Povrv-72/2023-24 · Općinski sud u Puli - Pola

Republika Hrvatska

Posl.br. Povrv-72/2023-24

Repubblica di Croazia

Općinski sud u Puli-Pola

Tribunale comunale di Pula-Pola

Stalna služba u Rovinju-Rovigno

Sezione distaccata di Rovinj-Rovigno

Rovinj, Obala P. Budicin 4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, po sutkinji toga suda Alessandri Gržinić-Matika, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Sanje Vukojević Kučerka, u pravnoj stvari tužitelja TERI-TRGOVINA d.o.o., Zagreb, Đurmanečki put 15, OIB: 67230050585, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Sušilović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika KŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Matija Šljivić, odvjetnik u Rovinju, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 22. svibnja 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, odvjetničke vježbenice TŠ iz OD Hrvatin & Makovac, punomoćnika tuženika, odvjetnika SŠ, te tuženika osobno, 4. srpnja 2025.

p r e s u d i o j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Patricije Pucić, iz Žminja, Pazinska 10, poslovni broj Ovrv- 11207/2022 od 2. ožujka 2023.g. kojim je tuženiku HŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], bivšem vlasniku obrta za ugostiteljstvo, trgovinu i usluge [obrt], naloženo da u roku od 8 dana plati tužitelju TERI-TRGOVINA d.o.o. Zagreb, Đurmanečki put 15, OIB: 67230050585, iznos od 2.251,25 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 16. srpnja 2020. pa do isplate, a koje zakonske zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2022. godine teku po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju TERI-TRGOVINA d.o.o., Zagreb, Đurmanečki put 15, OIB: 67230050585, da tuženiku KŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 734,48 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 4. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se zahtjev tuženika KŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za isplatom parničnog troška u iznosu od 134,48 eura.

IV. Odbija se u cijelosti zahtjev tužitelja TERI-TRGOVINA d.o.o., Zagreb, Đurmanečki put 15, OIB: 67230050585, za naknadom parničnog troška u iznosu od 1.620,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 20. prosinca 2022. podnio protiv tuženika prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – izvadaka iz poslovnih knjiga, otvorene stavke od 20. prosinca 2022., a radi naplate iznosa od 2.251,25 eura, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Prijedlogu tužitelja je udovoljeno donošenjem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog Patricije Pucić iz Žminja, Pazinska 2/h, posl. br. Ovrv- 11207/2022, UPP/OS-Ovrv-1012/2022 od 2. ožujka 2023.

3. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je 6. ožujka 2023. podnio pravodobni prigovor u kojem je naveo da iz vjerodostojne isprave nije vidljivo na što se odnosi njegov zamišljeni dug te pretpostavlja da se odnosi na ambalažu. Također navodi da je u posjedu računa za ambalažu od 15. srpnja 2020. broj R1:1668-ROVINJVP-303, da je po primitku računa kontaktirao ondašnjeg voditelja poslovnice, gospodina K (T) TERI TRGOVINE d.o.o., prodajni prostor Veletrgovina Rovinj, Šorići 26, da mu je izrazio neslaganje sa količinom ambalaže kojom ga se tereti, te da je sigurno došlo do velike greške u vođenju evidencije. U kontaktu s njim da mu je rečeno da će to provjeriti i dogovoriti sastanak sa šefom, ali da do tog sastanka i dogovora nije došlo, već je on 17. kolovoza 2020. napisao dopis veleprodaji TERI TRGOVINI u [adresa] sa popisom ambalaže koju je tog dana imao u svom restoranu i iskazao neslaganje i neusklađenost sa računom. Zatim navodi da su nastavili poslovati i dalje i da je tokom godine vratio svu praznu ambalažu. Navodi da nije ništa dužan poslovnici TERI TRGOVINA d.o.o., prodajni prostor Veletrgovina Rovinj, Šorići 26, te da je krajem svake tekuće godine odlazio u poslovnicu tražiti saldo i podmirivao svoje račune. Nadalje tuženik navodi kako ga iznenađuju količine kojim ga zadužuju, tim više što je prostor u kojem je skladište pića i ambalaže malih gabarita i uvijek zaključan, a njemu je uvijek bilo važno da se sva prazna ambalaža odmah vrati zbog nedostatka prostora. Tuženik dalje navodi kako je očito došlo do velike pogreške pri vođenju evidencije vraćene ambalaže, pa se zato ne osjeća odgovornim ni dužnim i osporava dugovanje za koje ga se tereti.

