Rev-523/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 523/1997-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LJ. R. iz J., koju zatupa punomoćnik A. K., odvjetnica u J., protiv tužene TURISTIČKE ZAJEDNICE OPĆINE JASTREBARSKO, koju zastupa N. Ž., odvjetnik u J., radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa, rješavajući reviziju tužene izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 22. studenog 1994. broj Gž-3258/94-2 kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Jastrebarskom od 5. siječnja 1994. broj P-206/93, u sjednici održanoj 3. srpnja 1997.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija, ukidaju se presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 22.11.1994. broj Gž-3258/94-2 i Općinskog suda u Jastrebarskom od 5.1.1994. broj P- 206/93, te se predmet vraća na ponovno odlučivanje sudu prvoga stupnja.

O b r a z l o ž e n j e

Drugostupanjski je sud odbio žalbu tužene i potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je poništeno rješenje tužene od 31.3.1993. broj 14/92 o trajnom prestanku potreba za radom tužiteljice, te je naloženo tuženoj da vrati tužiteljicu u radni odnos i da joj naknadi razliku između minimalne plaće i one koju bi primala na radnom mjestu za vrijeme od 1.4.1993. do povratka u radni odnos te da joj naknadi parnični trošak.

Protiv drugostupanjske presude tužena je pravovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava pa predlaže da se ukinu obje presude i vrati predmet na ponovno odlučivanje sudu prvoga stupnja.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.

Revizija je osnovana.

Tužiteljica je bila u radnom odnosu kod tužene, na radnom mjestu VD tajnika T. s. o.J.. Kada je umjesto turističkog saveza osnovan T. ., tužiteljica je utvrđena kao trajni višak radnika u tom uredu te joj je prestao radni odnos nakon proteka otkaznog roka od pet mjeseci (imala je preko 10-20 godina radnog staža), jer joj nije pronađeno drugo radno mjesto. Tužena je donijela Program rješavanja viška radnika za koji tužiteljica tvrdi da je to takav program samo po imenu, a ne i po sadržaju, jer da u biti ne sadrži sve ono što mora sadržavati po odredbama čl. 25. Zakona o radnim odnosima ("Narodne novine", broj 19/92- ZRO).

Sudovi nižeg stupnja su utvrdili da su odluke T. .T. z. općine J. u osnivanju i organizaciji T. u. (koji je zamijenio do tada postojeći T. s. općine J. ) i o Programu rješavanja viška radnika (kojim je utvrđeno da prestaje potreba za radom tužiteljice) od 24.3.1993., procesno-pravno zakonite i valjane, da je na sjednicu pozvan Sindikat (nije se odazvao pozivu), Program je dostavljen tužiteljici i poštivana je odredba iz čl. 55. općeg kolektivnog ugovora o proteku pet mjeseci do prestanka radnog odnosa (zbog dužine njenog radnog staža), ali da je nedostatak Programa po sadržaju, jer nisu u tom programu provedene sve one potrebne radnje i utvrđeni uvjeti koje taksativno navodi čl. 25. ZOR i te uvjete Program ne sadrži. Zato su sudovi nižeg stupnja poništili rješenje o trajnom prestanku potrebe za radom tužiteljice i vraćena je u radni odnos. Tako se među ostalim u obrazloženju presude suda prvog stupnja navodi da: Program ne sadrži sve propisane točke u smislu čl. 25. st. 1. ZOR (objektivno i stručno utvrđen razlog nastanka viška radnika, ne obrazlaže se kvantitet i kvalitet poslova za sistematizaciju radnog mjesta direktora čije je jedino - radno mjesto zadržano, nema riječi o financijskim uslovima za prestanak potrebe za jednim radnikom, nije obrazložena promjena procesa rada niti mogućnost rasporeda radnika (tužiteljice) na drugo radno mjesto a također niti mogućnost zapošljavanja radnice u drugoj organizaciji, a nema riječi o mogućnosti obavljanja rada sa skraćenim radnim vremenom (do 36 sati tjedno). Također sudovi navode da nisu uzimani u obzir (čl. 25. st. 3. ZOR) kriterij uspješnosti u radu, stručnoj spremi i dužni radnog staža, socijalni status već da je samo uzeto u obzir - Program rada turističke zajednice za koje obavljanje je dovoljno samo jedan radnik. Zaista kako se to navodi u obrazloženju presude navedeni elementi nisu pobliže detaljno niti opširno sadržani u odlukama T. z. i Programu rješavanja radnika od 24.3.1993. ali je tužena ipak sačinila i donijela potrebne odluke i Program, koji se traži po čl. 25. ZOR (čl. 23., 24. i 25. ZOR).

Treba voditi računa o tome (kako to tužena pravilno ističe u svojim podnescima, žalbi i reviziji) da se u ovom slučaju radi o T. z. čija aktivnost nije nikada bila velika i značajna a posebno ne u ozbiljnim i kritičnim razdobljima iz 1991. pa nadalje. Iz zapisnika o sjednici T. s.T. z. općine J., Statuta te sjednice od 10.2.1993., zapisnika sa sjednice tužene od 24.3.1993. i akta o osnivanju turističkog ureda te Programa o rješavanju viška radnika od istog datuma, jasno je i razvidno vidljivo, te su navedeni mnogi prihvatljivi razlozi zašto se smanjuje aktivnost i djelatnost T. o. općine J., zašto je umjesto T. s. (u kojem je radila tužiteljica) osnovan T. u., za čije je potrebe rada dovoljan jedan djelatnik.

U ispitivanju sadržaja Programa rješavanja viška radnika tužene za konkretni slučaj po čl. 25. ZOR nije dovoljno i nije isključivo potrebno analizirati samo Program već i sve one akte i okolnosti koji su u svezi onoga što se traži da se utvrdi u Programu. A svi citirani pismeni dokumenti u svom sadržaju govore o svim onim sadržajima iz čl. 25. st. 1. ZOR. Sudovi su propustili, pri ocjeni za utvrđivanje razloga za rješavanje viška radnika cijeniti sve navedene pismene akte i ostala utvrđenja o razlozima nastanka viška radnika kod tužene pa su pogrešno primjenili materijalno pravo zbog čega činjenično stanje nije do potpuno utvrđeno (čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku).

Ostvareni su time razlozi za ukidanje pobijanih presuda pa je odlučeno kao u izreci, time da će sudovi u nastavku postupka uz ocjenu svih navedenih okolnosti ispitati (jer može utjecati na konačnu odluku) da li je (kako tvrdi tužiteljica) uz direktora ostao raditi u T. u. i djelatnik K. i da li se je tužiteljica prijavila na natjačaj za direktora turističkog društva koji je bio raspisan.

U Zagrebu, 3. srpnja 1997.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.