Rev-1635/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1635/14-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. Č. iz P., kojeg zastupa punomoćnica V. Š., odvjetnica u V., protiv tuženika mlljt. S. Č. i mlljt. Ž. Č., oboje iz O., koje zastupa majka i zakonska zastupnica D. Č. iz O., svi zastupani po punomoćnicima M. D. i I. D. Ž., odvjetnicima u V., radi sniženja uzdržavanja, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-549/2014-3 od 25. ožujka 2014. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-595/13 od 16. siječnja 2014., u sjednici održanoj 16. srpnja 2014.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja T. Č. odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja pod stavkom I izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zatražio da je dužan doprinositi za uzdržavanje tuženika mlt. S. Č. i mlt. Ž. Č. umjesto iznosa od 1.840,00 kuna mjesečno, sniženi iznos od 1.000,00 kuna i to za mlt. S. Č. umjesto iznosa od 920,00 kuna mjesečno, određenog presudom Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-113/09-8 od 7. rujna 2009. sniženi iznos od 500,00 kuna te za uzdržavanje mlt. Ž. Č. umjesto iznosa od 920,00 kuna mjesečno, određenog presudom Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-113/09-8 od 7. rujna 2009. sniženi iznos od 500,00 kuna, na ruke majke i zakonske zastupnice D. Č. i to počevši od podnošenja tužbe pa buduće najkasnije do 15-og u mjesecu za tekući mjesec, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja, kao i naknaditi parnične troškove, u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

Stavkom II izreke naloženo je tužitelju T. Č. da tuženicima mlt. S. Č. i mlt. Ž. Č. nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 kuna, u roku od 15 dana. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je navedena presuda suda prvog stupnja.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. t. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 - dalje: ZPP) uz navod da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer je o tom pravnom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem.

Tužitelj u reviziji postavlja sljedeća materijalnopravna pitanja:

a) Ima li tužitelj pravo na plaćanje smanjenog iznosa uzdržavanja, ako ima na uzdržavanju više djece (u konkretnom slučaju 3 djece)?

b) Je li sud dužan, prilikom utvrđivanja ukupnih mjesečnih potreba mlt. djeteta, kao minimalni iznos uzeti podatak Ministarstva socijalne politike i mladih koji se objavljuje svake godine, s obzirom na troškove života?

Predlaže se da sud prihvati reviziju i preinači nižestupanjske presude na način da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti i tuženicima naloži plaćanje troškova parničnog postupka uz trošak sastava revizije.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, revizija se protiv drugostupanjske presude može podnijeti u slučajevima u kojima ona nije dopuštena prema odredbi st. 1. tog članka, ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Sukladno odredbi čl. 382. st. 3. ZPP potrebno je u takvoj reviziji određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je stranka podnijela reviziju i izložiti razloge zbog kojih smatra da je pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Prema ocjeni ovog suda odgovor na prvo postavljeno materijalnopravno pitanje koje se odnosi na izmjenu prilika u kojima davatelj uzdržavanja živi nakon donošenja ranije odluke o uzdržavanju, s obzirom na povećanje broja malodobnih osoba koje trenutačno uzdržava, a čija izmjena se postavljenim tužbenim zahtjevom traži, ovisi o okolnostima svakog pojedinog predmeta odnosno o njegovom činjeničnom i pravnom supstratu, zbog čega se u konkretnom slučaju ne radi o pitanju od važnosti u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

U odnosu na drugo postavljeno materijalnopravno pitanje valja odgovoriti da je odredbom čl. 232. st. 4. i st. 5. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj: 116/03, 17/04, 136/04, 107/07; dalje u tekstu ObZ) propisano da će Ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi jednom godišnje, a najkasnije do 1. travnja tekuće godine objaviti minimalne novčane iznose potrebne za mjesečno uzdržavanje djeteta, koje je dužan platiti roditelj koji ne živi s djetetom. Minimalni iznos određuje se u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu, i to za dijete do 6 godina 17% prosječne plaće, za dijete od 7 do 12 godina 20% prosječne plaće, a za dijete od 13 do 18 godina 22% prosječne plaće, s time da ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati više djece u skladu s tim Zakonom, obveza uzdržavanja može biti određena i u manjem iznosu od onoga u stavku 4. tog članka, ali tako da ne bude manja od jedne polovice iznosa iz tog stavka dok je odredbom st. 6. istog članka propisano da obveza roditelja koji ne živi s djetetom može biti određena i u iznosu nižem od onih iz stavka 4. i 5. toga članka u slučaju iz članka 211. toga Zakona. Odredbom čl. 211. ObZ određeno je da dijete koje ima prihode dužno je pridonositi za svoje uzdržavanje.

Iz dikcije navedene zakonske odredbe proizlazi obveza suda da je prilikom odlučivanja o minimalnom novčanom iznosu potrebnom za mjesečno uzdržavanje djeteta pored podataka objavljenih po Ministarstvu nadležnom za poslove socijalne skrbi, dužan voditi računa i o ostalim elementima od kojih ovisi visina uzdržavanja (je li davatelj uzdržavanja u obvezi uzdržavanja više djece i je li dijete ima prihode), imajući na umu specifične i jedinstvene činjenice i okolnosti svakog pojedinog slučaja, pa se niti u slučaju ovog pitanja ne radi o pitanju koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

Slijedom navedenog, nisu ispunjene pretpostavke koje bi činile dopuštenom reviziju tužitelja prema odredbama čl. 382. st. 2. ZPP, pa je sukladno tome, a pozivom na odredbu čl. 392. b st. 3. ZPP valjalo reviziju tužitelja kao nedopuštenu odbaciti i tako odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 16. srpnja 2014.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.