4. Ovosudnim rješenjem posl.br. Povrv-72/2023 od 7. travnja 2023. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Patricije Pucić iz Žminja, Pazinska 2/h, posl. br. Ovrv-11207/2022, UPP/OS-Ovrv-1012/2022 od 2. ožujka 2023. u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su sve provedene radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Podneskom od 21. prosinca 2023., kojim se tužitelj očitovao na prigovor tuženika, isti je naveo kako u prilogu podneska dostavlja dokumentaciju iz koje je razvidno da je potraživanje tužitelja osnovano i to račune iz kojih je razvidno potraživanje tužitelja i e-mail korespondenciju između tužitelja i tuženika. Zatim je tužitelj naveo da je evidentno i nedvojbeno da je tuženik ostao dužan tužitelju naprijed naznačeni iznos po izdanim računima, dok je prigovor tuženika paušalan i neosnovan.

6. Tuženik se 16. veljače 2024. očitovao na navode tužitelja iz podneska od 21. prosinca 2023. u kojem je naveo kako smatra, suprotno navodima iz navedenog podneska, da tužitelj nije dokazao osnovanost i visinu tražbine koja je predmetom ovog postupka. Prema stajalištu tuženika, isprave koje je tužitelj dostavio uz prijedlog za ovrhu i podnesak od 21. prosinca 2023. ne predstavljaju račun ili izvadak iz poslovnih knjiga, odnosno vjerodostojnu ispravu. Čak i kad bi predmetne isprave predstavljale vjerodostojnu ispravu, iste definitivno ne bi predstavljale javnu ispravu.

Tuženik napominje kako protivno navodima tužitelja, uz podnesak tužitelja nije dostavljena email korespondencija tužitelja i tuženika, već djelatnika tužitelja međusobno. Pored navedenog, tuženik ne vidi od kakvog je utjecaja priložena email korespondencija s osnovanošću tužbenog zahtjeva. Tužitelj i tuženik su imali uspješnu dugogodišnju poslovnu suradnju. Tuženik je redovno podmirivao obveze prema tužitelju te smatra kako je malo vjerojatno da je došlo do zaduženja s osnova nevraćene zadužene ambalaže, pogotovo ne u visini u kojoj to tužitelj navodi.

Tuženik je u ljetnim mjesecima znao svakih par dana vršiti narudžbe od strane tužitelja te bi se pri dostavi nove narudžbe u pravilu preuzela i prazna ambalaža od prethodnih narudžbi. Količina zadužene ambalaže po privatnoj ispravi naslovljenoj 1668-ROVINJVP-303 ni približno ne odgovora uobičajenim količinama naručene robe. Na istoj je primjerice navedeno zaduženje od ukupno 19 bačvi od 50 litara, dok je tuženik obično naručivao po dvije bačve piva. Tuženik je isključivo u jednoj prilici izvršio veću narudžbu bačvi, i to za vrijeme organizacije „Red Bull Air Race“ utrke u [adresa] u razdoblju od 30. do 31. svibnja 2015.

Pored navedenog, iz same isprave nije vidljivo razdoblje zaduženja ambalaže tj. vrijeme isporuke robe. Navedeno dodatno ukazuje na to da je tužitelj u ispravi izvršio kumulativni obračun isporučene robe za nepoznato razdoblje. Kako je tuženik naveo u svom prigovoru na rješenje o ovrsi od 28. veljače 2023., istome je dostavljena isprava istog naslova kao ona iz podneska tužitelja od 21. prosinca 2023., međutim različitog sadržaja. Kao prilog toj ispravi bio je sadržan i skladišni karton po mjernim jedinicama, a iz kojeg su bila vidljiva sva zaduženja i razduženja ambalaže identiteta „100602 – AMB COLA KONTEJNER“ po danima i količini.

