Pž-2180/2013-2 · Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Ref. 77 Pž-2180/2013-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u ime Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Branke Šabarić Zovko, predsjednice vijeća, Ivane Mlinarić, sutkinje izvjestiteljice i Mirte Matić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice T. J. iz Z., koju zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u S., protiv tuženika 1. N. d.o.o. Z., kojeg zastupa punomoćnik N. C., odvjetnik u Z., i 2. A. B..V. L., kojeg zastupa punomoćnik D. G. Č., odvjetnik u O. društvu u Z., radi sklapanja ugovora i isplate, odlučujući o žalbama tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-5189/10 od 23. listopada 2012., u sjednici vijeća održanoj 30. studenog 2016.

p r e s u d i o j e

I. Odbijaju se žalbe tuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-5189/10 od 23. listopada 2012. u točki I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženicima u roku od osam dana sklopiti s tužiteljicom Ugovor o kupoprodaji dionica sadržaja kako je naveden u izreci presude i u dijelu kojim je određeno da će u protivnom takav Ugovor zamijeniti ta presuda i u točki II. i III. izreke.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-5189/10 od 23. listopada 2012. u dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženicima sklapanje Ugovora o kupoprodaji dionica s tužiteljicom u obliku javnobilježničke isprave podobne za ovrhu i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužiteljica traži sklapanje Ugovora o kupoprodaji dionica u obliku javnobilježničke isprave podobne za ovrhu.

III. Odbija se zahtjev drugotuženika za naknadom troška žalbenog postupka u iznosu od 7.812,50 kn kao neosnovan.

Obrazloženje

Ref. 77 Pž-2180/2013-2

Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-5189/10 od 23. listopada 2012. u točki I. izreke naloženo je tuženicima, da u roku od osam dana, sklope s tužiteljicom Tajanom Jelić Ugovor o kupoprodaji dionica u obliku javnobilježničke isprave podobne za ovrhu sljedećeg sadržaja:

"UGOVOR O KUPOPRODAJI DIONICA

Članak 1.

Ugovorne stranke društvo N. d.o.o., Z., i društvo A. B..V. L., (u daljnjem tekstu: Kupci) kao kupci s jedne strane te T. J. iz Z., oznaka ulagatelja kod SKDD-a: ... (u daljnjem tekstu: Prodavatelj) kao prodavatelj s druge strane suglasno utvrđuju da je prodavatelj vlasnik 423 redovne dionica društva I. G. d.d., Z., oznake I., nominalne vrijednosti jedne dionice 1.000,00 kn.

Članak 2.

Prodavatelj prodaje, a Kupci kupuju dionice iz članka 1. ovog ugovora. Kupoprodajna cijena iznosi 1.118,82 kn po dionici, te se obvezuju Kupci solidarno, kupoprodajnu cijenu u ukupnom iznosu od 473.260,86 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom određenoj prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, koja kamate na taj iznos teče od 1. rujna 2010. isplatiti Prodavatelju u roku 8 dana.

Članak 3.

Prodavatelj neopozivo izjavljuje da su dionice iz članka 1. ovog ugovora slobodno prenosive, da su njegovo vlasništvo kao i to da iste nisu opterećene pravom zaloga ili nekim drugim teretom u korist trećih osoba.

Članak 4.

Prodavatelj je suglasan da Kupci u depozitoriju Društva d.d. temeljem ovog ugovora i potvrde da je kupoprodajna cijena iz članka 2. ovog ugovora isplaćena, izvrši prijenos 423 dionica oznake I. s računa i imena Prodavatelja te iste upišu na svoja imena. Upisom u depozitorij Društva d.d na Kupce se prenose sva prava i obveze dioničara utvrđena statutom društva i Zakonom o trgovačkim društvima.

Članak 5.

U znak suglasnosti da sa svim pravima i obvezama koje proizlaze iz ovog ugovora, koji je sačinjen u obliku javno bilježničkog akta kao ovršne isprave podobne za ovrhu u skladu sa važećim propisima, ugovorne strane ga obostrano i vlastoručno potpisuju.“

jer će u protivnom isti ugovor zamijeniti ova presuda. Točkom II. izreke tuženici su dužni solidarno po pravomoćnosti točke I. izreke ove presude isplatiti tužiteljici Tajani Jelić iznos od 473.260,86 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, koja kamata na taj iznos teče od 1. rujna 2010., pa sve do konačne isplate. Točkom III. izreke naloženo je tuženicima solidarno u roku od osam dana naknaditi tužiteljici troškove ovog postupka u iznosu od 31.150,00 kn.

