I Kž-994/1992-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 994/1992-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Horvatinović mr. Ružice, kao predsjednika vijeća, te Drakulić Milene i Kocijančić Erike, kao članova vijeća i stručnog suradnika Tomerlin-Almer Rajke, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv osuđ. H.J. zbog krivičnog djela iz čl. 35. st. 2. toč. 1. i 4. KZRH i dr., odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Okružnog suda u Zagrebu od 9. listopada 1992. Kv-213/92 (K-324/80), u sjednici održanoj 11. veljače 1993.,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba osuđenog H.J. kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Rješenjem vijeća Okružnog suda u Zagrebu odbijen je zahtjev osuđ. H.J. da se na temelju čl. 401. st. 1. toč. 1. ZKP i čl. 401. st. 2. ZKP preinače u odlukama o kazni dvije ranije pravomoćne presude i to pravomoćna presuda Okružnog suda u Zagrebu od 10. I. 1984. Kv-7/84 (K-324/80), a kojom mu je također na temelju čl. 401. st. 1. toč. 1. i čl. 401. st. 2. ZKP izrečena primjenom propisa o odmjeravanju kazne za djela u stjecaju (a uz preinačenje četiriju ranijih pravomoćnih presuda) jedinstvena kazna zatvora u trajanju od petnaest godina i pravomoćna presuda Općinskog suda u Dugom Selu od 9. I. 1992. K-98/91, en na temelju čl. 131. st. 1. KZRH zbog kriv. djela teške krađe na kaznu kojom je osuđ

zatvora u trajanju od jedne godine.

Protiv tog rješenja podnio je osuđenik žalbu i predložio da se navedene dvije presude preinače u odlukama o kazni i kazne "objedine".

Zamjenik javnog tužitelja Republike Hrvatske, nakon razmatranja predmeta, pismeno je predložio da se žalba osuđenika kao neosnovana odbije.

Žalba nije osnovana.

Ne može se prihvatiti stanovište žalitelja da on ima "zakonsko pravo na objedinjavanje" navedenih kazni, tj. da se u ovom slučaju moraju primijeniti odredbe o odmjeravanju jedinstvene kazne za djela u stjecaju, jer je on osuđen dvjema pravomoćnim presudama na dvije kazne.

Činjenica je da je osuđenik kriv. djelo teške krađe iz čl. 131. st. 1. toč. 1. u vezi s čl. 130. st. 1. KZRH iz pravomoćne presude Općinskog suda u Dugom Selu od 9. I. 1992. K- 98/91 učinio za vrijeme izdržavanja jedinstvene kazne zatvora u trajanju od petnaest godina iz već navedene pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 10. I. 1984. Kv-7/84 (K- 324/80), koja kazna je kasnije izvanredno ublažena na kaznu zatvora u trajanju od četrnaest godina rješenjem ovog Vrhovnog suda od 17. srpnja 1985. Kr-458/85 (a potom još i pomilovanjem snižena) a u takvom bi slučaju na temelju čl. 49. st. 1. OKZRH u pravilu trebalo izreći jedinstvenu kaznu za to i ranije učinjeno, odnosno ranije učinjena kriv. djela primjenom odredaba čl. 48. OKZRH, uzimajući ranije izrečenu kaznu kao utvrđenu.

Općinski sud u Dugom Selu nije tako postupio i osudio je H.J. na samostalnu kaznu za kriv. djelo koje je učinio u toku izdržavanja kazne, dakle ne uzimajući u obzir izvanredno ublaženu kaznu zatvora u trajanju od četrnaest godina iz već navedene presude, odnosno rješenja, pa je osuđenik svakako imao pravo podnijeti zahtjev za tzv. nepravo ponavljanje krivičnog postupka i predlagati izricanje jedinstvene kazne na temelju čl. 401. ZKP. Međutim, Okružni sud u Zagrebu ispravno je postupio kada je na temelju čl. 49. st. 2. OKZRH odbio taj zahtjev osuđenika jer se u ovom slučaju doista primjenom odredaba čl. 48. OKZRH o izricanju jedinstvene kazne ne bi mogla ostvariti svrha krivičnih sankcija, a iz razloga koji su navedeni u obrazloženju pobijanog rješenja, a ovaj ih sud u cijelosti usvaja.

Slučaj osuđenika H. zapravo je primjer kada na temelju čl. 49. st. 2. OKZRH treba odbiti zahtjev za izricanje jedinstvene kazne, jer je očigledno da se primjenom odredaba o stjecaju u ovakvom slučaju ne bi ostvarila svrha kazne. Naime, osuđenik je u vrijeme suđenja u Općinskom sudu u Dugom Selu za kriv. djelo koje je bio učinio u toku izdržavanja kazne u cijelosti izdržao tu raniju kaznu (koja je još i pomilovanjem snižena za dvije godine, a potom je osuđenik i Zakonom o amnestiji oslobođen izdržavanja jedne četvrtine ranije kazne u trajanju od tri godine i devet mjeseci, a kako to proizlazi iz podataka u spisu), pa dakle u vrijeme suđenja više nije ni postojao neizdržani dio prije izečene kazne.

Kako je člankom 49. st. 2. OKZRH propisano da će sud za krivično djelo počinjeno za vrijeme izdržavanja kazne zatvora (ili maloljetničkog zatvora) počinitelju izreći kaznu neovisno o prije izrečenoj kazni ako se primjenom odredaba čl. 48. tog Zakona ne bi mogla ostvariti svrha kažnjavanja s obzirom na trajanje neizdržanog dijela prije izrečene kazne, to se tim prije za takvo djelo treba izreći kazna neovisno o prije izečenoj kazni kada ne postoji nikakav neizdržani dio ranije kazne, jer je ona u cijelosti već izdržana, a odmjeravanjem se kazne uz primjenu odredaba čl. 48. OKZRH o stjecaju ne bi mogla ostvariti svrha kažnjavanja. Da se ta svrha kod osuđenika doista ne bi mogla postići jasno proizlazi iz činjenice da je osuđenik nakon provedenih 9 i pol godina na izdržavanju kazne ponovno - u vrijeme kada je bio pušten u posjet obitelji - učinio jedno kriv. djelo i to tešku krađu, a i inače se na izdržavanju kazne nije ponašao disciplinirano i korektno, kako to proizlazi iz dopisa KPD Lepoglava na l. 336 spisa. Zato je sud prvog stupnja postupio zakonito i ispravno kada je odbio zahtjev osuđenika da mu se izrekne jedinstvena kazna primjenom propisa čl. 48. OKZRH.

Kako se žalba osuđenika u ostalome svodi na pobijanje ispravnosti činjeničnog stanja inskog suda u Dugom Selu, s tvrdnjom da on nije počinio djelo iz pravomoćne presude Opć

za koje je pravomoćno osuđen, a u ovom izvanrednom pravnom sredstvu nije dozvoljeno pobijanje činjenica utvrđenih ranijim pravomoćnim presudama, to je žalbu osuđenika valjalo odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 11. veljače 1993.

I Kž 994/92

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Tomerlin-Almer Rajka v.r.

Horvatinović mr. Ružica v.r.

Suglasnost

ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši

administrativni referent:

(Štefica

Klepac)