U ispravi 1668- ROVINJVP-303 bilo je navedeno 24 različitih stavki za koje tužitelj potražuje naknadu, ali je skladišni karton priložen samo za gore navedenu stavku identiteta 100602. Kako je iz priložene isprave jasno vidljivo da je tužitelj vodio detaljnu evidenciju zaduženja i razduženja ambalaže, tuženik predlaže da sud pozove tužitelja da podnese skladišne kartone sukladno kojima je izvršen obračun potraživanja tužitelja u ispravi 1668- ROVINJVP-303, a sve sukladno čl. 233. st.

1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023; dalje - ZPP). Kako iz skladišnog kartona dostavljenog za artikl identiteta „100602 – AMB COLA KONTEJNER“ proizlazi da se zaduženja i razduženja ambalaže odnose na razdoblje od 28. svibnja 2013. do 16. lipnja 2017., tuženik ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja. Naime, čl. 228. st.

1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023; dalje - ZOO), propisan je trogodišnji zastarni rok za međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga, odnosno ugovora koje sklope trgovac i osoba javnog prava o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima. Predmetni zastarni rok računa se odvojeno za svaku isporuku robe. Tražbina tužitelja odnosi se na isporučenu robu tužitelja, a koja roba je naručena od strane tuženika i isporučena od strane tužitelja, u okviru obavljanja njihove gospodarske djelatnosti.

Prijedlog za ovrhu podnesen je 20. prosinca 2022. dok su tražbine za koje tužitelj tereti tuženika dospjele su u razdoblju od 28. svibnja 2013. do 16. lipnja 2017. Shodno navedenom, a imajući u vidu trogodišnji zastarni rok predviđen čl. 228. ZOO-a, razvidno je da su sve tražbine ovrhovoditelja zastarjele. Pošto je glavno potraživanje zastarjelo, to su i kamate kao sporedno potraživanje zastarjele, pa i u tom dijelu tuženik ističe prigovor zastare potraživanja.

6. Podneskom od 16. travnja 2024. tuženik je naveo da iz dostavljenih skladišnih kartona nedvojbeno proizlazi kako je tražbina tužitelja u cijelosti u zastari te da još jednom ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja. Naime, kako je to jasno vidljivo iz samih skladišnih kartona, tužitelj je tuženiku ambalažu dostavljao u razdoblju od siječnja 2013. pa sve do zaključno 25. rujna 2019. Tražbina tužitelja odnosi na isporučenu robu tužitelja, a koja roba je naručena od strane tuženika i isporučena od strane tužitelja, u okviru obavljanja njihove gospodarske djelatnosti. Prilikom svake isporuke ambalaže, počeo je teći trogodišnji zastarni rok iz čl. 228. st.

1. ZOO-a, a što znači da je za posljednju isporuku ambalaže nastupila zastara potraživanja dana 25. rujna 2022. Prijedlog za ovrhu podnesen je 20. prosinca 2022., odnosno nakon proteka trogodišnjeg zastarnog roka predviđenog čl. 228. ZOO-a. Tuženik i dalje tvrdi da je redovno podmirivao obveze prema tužitelju te smatra kako je malo vjerojatno da je došlo do zaduženja s osnova nevraćene zadužene ambalaže, pogotovo ne u visini u kojoj to tužitelj navodi. Tuženik je u ljetnim mjesecima znao svakih par dana vršiti narudžbe od strane tužitelja te bi se pri dostavi nove narudžbe u pravilu preuzela i prazna ambalaža od prethodnih narudžbi.