Ref. 77 Pž-2180/2013-2

Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi kako je prvostupanjski sud utvrdio kako je tužiteljica imatelj 423 dionice društva I. G. d.d. (ranije I. d.d.) u odnosu na koje se traži obvezno sklapanje ugovora s tuženicima. Nadalje prvotuženik i drugotuženik su 29. kolovoza 2008. sklopili Sporazum o zajedničkom djelovanju u odnosu na I. d.d. Z.. Iz rješenja Agencije od 21. studenoga 2008. utvrđeno je kako su izjavom od 28. kolovoza 2008. prvotuženik i drugotuženik uspostavili odnos zajedničkog djelovanja te im je tada nastala obveza objavljivanja ponude za preuzimanje. Agencija je utvrdila obvezu tuženika na objavu ponude za preuzimanje društva I. d.d. S obzirom na to da tuženici u roku iz navedenog rješenja Agencije (30 dana od dana konačnosti rješenja) nisu dostavili zahtjev za odobrenje ponude niti su dostavili bilo kakav dokaz o tome da su protiv navedenog rješenja pokrenuli upravni spor, tužiteljica kao dioničar ima pravo zahtijevati obvezno sklapanje ugovora o prodaji dionica pod uvjetima pod kojima je morala biti objavljena ponuda za preuzimanje. Osim toga iz Zaključka Agencije je utvrđeno kako je zahtjev prvotuženika za odobrenje objavljivanja ponude i preuzimanja društva I. d.d. odbačen koji se stoga smatra da nije niti podnesen. Stoga je sud utvrdio da je za tuženike nastala obveza objavljivanja ponude, a da tuženici nisu podnijeli zahtjev za odobrenje objavljivanja ponude slijedom čega svaki dioničar ima pravo zahtijevati obvezno sklapanje ugovora o prodaji dionica pod uvjetima pod kojima je morala biti objavljena ponuda za preuzimanje. Kako tuženici nisu dali ponudu, sud je utvrdio rokove i iznos cijene koju bi tuženici trebali platiti tužiteljici i to: cijenu dionice na temelju potvrde o prosječnoj ponderiranoj cijeni dionica koja je u razdoblju od 27. svibnja 2008. do 27. kolovoza 2008. iznosila 1.118,82 kn po dionici, a u odnosu na rokove u kojima je valjalo objaviti ponudu i u kojima je trebao sklopiti ugovore, sud je utvrdio da bi krajnji rok trajanja ponude istekao najkasnije 5. siječnja 2009. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud na temelju odredbe čl. 49. Zakona o preuzimanju dioničkih društava („Narodne novine“ broj 109/07 i 36/09; dalje: ZPDD) u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev. O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11-pročišćeni tekst i 25/13; dalje: ZPP).

Protiv presude žalbu su podnijeli tuženici.

Protiv navedene presude prvotuženik je podnio žalbu zbog apsolutno i relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U bitnome je naveo kako je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da se stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražen u presudi poslovni broj Revt-22/05-4 od 21. siječnja 2009. ne može promijeniti u konkretnom slučaju (vezano za primjenu odredbe čl. 49. Zakona o preuzimanju dioničkih društava). Sud se nije očitovao o odlučnoj činjenici da Agencija nije odobrila prvotuženiku zahtjev za objavljivanje ponude za preuzimanje čime je počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku. Također nije uzeo u obzir dokazni značaj zaključka Agencije od 13. studenoga 2008. pa je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno. Nejasno je na temelju čega je sud prihvatio zahtjev da se ugovor o prodaji dionica mora sklopiti u formi javnobilježničke isprave podobne za ovrhu. Neosnovan je zahtjev tužiteljice na isplatu kupoprodajne cijene, jer presuda o zaključenju ugovora o kupoprodaji dionica u ovom postupku je konstitutivnog značaja te će ugovor biti zaključen tek nastupom učinka pravomoćnosti presude. Dok nema ugovora nema niti obveze kupca na plaćanje kupoprodajne cijene. Također je naveo kako je prvostupanjski sud neosnovano zaključio o dospijeću plaćanja kupoprodajne cijene 5. siječnja 2009., jer će ugovor o kupoprodaji biti zaključen tek pravomoćnošću presude. Pogrešno je odlučeno o naknadi troškova postupka budući da je

