Revr-305/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 305/06-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te mr. sc. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović- Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. T. iz V. G., zastupanog po I. P., odvjetniku u Z., protiv tuženika O. P. Z., Z., koga zastupa T. G., odvjetnik iz Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-916/04 od 01. ožujka 2005., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu broj: Pr-13106/01 od 06. ožujka 2003., u sjednici održanoj dana 16. svibnja 2006. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Zagrebu broj: Gžr-916/04 od 01. ožujka 2005. odbijena je žalba tužitelja i potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu broj: Pr-13106/01 od 06. ožujka 2003. kojom je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom na utvrđenje da je tužitelj kod tuženika u radnom odnosu na neodređeno vrijeme počevši od 10. ožujka 2001. godine, te da se naloži tuženiku da s tužiteljem sklopi ugovor o radu na neodređeno vrijeme u pisanom obliku za razdoblje od 10. ožujka 2001. pa nadalje i da mu prizna sva prava iz radnog odnosa, kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude i u tužbenom zahtjevu.

Tužitelj je obvezan tuženiku platiti parnični trošak u iznosu od 1.342,00 kn. Protiv citirane drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj i to zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Protivna strana nije odgovorila na izjavljenu reviziju, niti se o istoj izjasnio državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Predmetnom tužbom tužitelj je zatražio utvrđenje da je u spornom razdoblju tj. od 10. ožujka 2001. godine pa nadalje bio u radnom odnosu na neodređeno vrijeme kod tuženika time da se tuženik obveže na sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme s tužiteljem od 10. ožujka 2001. godine pa nadalje i da mu prizna sva prava iz radnog odnosa kako je to sve pobliže navedeno u tužbenom zahtjevu.

Prvostupanjski i drugostupanjski sud odbili su tužbeni zahtjev polazeći od utvrđenja da je tužitelj na osnovu pisanih ugovora o djelu na ime trećih osoba kao izvršitelj posla – studenata preko S. c., kao posrednika kod tuženika oko 7 mjeseci kontinuirano obavljao određene pomoćne poslove (izdavanje otpremnica, upoznavanje kupca sa automobilima i dr.). Nadalje je utvrđeno da je za vrijeme obavljanja navedenog rada tužitelj primao ugovorenu naknadu u visini od 14,05 kn po satu preko posrednika.

Na temelju ovakvih utvrđenja o odlučnim okolnostima prvostupanjski sud, što u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud s osnovom zaključuje da rad tužitelja kod tuženika nije imao karakter radnog odnosa u smislu odredaba Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 38/95, 17/01, 82/01, 114/03 i 142/03 – dalje: ZR).

S obzirom na utvrđene okolnosti konkretnog slučaja prvostupanjski i drugostupanjski sud s pravom su utvrdili i zaključili da se u ovom slučaju rad tužitelja kod tuženika odvijao temeljem ugovora o djelu i da nije imao karakter radnog odnosa, niti su stranke prilikom zaključenja ugovora o djelu imale namjeru zaključiti ugovor o radu.

Prema tome tužitelj je poslove kod tuženika obavljao temeljem ugovora o djelu, pa nema osnova da se prihvati njegov tužbeni zahtjev za utvrđenje da je bio u radnom odnosu kod tuženika s daljnjim pravima koja bi iz toga proizlazila, pa je stoga njegov zahtjev s osnovom odbijen.

Sve okolnosti koje je tužitelj isticao tijekom postupka i u reviziji (sklapanje ugovora na ime treće osobe, kontinuirano obavljanje poslova, primanje plaće i dr.) ne dovode u sumnju pravilnost ocjene prvostupanjskog i drugostupanjskog suda koja se temelji na utvrđenim okolnostima ovog slučaja, time da prvostupanjska kao i drugostupanjska presuda sadrže valjano obrazložene razloge pri čemu je drugostupanjski sud odgovorio i na odlučne žalbene navode tužitelja.

Slijedom izloženog nisu ostvareni revizijski razlozi bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 385. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku – "Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP), pa je temeljem odredaba čl. 393. ZPP-a reviziju trebalo odbiti kao neosnovanu.

Odlučeno je stoga kao u izreci.

U Zagrebu, 16. svibnja 2006. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.