Količina zadužene ambalaže ni približno ne odgovora uobičajenim količinama naručene robe. Navedeno potvrđuju i podaci iz skladišnih kartona, gdje je primjerice tuženik za bačve od 50 litara (ident: 100107) zadužen u pravilu u količini od 1 do 2 bačve, da bi neobjašnjivo u par navrata bio zadužen za količinu od 10 bačvi, odnosno 500 litara(!?) na dane 21. svibnja 2015., 11. svibnja 2017. i 7. lipnja 2018. (svega tri dana nakon što su mu već dostavljene 3 bačve). Navedeno jasno ukazuje da su sami podaci sadržani u skladišnim kartonima krajnje upitni i nevjerodostojni, naročito iz razloga što do današnjeg dana tuženik uopće nije dostavio otpremnice potpisane i od strane tuženika kao naručitelja, a što bi predstavljalo neosporiv dokaz o količini isporučene robe.

Pored navedenog, podaci navedeni u dostavljenim skladišnim kartonima odstupaju i od podataka navedenih u ispravi naziva „1668-ROVINJVP-303“ obzirom da bi sukladno podacima iz skladišnih kartona tražbina tužitelja iznosila 2.203,05 €, a ne 2.251,25 € kako je to tužitelj naveo prilikom uređenja tužbenog zahtjeva. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud nakon provedene rasprave ukine u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Patricije Pucić iz Žminja, Pazinska 2/h, poslovni broj Ovrv- 11207/2022 od 2. ožujka 2023., da odbije tužbeni zahtjev tužitelja te da naloži tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka zajedno s zakonskim zateznim kamatama.

7. U podnesku od 14. svibnja 2025. tužitelj je naveo da je prigovor zastare neosnovan, te je pojasnio da je s tuženikom surađivao po evidencijskom modelu po kojem fakturira tekućinu (npr. proizvod pivo ožujsko kojeg ugostitelj rastače ako je u bačvi ili prodaje u boci), a sve iz razloga jer bi drugačiji model bio značajno opterećujući za kupca obzirom bi podrazumijevao da tužitelj naplaćuje kupcu i medij i ambalažu. Međutim, postoji jasna obveza svakog kupca, pa tako ovdje i tuženika, da prilikom raskida poslovne suradnje vrati predmetnu ambalažu ili plati njenu protuvrijednost u novcu. Obzirom da tuženik to nije učinio tužitelj je izdao račun za zadržanu ambalažu. Slijedom navedenog, tužitelj ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti.

8. U provedenom postupku sud je izveo dokaze čitanjem izvatka iz poslovnih knjiga (list 7), računa R1: 1668-ROVINJVP-303 od 15. srpnja 2020. (list 20-21), dopisa tuženika (list 22), email korespondencije tužitelja (list 45), računa R1: 1668- ROVINJVP-303 od 15. srpnja 2020. (list 46-47), računa R1: 1668-ROVINJVP-303 od 15. srpnja 2020 (list 58-59), skladišnog kartona (list 60-62), email korespondencija tužitelja (list 64), skladišnih kartona (list 77-244), obračuna materijalnih prometa (list 245-246), dostavnice broj 21-35C-009744 od 9. kolovoza 2021. (list 263), dostavnice broj 21-35C-008105 od 28. srpnja 2021. (list 264) te računa R1: 6543-NOVIGRADVP- 302 od 8. kolovoza 2022. (list 265). Također je na glavnoj raspravi od 22. svibnja 2025. saslušan tuženik (list 258-259).

9. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Predmet ovog parničnog postupka je tužiteljev zahtjev za isplatom novčane tražbine u visini od 2.251,25 eura. U podnesku od 14. svibnja 2025. tužitelj je pojasnio da se ova tražbina odnosi na zadržanu ambalažu, koju tuženik prilikom raskida poslovne suradnje nije vratio niti je platio njenu protuvrijednost.

11. Nesporno je da je tuženik više godina surađivao s tužiteljem na način da je od tužitelja naručivao pića i da mu je tužitelj isporučivao naručena pića. Također je nesporno da je tom prilikom tužitelj fakturirao samo naručena pića, ne i ambalažu.

12. Sporna je osnova tužiteljeve tražbine, tj. da li se u konkretnom slučaju radi o naručenoj i neplaćenoj ambalaži, koju je tuženik zadržao. Sporna je visina tužiteljeve tražbine, kao i razdoblje u kojem je tražbina nastala. Također je sporan i trenutak raskida poslovne suradnje, te da li je nastupila zastara tražbine.

13. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja (list 7) utvrđeno je da tužitelj tuženika tereti za tražbinu u iznosu od 16.962,03 HRK, odnosno za 2.251,25 eura s datumom dospijeća 15. srpnja 2020. Također je utvrđeno da u izvatku iz poslovnih knjiga nije navedeno na što se ova novčana tražbina odnosi.

14. Iz računa R1: 1668-ROVINJVP-303 od 15. srpnja 2020. (list 20-21) utvrđeno je da je tužitelj od tuženika potraživao novčani iznos od 16.962,03 HRK za veće količine ambalaža raznih pića, dok je iz dopisa tuženika (list 22) utvrđeno da je isti izrazio neslaganje sa zaduženjem ambalaže iz računa R1: 1668-ROVINJVP-303 od 15. srpnja 2020. navodeći popis ambalaže, koji se na dan 17. kolovoza 2020. nalazio u njegovom restoranu, tražeći ispravak zaduženja.

15. Uvidom u račun R1: 1668-ROVINJVP-303 od 15. srpnja 2020. (list 46-47), koji je izdan u isto vrijeme (15. srpnja 2021. u 13:23:51 sati) kao i račun istog datuma i broja s lista 20 spisa, utvrđeno je da tužitelj tuženika i po ovom računu tereti za novčanu tražbinu u visini od 16.962,03 HRK, ali za različite stavke, tj. ambalažu drugih pića i u drugom količinama nego u računu R1: 1668-ROVINJVP-303 od 15. srpnja 2020. s lista 20 spisa.

16. Iz skladišnih kartona tužitelja (list 60-62 i list 77-244) utvrđeno je da je tužitelj vodio popis zaduženja i razduženja ambalaže za tuženika u razdoblju od 16. siječnja 2013. do 14. listopada 2019., kao i obračun materijalnih prometa po subjektu i identitetu. Međutim, obračun materijalnih prometa po subjektu i identitetu izvršen je bez naznake razdoblja za koje je obračun izvršen.

17. Iz dostavnica br. 21-35C-009744 od 9. kolovoza 2021. (list 263) i br. 21-35C- 008105 od 28. srpnja 2021. (list 264) utvrđeno je da je tuženik navedene dostavnice potpisao prilikom primitka ambalaže od tužitelja, dok iz računa R1: 6543- NOVIGRADVP-302 od 8. kolovoza 2022. (list 265) proizlazi da je poslovna suradnja tužitelja i tuženika trajala i tijekom 2022. godine obzirom da je tužitelj 8. kolovoza 2022. fakturirao tuženiku narudžbu pića u visini od 2.049,19 HRK.

18. Iskazom od 22. svibnja 2025. tuženik je učinio nespornim da je u vrijeme izdavanja spornog računa imao ugostiteljski objekt i da je od tužitelja naručivao pića, kao i da je ta poslovna suradnja trajala više godina. Pretpostavlja da je u konkretnom slučaju predstavnik tužitelja došao do lokala i ponudio usluge tužitelja za dostavom pića što je on vjerojatno prihvatio. Narudžbe od tužitelja su funkcionirale na način da bi tužitelj isporučivao naručenu robu i istovremeno preuzimao praznu ambalažu obzirom da tuženik nije imao skladišne mogućnosti držati naručenu robu, kao i praznu ambalažu budući da je skladišni prostor ugostiteljskog objekta bio malen. Prilikom preuzimanja naručene robe i vraćanja prazne ambalaže koji put bi potpisao otpremnicu tužitelju, a koji put i ne bi obzirom da su tužitelj i tuženik poslovali na veliko povjerenje. Prilikom svake isporuke naručene robe isporučio bi se i račun kojeg je tuženik nastojao platiti prije isporuke sljedeće robe. Tuženik je također ukazao da je učestalo naručivao robu od tužitelja, a što je razvidno i iz dostavljenih dokaza obzirom da je skladišni prostor ugostiteljskog objekta bio zaista malen i nije mogao držati i novu robu i praznu ambalažu. Zadnji račun kojeg ima od tužitelja je od 8. kolovoza 2022. i nakon toga više nije naručivao robu od tužitelja. Prilikom naručivanja od tužitelja fakturirana su samo pića, a ne i ambalaža, ona je samo nominalno navedena, ali nije fakturirana i na kraju je vraćena tužitelju. Tuženik ukazuje da sa tužiteljem nije nikada imao nikakav formalni ugovor već je poslovna suradnja funkcionirala na način da je naručivao robu koja mu je bila potrebna. Nije bilo nikakvog formalnog raskida poslovnog odnosa. U odnosu na račune s lista 46-47 spisa, tuženik ukazuje da je taj račun izdan od strane Teri trgovine d.o.o. Zagreb, i da nema nikakvog potpisa na istom, dok je račun s lista 58-59 spisa fakturiran od strane Teri trgovine Zagreb, podružnica [adresa] koji također nije potpisan, te je istaknuo da je tijekom poslovne suradnje uvijek isključivo kontaktirao sa S i da nikada nije imao kontakt sa Teri trgovinom Zagreb.