Ref. 77 Pž-2180/2013-2

tužitelju trebalo biti naloženo da naknadi te troškove prvotuženiku. Predlaže se pobijanu presudu preinači i odbiti tužbeni zahtjev ili ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Drugotuženik je podnio žalbu protiv pobijane presude zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome je naveo kako je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2. ZPP-a budući da je sud odlučio i o „uvjetima pod kojima je morala biti objavljena ponuda za preuzimanje“ što ne spada u sudsku nadležnost. Daljnja povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a počinjena je budući da u obrazloženju presude nema razloga o odlučnim činjenicama vezano za razgraničenje nadležnosti Agencije kao upravnog tijela i sudova, zatim pitanje kako je utvrđena kupoprodajna cijena, te pitanje oblika ugovora koji je tuženicima naloženo sklopiti s tužiteljem. Cijena dionica nije pravilno utvrđena. Sud je pogrešno primijenio odredbe čl. 16. i čl. 49. ZPDD-a. Obveza isplate kupoprodajne cijene nikako ne može dospjeti prije sklapanja ugovora o kupoprodaji dionica. Drugotuženik dalje navodi da je temeljem iste pravne osnove tuženicima dva puta naloženo ispunjenje iste obveze, jer ugovor o kupoprodaji dionica u čl. 2. sadrži obvezu na isplatu kupoprodajne cijene, dok je točkom II. izreke pobijane presude naloženo tuženicima isplata kupoprodajne cijene. Osporio je odluku suda o obvezi tuženika na isplatu zakonske zatezne kamatu na iznos kupoprodajne cijene kao protivnu odredbi iz čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Osporio je odluku o troškovima postupka kao nezakonitu. Predlaže se ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbe.

Žalbe tuženika su djelomično osnovane.

Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbama i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava.

Suprotno žalbenim navodima, niti u postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude niti u pobijanoj presudi, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao niti onih na koje se tuženici pozivaju u žalbi (čl. 354. st. 2. t. 2. i 11. ZPP-a). Pobijana presuda ima valjano obrazloženje u kojem je sud izložio koje je činjenice i na temelju kojih dokaza utvrdio.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao imatelja 423 dionica trgovačkog društva I. d.d. Z. na sklapanje ugovora o kupoprodaji tih dionica s tuženicima na temelju odredbe čl. 49. ZPDD-a.

Iz spisa proizlaze sljedeće činjenice:

- da je društvo I. d.d. Z. promijenilo ime u I. G. d.d. Z.;

- da je tužiteljica imatelj 423 dionica društva I. I. G. d.d. (list 8. spisa);

Ref. 77 Pž-2180/2013-2

- da su ponuditelj (prvotuženik-N. d.o.o) i društvo s kojim djeluje zajednički (drugotuženik-A. B.V.) objavili dioničarima I. d.d. Z. kako su ta društva 29. kolovoza 2008. sklopili Sporazum o zajedničkom djelovanju u odnosu na I. d.d. Z. (list 9. spisa);

- da je Agencija zaključkom odbacila zahtjev prvotuženika za odobrenje objavljivanja ponude i preuzimanja društva I. d.d., te se smatra da isti nije ni podnesen (list 14. spisa);

- da je Agencija rješenjem od 21. studenog 2008. utvrdila, između ostalog, da je za tuženike 28. kolovoza 2008. nastala obveza objavljivanja ponude za preuzimanje javnog dioničkog društva I. d.d. Z.; ujedno je rješenjem naloženo tuženicima da u roku od 30 dana od dana konačnosti navedenog rješenja podnesu u skladu sa Zakonom o preuzimanju dioničkih društava Agenciji zahtjev za odobrenje objavljivanja ponude za preuzimanje društava (list 11.-13. spisa);

- da je prosječna cijena redovnih dionica društva I. d.d. Z. (I.) u razdoblju od 27. svibnja 2008. do 27. kolovoza 2008. prema podacima Zagrebačke burze d.d. Zagreb iznosila 1.118,82 kn po dionici (list 16. spisa);

- tuženici nisu pokrenuli upravni spor protiv rješenja Agencije niti su objavili ponudu za preuzimanje u skladu s navedenim rješenjem.

Odredbom čl. 49. ZPDD-a propisano je da ako ponuditelj ne objavi ponudu za preuzimanje, pod uvjetima i na način predviđen tim Zakonom, svaki dioničar ciljnog društva može putem mjesno nadležnog trgovačkog suda zahtijevati obvezno sklapanje ugovora o prodaji dionica, pod uvjetima pod kojima je morala biti objavljena ponuda za preuzimanje.

