj šteti."

5/ pitanje primjene "odredbi čl. 1063. ZOO (objektivna odgovornost) i čl. 32.a st. 2. i 3. Zakona o javnim cestama ("Narodne novine", broj 153/09), te čl. 75. Zakona o lovstvu glede izvanugovorne odgovornosti osoba koje gospodare lovištem za štetu koja nastane na javnoj cesti uslijed naleta vozila na divljač.".

Takvim uopćenim i neodređenim pitanjima, postavljenim za okolnosti samo konkretnog slučaja, značaj pitanja relevantnih za dopuštenost revizije ne može dati niti navod revidenta "da je navedenom presudom narušeno načelo jednakosti svih pred zakonom i jedinstvene primjene zakona iz čl. 14. st. 2. Ustava, jer je Županijski sud u Osijeku u predmetu broj: Gž-2053/12 zauzeo sasvim drugačiji pravni stav u sličnom činjeničnom i istovrsnom pravnom pitanju, kao i Županijski sud u Osijeku u predmetu broj: Gž-4370/13, te Županijski sud u Bjelovaru u predmetu broj: Gž-1746/11" (u kojima je "otklonjena odgovornost lovačkih društava i utvrđena odgovornost nadležnih cesta").

Konkretno, revizija revidenta u suštini svodi se samo na isticanje razloga (obrazloženja) njegova shvaćanja da je u postupku pogrešno primijenjeno materijalno pravo - sve prema utvrđenom činjeničnom stanju i onome koje je (prema revidentu) trebalo utvrditi, odnosno samo na izlaganje razloga shvaćanja da je tužbeni zahtjev trebalo odbiti u cijelosti - a postavljena pitanja, onako kako su formulirana, imaju značaj tema o kojima bi trebalo raspravljati - a ne pitanja iz odredaba čl. 382. st. 2. ZPP-a: odgovor na takva zavisi od niza okolnosti svakog konkretnog slučaja, odnosno od konkretno utvrđenih činjenica u svakom pojedinom slučaju - i na njih se ne može dati određen i jednoznačan odgovor. Revizijski sud pritom ukazuje da nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni - postojanje kojeg pitanja izvanrednu reviziju iz odredaba čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a upravo i razlikuje od redovne revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja moguće u podacima u spisu - budući da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po izvanrednoj reviziji izgubila svaka granica između nje i redovne revizije podnesene samo zbog pogrešne primjene procesnog ili materijalnog prava, dok bi se sam doveo u situaciju da određuje pitanja koja moguće i ne bi odgovarala shvaćanju ili težnji revidenta - ali i da time pogoduje jednoj stranki u postupku.

Polazeći od prethodno navedenog, valja prihvatiti da revizija tuženika nije sastavljena u smislu odredaba čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a i ne ispunjava pretpostavke za njezinu dopuštenost. Stoga je reviziju tuženika valjalo odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP-a).

Zagreb, 17. siječnja 2017.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.