19. Obzirom da iskaz tuženika nije osporen, isti je u većem dijelu prihvaćen kao vjerodostojan i istinit. Naime, iz iskaza tuženika, kao i dokaza koje je dostavio (dostavnice br. 21-35C-009744 od 9. kolovoza 2021. i br. 21-35C-008105 od 28. srpnja 2021.) utvrđeno je da se u konkretnom slučaju radilo o poslovnoj suradnji tužitelja i tuženika, koja je funkcionirala na način da bi tužitelj tuženiku isporučivao naručenu robu, čiji bi primitak tuženik potpisom na dostavnici potvrdio, s time da je prema iskazu tuženika bilo i situacija kada bi preuzeo robu bez potpisivanja otpremnica. Također je iskaz tuženika i u skladu s računom R1: 6543-NOVIGRADVP-302 od 8. kolovoza 2022., pa se iz navedenog može zaključiti da je poslovna suradnja tužitelja i tuženika trajala i nakon naznačenog dospijeća iz vjerodostojne isprave s lista 7 spisa. Prihvaćen je i tuženikov iskaz u dijelu u kojem navodi da je imao malen skladišni prostor i da nije mogao u istome zadržati veće količine prazne ambalaže i nove naručene robe obzirom da zadržavanje veće količine ambalaže, naročito prazne i to kroz razdoblje od nekoliko godina, nije životno uvjerljivo ni logično.

20. Nadalje, premda je utvrđeno da je tužitelj vodio evidenciju ambalaže za koju zadužuje tuženika, utvrđeno je da ista ne predstavlja dokaz o narudžbi tuženika predmetne ambalaže, niti o njezinoj isporuci tuženiku. Tužitelj nije dostavio otpremnice ili potpisane dostavnice tuženika, kojim bi se dokazala stvarna isporuka ambalaže tuženiku, njezina količina i vrijeme isporuke, što je svakako bitno za utvrđenje osnovanosti, visine i dospjelosti tužbenog zahtjeva. Dostavljeni skladišni kartoni predstavljaju dokumente koji se koriste za skladišno upravljanje tužitelja, tj. isti služe za evidenciju kretanja, odnosno ulaza i izlaza robe u skladište te se koriste kao pomoćni alat pri inventuri i obračunu troškova zaliha. Dakle, skladišni kartoni su jednostrani, interni dokumenti skladišnog upravljanja, koji služe tužitelju radi utvrđivanja stanja inventara u njegovom skladištu i nikako ne predstavljaju dokaz o pravnom poslu između tužitelja i tuženika, niti o isporuci ambalaže tuženiku. Pored navedenog, tuženik je osporio ispravnost podataka sadržanih u predmetnim skladišnim kartonima ukazavši na nepodudarnost s podacima sadržanim u računu R1:

1668-ROVINJVP-303, pa bi u takvoj situaciji financijsko-knjigovodstveno vještačenje, od kojeg je tužitelj odustao, bilo korisno za utvrđenje ispravnosti podataka sadržanih u navedenim ispravama.