U konkretnom slučaju, prvotuženik je 3. listopada 2008. podnio zahtjev za odobrenje za objavljivanje ponude za preuzimanje ciljnog društva, međutim kako nije dostavio svu propisanu dokumentaciju, pismenom od 15. listopada 2008. je pozvan urediti zahtjev i dostaviti traženu dokumentaciju u roku od 15 dana. Kako on to nije učinio, to je njegov zahtjev za odobrenje objavljivanja ponude za preuzimanje društva I. d.d. Zaključkom od 13. studenoga 2008. odbačen te se smatra da nije ni podnesen (list 14. spisa).

Nadalje, Agencija je rješenjem od 21. studenoga 2008. naložila tuženicima da u roku od 30 dana od dana konačnosti tog rješenja podnesu zahtjev za odobrenje objavljivanja ponude za preuzimanje, ponudu za preuzimanje i isprave iz čl. 22. st. 3. ZPDD-a te im je naložila da to rješenje dostave dioničarima društva I. d.d. u roku od 15 dana od dana zaprimanja rješenja.

Kako tuženici po nalogu iz rješenja od 21. studenoga 2008. nisu postupili tužiteljica je na temelju odredbe čl. 49. ZPDD-a pravilno podnijela tužbu na obvezno sklapanje ugovora o prodaji dionica pod uvjetima pod kojima je morala biti objavljena ponuda za preuzimanje. Rješenjem Agencije nastala je obveza tuženika po kojoj nesporno nisu postupili, iz čega je proizašla posljedica na sklapanje ugovora propisana čl. 49. ZPDD-a.

Pri tome je prvostupanjski sud na temelju citirane odredbe bio nadležan odlučivati o zahtjevu za obvezno sklapanje ugovora o prodaji dionica pod uvjetima pod kojima je morala biti objavljena ponuda za preuzimanje pa nije osnovana tvrdnja da je sud odlučivao o pitanjima izvan svoje nadležnosti. Zahtjev prvotuženika za objavljivanje ponude odbačen je zbog propusta da uz taj zahtjev priloži svu potrebnu dokumentaciju, a osim toga, rješenjem koje je doneseno nakon toga je tuženicima naloženo da iznova podnesu zahtjev za odobrenje ponude za preuzimanje, odnosno da podnesu ponudu za preuzimanje što tuženici nisu učinili čime su ispunjene pretpostavke za podnošenje ove tužbe u smislu odredbe čl. 49. ZPDD-a.

Ref. 77 Pž-2180/2013-2

Stoga se neosnovano tuženici pozivaju u žalbi, kao i tijekom postupka, na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-22/05, budući da se ta odluka ne odnosi na istovjetnu činjeničnu i pravnu situaciju. U tom smislu su i neosnovani žalbeni navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2. ZPP-a, odnosno da je prvostupanjski sud utvrđivao uvjete pod kojima je ponuda trebala biti objavljena, a što je po mišljenju žalitelja u isključivoj nadležnosti Agencije. Ovo stoga što je upravo odredbom čl. 49. ZPDD-a određena sudska nadležnost za traženje sklapanja ugovora o prodaji dionica, pod uvjetima pod kojima je morala biti objavljena ponuda za preuzimanje (u situaciji kada ponuditelj nije objavio ponudu za preuzimanje) pa je u tom smislu sud nadležan utvrditi uvjete pod kojima je morala biti objavljena ponuda za preuzimanje.

Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 49. ZPDD- a za podnošenje ove tužbe odnosno pravilno je primijenio materijalno pravo. Neosnovano tuženici osporavaju cijenu utvrđenu od strane prvostupanjskog suda. Naime, sud je cijenu dionice, u skladu s odredbom čl. 16. st. 3. ZPDD-a, utvrdio na temelju potvrde o prosječnoj ponderiranoj cijeni dionica I. d.d. koja je iznosila 1.118,82 kn po dionici u razdoblju od 27. svibnja 2008. do 27. kolovoza 2008. (kada je nastala obveza objavljivanja ponude za preuzimanje javnog dioničkog društva I. d.d. Z.) (list 16. spisa). Tuženici nisu osporili dostavljenu potvrdu Zagrebačke burze o prosječnoj cijeni redovnih dionica I. d.d. u navedenom periodu, niti su dostavili podatke o najvišoj cijeni po kojoj su zajednički stekli dionice s pravom glasa u razdoblju od jedne godine prije dana nastanka obveze radi eventualne primjene odredbe čl. 16. st. 2. ZPDD-a. Smisao zakonskih odredaba koje uređuju minimalnu cijenu u ponudi za preuzimanje jest da cijena po kojoj je ponuditelj dužan ponuditi otkup dionica bude fer i pravična. Stoga, kako tuženici kao ponuditelji nisu podnijeli zahtjev za odobrenje ponude za preuzimanje, tužiteljica je sukladno odredbi čl. 16. st. 3. ZPDD-a predložila minimalnu cijenu koja je sukladna citiranim zakonskim odredbama pa ju je prvostupanjski sud pravilno prihvatio. Neosnovani su i žalbeni navodi koji se odnose na dospijeće obveze plaćanja prodajne cijene kao i zateznih kamata koje teku na tu cijenu. Ovo stoga što je obveza objavljivanja ponude za kupnju dionica za tuženike nastala 28. kolovoza 2008. Uzimajući u obzir rokove unutar kojih su tuženici bili dužni postupiti u smislu odredbe čl. 24., 27. i 28. ZPDD-a, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je njihova obveza za objavu ponude i za sklapanje ugovora o kupnji dionica i plaćanje prodajne cijene nastala najkasnije 5. siječnja 2009. pa bi tužiteljica da je to zatražila imala pravo na zakonske zatezne kamate od 6. siječnja 2009.

Pogrešno pak žalitelji smatraju kako bi obveza plaćanja kamate na prodajnu cijenu trebala teći od dana pravomoćnosti presude. Kako je obveza plaćanja kamata zapravo sankcija za neuredno ispunjenje obveze od strane dužnika, dospjelost obveze plaćanja prodajne cijene ne može se u konkretnom slučaju poistovjetiti s trenutkom sklapanja ugovora (pravomoćnošću presude), jer bi na taj način došlo do izravnog oštećenja tužiteljice koja zbog propusta tuženika nije bila u mogućnosti sklopiti ugovor o prodaji dionica u rokovima kako je to propisano Zakonom o preuzimanju dioničkih društava (još 2009. godine).

U odnosu na oblik ugovora o kupoprodaji dionica, prvostupanjski sud je pogrešno zaključio da se ugovor o prodaji dionica sklapa u obliku javnobilježničke isprave podobne za ovrhu. Niti odredbama Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj 111/93, 34/99, 121/99-vjerodostojno tumačenje, 52/00-USRH, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09,

Ref. 77 Pž-2180/2013-2

125/11 i 152/11), a ni Zakon o preuzimanju dioničkih društava, ne propisuju formu javnobilježničke isprave podobne za ovrhu. Poseban oblik propisan je za ugovor o prijenosu poslovnog udjela društva s ograničenom odgovornošću, koji je strogo formalan ugovor. To ovdje nije slučaj. Zbog toga tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelji traže sklapanje ugovora o kupoprodaji dionica u obliku javnobilježničke isprave podobne za ovrhu, nije osnovan. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev radi sklapanja Ugovora o kupoprodaji dionica s obvezom isplate kupoprodajne cijene s kamatama. Pravilna je i zakonita odluka o troškovima postupka koju je prvostupanjski sud detaljno obrazložio, navođenjem parničnih radnji za koje trošak dosuđuje, u kojem iznosu i po kojoj osnovi; tuženici žalbama osim paušalnog protivljenja, osporavanje tog dijela odluke ničim ne obrazlažu niti iznose konkretne razloge. Valjalo je stoga u tom dijelu pobijanu presudu potvrditi (čl. 368. st. 1. ZPP-a). U dijelu u kojem su tužitelji zahtijevali sklapanje ugovora o kupoprodaji dionica u obliku javnobilježničke isprave podobne za ovrhu, pobijana presuda je preinačena odbijanjem tog tužbenog zahtjeva kao neosnovanog (čl. 373. ZPP-a).

Drugotuženiku ne pripada pravo na naknadu zatraženih troškova žalbenog postupka jer je sa žalbom uspio tek u neznatnom dijelu stoga je odlučeno kao u točki III. izreke sukladno čl. 154. i čl. 166. ZPP-a.

U Zagrebu 30. studenog 2016.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

BRANKA ŠABARIĆ ZOVKO, v.r.

Za točnost otpravka

ovlašteni službenik

BRANKICA CURMAN