Gžrs-58/2013-2 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gžrs-58/2013

Split, Gundulićeva 29a

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Sovjetke Režić, kao predsjednice vijeća, te Blaženke Rilov Ćurin i Miha Mratovića (suca izvjestitelja), kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. M., iz S., zastupan po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu P. & p. j.t.d. u S., protiv tuženika B. d.d. S., iz S., zastupanoga po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu R. & R. j.t.d u S., radi utvrđenja nedopuštenim otkaza ugovora o radu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, od 13. veljače 2013., pod poslovnim brojem IVP-533/10, u sjednici vijeća održanoj 3. srpnja 2013.,

p r e s u d i o j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, od 13. veljače 2013., pod poslovnim brojem IVP-533/10, u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev i tužitelj obvezan nadoknaditi trošak tuženiku.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom u cijelosti je odbijen tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio utvrđenje nedopuštenim izvanrednog otkaza ugovora o radu, vraćanje na rad i isplatu naknade plaće za razdoblje od 21. veljače 2010. do povratka na rad u iznosu od po 5.500,00 kuna mjesečno, s pripadajućim kamatama.

Obvezan je tužitelj nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 18.867,50 kuna, a za više zatraženo u iznosu od 1.250,00 kuna tuženikov zahtjev za nadoknadom troškova je odbijen kao neosnovan.

Protiv prvostupanjske presude pravovremeno se žali tužitelj, osporavajući presudu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, ili, podredno, da se presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti.

Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

Žalba nije osnovana.

Predmet postupka između stranaka jest zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenim izvanrednog otkaza ugovora o radu, uz vraćanje na rad, te obvezivanje tuženika na isplatu naknade plaće u iznosu od 5.500,00 kuna.

U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

-kako je tužitelj kod tuženika zaposlen na radnom mjestu voditelja,

-kako je tužitelj bio voditelj odjela 474 i 475,

-kako je tuženik dana 31. svibnja 2010. izvršio inventuru upravo na odjelima 474 i 475, s obzirom da se tužitelj nalazio na bolovanju, te su novi voditelji trebali preuzeti vođenje odjela,

-kako je u inventuri od 31. svibnja 2010. utvrđen manjak u iznosu od 794.306,00 kuna,

-kako je tuženik zaprimio 2. lipnja 2010. izjavu M. P. po kojoj bi tužitelj početkom svibnja 2010. uzeo vijčani kompresor, a kojeg nije platio,

-kako je tuženik Pravilnikom o radu predvidio da se osobito teškim povredama iz radnog odnosa smatra i nesavjesno, nepravodobno i nemarno izvršavanje poslova iz ugovora,

-kako su stranke poštivale propisanu proceduru,

-kako je tuženik donio 10. lipnja 2010. Odluku o izvanrednom otkazu, te je otkazao, bez prava na otkazni rok, ugovor o radu tužitelju zbog utvrđenog inventurnog manjka u iznosu od 794.306,00 kuna, te otuđenja vijčanog kompresora vrijednosti 38.000,00 kuna, a kojeg tužitelj nije platio

S obzirom da je prvostupanjski sud utvrdio kako je zaista tužitelj bio odgovoran za odjele na kojima je utvrđen inventurni manjak te kako je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj zaista uzeo vijčani kompresor, kojeg nije platio, to je zaključio kako su se u cijelosti ispunili uvjeti za izvanredno otkazivanje ugovora o radu, u smislu odredbe članka 108. Zakona o radu (dalje: ZR – "Narodne novine", broj 149/09 i 61/11), te je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.

Suprotno od žalbenih navoda tužitelja prvostupanjski sud nije počinio povredu postupka propisanu odredbom članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, te su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.

Prvostupanjski sud je detaljno i iscrpno naveo zašto vjeruje svjedocima, a ne tužitelju, a glede otuđenja vijčanog kompresora.

Tužitelj po prvi put u žalbi ističe kako bi M. P. koja je dala izjavu 2. lipnja 2010. o otuđenju kompresora bila osoba koja ima ovlasti otkazivati ugovor o radu, pa bi to predstavljalo isticanje nove činjenice u tijeku žalbenog postupka, a što nije dopušteno u smislu odredbe članka 352. stavka 1. ZPP-a. Naime, iz tijeka postupka bi samo proizlazilo kako je M. P. bila osoba koja je zamijenila tužitelja na radnom mjestu voditelja jednog prodajnog odjela. Kako je odredbom članka 108. stavka 2. ZR-a propisano da se Ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji, to je bitan subjektivni moment saznanja poslodavca za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji, a ne objektivno kada je činjenica na kojoj se izvanredni otkaz temelji zaista i nastala. Stoga, u ovom konkretnom slučaju nije bitno to što je tužitelj početkom svibnja 2010. uzeo vijčani kompresor kojeg nije platio, već je bitno da je poslodavac saznao za ovu povredu 2. lipnja 2010., s obzirom da mu je radnica M. P. ukazala na ovu povredu radne obveze izjavom od 2. lipnja 2010.

Okolnost da je tužitelj u vrijeme obavljene inventure bio na bolovanju nije relevantna, s obzirom da iz svih izvedenih dokaza u tijeku postupka proizlazi kako su utvrđenja iz inventure istinita.

Kaznena odgovornost je znatno uža od građanske odgovornosti, pa tako i radno- pravne odgovornosti, te, stoga, nije relevantno što je ovaj postupak dovršen prije okončanja kaznenog postupka.

Mogućnost da su i drugi radnici tuženika sudjelovali u stvaranju inventurnog manjka, ne utječe na gubitak povjerenja između poslodavca i radnika u konkretnom slučaju. Naime, kako to i pravilno prvostupanjski sud zaključuje sukladno odredbi članka 108. stavka 1. ZR-a, bitno je što poslodavac prema tužitelju više ne može imati povjerenje, s obzirom da je tužitelj bio voditelj prodajnih odjela, a na kojim prodajnim odjelima je utvrđen značajan manjak, te je k tome još tužitelj otuđio vijčani kompresor.

Slijedom navedenog, kako je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, a nije počinio povredu postupka na koju u žalbi ukazuje tužitelj, a niti je počinio druge povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, s obzirom da je odluka o troškovima postupka pravilna i donesena na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a, a u svezi odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a, valjalo je, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev, te odlukom o troškovima postupka obvezan tužitelj nadoknaditi tuženiku parnični trošak.

U Splitu 3. srpnja 2013.

Predsjednica vijeća:

Sovjetka Režić, v. r.