Rev-963/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 963/1997-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U DA

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Tome Gložinića, Ljubice Munić i Katarine Buljan kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. D., koga zastupa J. P., odvjetnica u S. G., protiv tuženika Poduzeća R. iz M., koga zastupa Ž. L., dipl. pravnik, radi izvršenja radnje, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 18. rujna 1996. godine broj Gž-2687/95 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Starom Gradu od 16. svibnja 1995. godine broj P-50/95, u sjednici održanoj dana 8. lipnja 2000. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Starom Gradu od 16. svibnja 1995. godine broj P-50/95 obvezan je tuženik da u roku od 45 dana izvrši zamjenu postojeće drvene krovne konstrukcije i postavi crijep, izgradi betonski serklaž ispod ove krovne konstrukcije i postavi građevinsku stolariju na južnoj fasadi iznad trifore na obiteljskoj stambenoj zgradi tužitelja označenoj kao čest.zgr. 111 k.o. H., te da u roku od 15 dana naknadi tužitelju štetu u iznosu od 2.400,00 DEM u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju NBH sa kamatom po čl. 277. koja teče od 26. travnja 1993. godine i nadoknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.285,83 kn u roku od 15 dana.

Presudom Županijskog suda u Splitu od 18. rujna 1996. godine broj Gž-2687/95 odbijena je žalba tuženika TP R. M., …, kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Starom Gradu od 16. svibnja 1995. godine broj P-50/95.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se revizija prihvati i preinači pobijana presuda na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, a uz naknadu troškova spora tuženika po odluci suda.

Na reviziju nije odgovoreno, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Nema bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 - dalje ZPP), na koju ova revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP). Nema bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, jer pobijana kao i prvostupanjska presuda sadrže jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih je udovoljeno zahtjevu tužitelja, pa se ne može reći da presude imaju nedostatke zbog kojih se ne bi mogle ispitati u odnosu na pravilnu primjenu materijalnog prava.

Tužitelj je u tužbi naveo da su stranke zaključile ugovor 10. ožujka 1987. godine kojim se tuženik obvezao izmijeniti postojeću drvenu krovnu konstrukciju i postaviti crijep na obiteljsku stambenu zgradu tužitelja k.č.br. 111 k.o. H., te postaviti betonski serklaž tj. nosač krovišta oko navedenog objekta i postaviti građevinsku stolariju na postojećem prozoru na južnoj fasadi zgrade iznad trifore, te da su se pojavila i dodatna oštećenja, a da tuženik navedeno nije učinio.

U postupku je utvrđeno da su stranke zaključile ugovor 10.3.1977. godine kojim se tuženik obvezao izvršiti radnje iz tužbe, a kao rok je određen završetak izgradnje zgrade mini-market u H., dok se tužitelj obvezao odustati od žalbe izjavljene protiv privremene građevinske dozvole izdane od nadležnih organa, te da neće praviti nikakve smetnje investitoru ni izvođaču radova pri izvođenju radova i u postupku izdavanja građevinske dozvole, da je tuženik nasuprot zgradi tužitelja sagradio svoj poslovni objekt mini-market, da je na objektu tužitelja došlo do oštećenja, da je tužitelj poštivao svoju ugovornu obvezu iz zaključenog ugovora i odustao od izjavljene žalbe pred upravnim organom.

Utvrđeno je, dakle, da je predmetni ugovor realiziran, jer je tužitelj ispunio svoju ugovornu obvezu, da je tuženikova zgrada sadrađena, te da tuženik nije izvršio svoju obvezu prema tužitelju.

Budući da je utvrđeno da je na zgradi tužitelja potreban nužan zahvat obnove i da ne postoji zapreka da tuženik izvrši preuzetu obvezu odnosno izvrši radove na koje se zaključenim ugovorom obvezao, da je ugovor obvezujući za tuženika, jer je djelatnik tuženika B.T., šef prodavaonice u H., koji je poduzeo sve radi zaključenja ugovora, koji je, kako je utvrđeno, imao izričito dopuštenje tadašnjeg direktora tuženika po čijem je nalogu i postupao zaključujući predmetni ugovor, i po ocjeni ovog revizijskog suda proizlazi da su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada je prihvaćen tužbeni zahtjev i obvezan tuženik da izvrši svoju obvezu.

Naime, odredbom čl. 124. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 - dalje ZOO), pravo je tužitelja da traži izvršenja ugovora kojeg je zaključio s tuženikom, jer je svrha ugovora da se izvrši obveza, odnosno ugovor se mora izvršiti onako kako je to suglasno voljom stranaka bilo predviđeno.

Tuženik neosnovano u reviziji navodi da činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno (u odnosu na suglasnost direktora oko zaključenja ugovora sa tužiteljem, da tužitelj nije ispunio svoju obvezu i da se činidba na koju je obvezan tuženik ne može izvršiti) jer se revizija zbog tih razloga ne može izjaviti (čl. 385. st. 3. ZPP).

Pravilno su nižestupanjski sudovi udovoljili zahtjevu tužitelja da mu tuženik naknadi štetu u utuženom iznosu jer je utvrđeno da zbog građevinskih radova tuženika na objektu tužitelja došlo do oštećenja za čije je saniranje potreban iznos koji je dosuđen tužitelju.

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 8. lipnja 2000. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.