21. Dostavljeni računi također ne predstavljaju dokaz o učinjenoj narudžbi i isporuci robe, tj. o pravnom poslu između tužitelja i tuženika, već isključivo poziv za plaćanje tuženiku. Tuženik je dostavljene račune u cijelosti osporio i zbog toga je teret dokaza o postojanju pravne osnove i visine novčane tražbine tužitelja pao na njega. Dakle, izdani računi također predstavljaju jednostrane isprave tužitelja i na njemu je teret dokaza da je ispunio usluge iz izdanih računa, što u konkretnom slučaju nije učinio. Također je upitna ispravnost dostavljenih računa s lista 20 i lista 46-47 obzirom da su navedeni računi izdani pod istim brojem, istog datuma, u isto vrijeme, za istu visinu tražbine, ali za različite stavke, pa je i iz ovog razloga nejasno za koju točno ambalažu i u kojem razdoblju tužitelj tuženika tereti.

22. E-mail poruke tužitelja s lista 45 i 64 predstavljaju interne poruke tužitelja i nisu od utjecaja na dokazivanje osnovanosti tužbenog zahtjeva.

23. Odredbom čl. 219. st. 1. Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 – dalje: ZPP) propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

24. Nadalje, prema čl. 221. a. ZPP, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

25. Dakle, u situaciji kada sud ne uspije formirati uvjerenje o postojanju relevantnih okolnosti na temelju pruženih dokaza, odnosno u situaciji nepostojanja dokaza, isti primjenjuje pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP, koja ga obvezuju da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na nju poziva nije bila u stanju pružiti dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

26. Obzirom da tužitelj u provedenom postupku nije pružio adekvatne dokaze o narudžbama tuženika za koje ga tereti, o visini tražbine, kao i o vremenu nastanka tražbine, primjenjujući pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan, pa je primjenom čl. 451. st. 3. ZPP platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnike Patricije Pucić iz Žminja, Pazinska 2/h, posl. br. Ovrv-11207/2022, UPP/OS-Ovrv- 1012/2022 od 2. ožujka 2023. ukinut te je tužbeni zahtjev odbijen.

27. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023 – u nastavku: Tarifa) te Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 51/2023).

28. Tako je tuženiku za podneske od 16. veljače 2024. i 16. travnja 2025. priznata nagrada u visini od 200,00 eura po podnesku (tbr. 8/1 u svezi s tbr. 7/1 i tbr. 54. Tarife), odnosno ukupno 400,00 eura. Za zastupanje na pripremnom ročištu od 16. travnja 2025. tuženiku je priznata nagrada u visini od 100,00 eura (tbr. 9/2 u svezi s tbr. 7/1 i tbr. 54. Tarife) dok je za iznos od 100,00 eura odbijen zahtjev za naknadu ovog troška obzirom da se radilo o zastupanju na pripremnom ročištu na kojem se nije raspravljalo o glavnoj stvari. Za zastupanje na pripremnom ročištu i glavnoj raspravi od 22. svibnja 2025. tuženiku je priznata nagrada u visini od 200,00 eura (tbr. 9/1 u svezi s tbr. 7/1 i tbr. 54. Tarife). Tuženiku je kao osnovan priznat i nastali trošak plaćene sudske pristojbe za prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 34,48 eura, dok se za preostali dio u visini od 34,48 eura ovaj trošak odbija kao neosnovan. Dakle, tuženiku je po osnovu troška ovog postupka priznato sveukupno 734,48 eura.

29. Zahtjev za naknadom parničnog troška tužitelja u cijelosti je odbijen obzirom da tužitelj nije uspio s postavljenim tužbenim zahtjevom.

30. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Rovinju, 4. srpnja 2025.

Sutkinja:

Alessandra Gržinić-Matika

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi pisano, u 3 (tri) istovjetna primjerka (osim ako se podnosi elektroničkom komunikacijom), putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Dna:

1. tužitelju po pun., uz rješenje o sudskoj pristojbi

2. tuženiku po pun.