Rev-2690/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2690/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Radomire Felicijan-Maoduš kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Stanka Jesenkovića, Stanislava Plazonića i Stanka Hautza kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja Č. J. iz S., zastupanog po R. J., odvjetniku iz Z., protiv tužene C. Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 21. svibnja 1991. br. Gž- 4544/91, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 16. listopada 1990. br. Pn 821790, u sjednici održanoj dana 27. veljače 1992.,

p r e s u d i o j e :

Revizija se odbija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepenom presudom tužena zajednica osiguranja obvezana je plaćati tužitelju mjesečnu rentu od 15. III. 1990. do 15. X. 1990. u iznosu od 2.184,00 dinara, a od 16. X. 1990. pa nadalje u iznosu od 6.661,20 dinara zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počev od dospijeća svakog pojedinog obroka rente pa do isplate kao i naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 6.302,00 dinara, dok je tužbeni zahtjev u preostalom dijelu odbijen kao neosnovan. Drugostepenom presudom uvažena je žalba tužitelja te prvostepena presuda preinačena prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u preostalom dijelu tako, da je tužitelju povrh iznosa dosudjene rente po prvostepenom sudu utvrdjena povišena renta u razdoblju od 16. III. 1990. do 15. X. 1990. u daljnjem iznosu od 3.276,00 dinara mjesečno, a od 16. X. 1990. nadalje u daljnjem iznosu od 4.480,80 dinara mjesečno, te tuženica obvezana na naknadu daljnjeg parničnog troška tužitelju u iznosu od 5.800,00 dinara.

Protiv navedene pravomoćne drugostepene presude tuženica je izjavila pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, da se pobijana presuda preinači u onom dijelu u kojem je udovoljeno tužbenom zahtjevu odlukom drugostepenog suda i taj dio tužbenog zahtjeva odbije kao neosnovan uz obvezu tužitelja da naknadi troškove revizije tuženici.

Protivna stranka nije odgovorila na reviziju niti se javni tužilac nadležan za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Nije se ostvario istaknuti revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Naime, revident ne ističe ostvarenje neke odredjene bitne povrede odredaba parničnog postupka niti sadržajno upućuje na ostvarenje neke bitne povrede pa je stoga ovaj sud ispitao, da li je ostvarena ona bitna povreda iz čl. 354. st.

2. t. 10. Zakona o parničnom postupku koji je temeljem čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("NN" br. 53/91) preuzet kao zakon Republike Hrvatske (dalje ZPP) na koju revizijski sud mora paziti po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP) i našao da takva bitna povreda nije počinjena u postupku pred nižim sudovima.

Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmet spora u ovoj stvari predstavlja zahtjev tužitelja radi povećanja rente koju mu je temeljem ranije pravomoćne sudske odluke dužna isplaćivati tužena zajednica osiguranja po osnovu naknade štete na ime izdataka za tudju pomoć i njegu koja je tužitelju neophodna u svakodnevnom životu zbog nastale invalidnosti od 100% koja predstavlja trajnu posljedicu zadobivenih povreda u prometnoj nezgodi koju je prouzrokova© osiguranik tužene zajednice osiguranja.

Tužitelj je svoj zahtjev za povećanje rente zasnovao na tvrdnji da su se promijenile okolnosti koje je sud imao na umu pri donošenju prijašnje odluke a u smislu nastalog povećanja svih životnih troškova medju kojima i naknade za navedene usluge pružanja pomoći i njege.

Prvostepeni sud je djelomično udovoljio tužbenom zahtjevu, dok je pobijanom presudom udovoljeno u cijelosti istaknutom tužbenom zahtjevu.

Naime, prema, shvaćanju drugostepenog suda ne postoje opravdani razlozi da se iznos naknade za pružanje tudje pomoći i njege utvrdjen u provedenom postupku umanjuje za 40% kako je to učinio prvostepeni sud koji je izrazio stav, da tuženica kao odgovorna osoba u pogledu naknade ovog vida materijalne štete tužitelju nije dužna plaćati onaj dio utvrdjene naknade koji otpada na pretpostavljene poreze i doprinose koji se plaćaju na takvu naknadu.

Ovaj revizijski sud nalazi, da je drugostepeni sud pravilno primijenio materijalno pravo pobijanom odlukom kojom je udovoljeno tužbenom zahtjevu u cijelosti bez umanjivanja utvrdjenih iznosa naknade za pružanje usluga tudje pomoći i njege tužitelju koji ima pravo zahtijevati potpunu naknadu štete po navedenom osnovu koju čini cijena navedenih usluga koja predstavlja povećani iznos rente u skladu sa izmijenjenim okolnostima (čl. 195. st. 2. i čl. 196. za ovaj spor. mjerodavnog Zakona o obveznim odnosima: - ZOO).

Prigovori revizije istaknuti u pravcu, da na, odmjeravanje visine rente utječe okolnost, što tužitelju pomoć i njegu pružaju članovi obitelji nisu osnovani stoga, jer po nalaženju ovog suda naknada na ime tudje pomoći i njege pripada oštećeniku i u slučaju kad mu pomoć pružaju članovi njegove obitelji ili drugi srodnici.

Oni pak navodi revizije u kojima se ističe, da su potrebni izdaci na ime tudje pomoći i njege utvrdjeni po nižim sudovima u previsokim iznosima, jer da ima osoba koje bi takve usluge pružale uz znatno manju naknadu u svojoj suštini predstavljaju prigovore na utvrdjeno činjenično stanje u postupku pred nižim sudovima, a takovi se prigovori ne mogu s uspjehom iznositi u reviziji, jer se prema odredbi čl. 385. st. 3. ZPP revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja pa spomenuti prigovori nisu mogli biti razmatrani kao odlučni.

Proizlazi iz svega izloženog; da se nisu ostvarili istaknuti revizijski razlozi, a kako ne postoje ni oni razlozi na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 27. veljače 1992.

Predsjednik vijeća:

Radomira Felicijan-Maoduš, v.r.