Kž-159/2023-5 · Županijski sud u Šibeniku



REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Kž-159/2023-5

Šibenik, Stjepana Radića 81

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac kao predsjednice vijeća, Ivana Jurišića i Dijane Jakoliš, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivane Šimac kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene GĆT, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne Novine“ br. NN 125/11 i 144/12, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru od 24. travnja 2023. br. K-481/2019, u sjednici vijeća održanoj 10. srpnja 2025.,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1.Presudom Općinskog suda u Zadru pod brojem K-481/2019 od 24. travnja 2023. optužena GĆT je na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11- pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 i 72/25 - dalje u tekstu: ZKP/08) oslobođena od optužbe da bi počinila kazneno djelo protiv imovine- prijevaru iz članka 236. stavka 2. u vezi stavkom 1. KZ/11.

2. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08 određeno je da se oštećena GĆ, zastupana po punomoćniku Jadri Strika, odvjetniku u [adresa], s imovinskopravnim zahtjevom specificiranim na listu 148 upućuje u parnicu.

3. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 određeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 1. točaka 1. -5. ZKP/08 te nužni izdaci optužene GĆT i nužni izdaci i nagrada branitelja, osim troškova iz članka 147. stavka 1. ZKP/08, padaju na teret proračunskih sredstava.

4. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu, ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje, podredno da sud preinači presudu na način da optuženicu proglasi krivom.

5. Odgovor na žalbu podnijela je optuženica, po branitelju Mariu Petaniu, odvjetniku iz [adresa], s prijedlogom da sud odbije žalbu kao neosnovanu.

6. Temeljem članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

7. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

8. Nije u pravu državni odvjetnik kad u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZK/08 i to zbog toga jer su razlozi za donošenje oslobađajuće presude proturječni budući da postoji proturječje između izreke i obrazloženja pobijane presude. Ovu povredu žalitelj vidi u tome što je sud optuženicu, na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08, oslobodio od optužbe da bi počinila predmetno kazneno djelo jer nije dokazano da je počinila inkriminirano kazneno djelo, dok u razlozima pobijane presude prvostupanjski sud navodi da nije našao dokazanim prijevarnu namjeru optuženice prilikom kritičnog ponašanja, koja je sastavni dio krivnje (članak 453. točka 2. ZKP/08), te da se u konkretnom slučaju isključivo radi o građanskopravnom odnosu, a ne o kaznenoj odgovornosti optuženice iz čega proizlazi da inkriminirano ponašanje optuženice nije kazneno djelo (članak 453. točka 1. ZKP/08). Stoga državni odvjetnik u žalbi tvrdi da nije jasno koja je od zakonskih osnova, članka 453. ZKP/08 bila osnova za donošenje pobijane presude.

8.1. Suprotno naprijed iznesenoj tvrdnji ne postoji nikakvo proturječje između izreke i obrazloženja na koje u žalbi ukazuje državni odvjetnik. Naime, prvostupanjski sud je u izreci pobijane presude naveo da optuženicu oslobađa od optužbe da bi počinila inkriminirano kazneno djelo na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08 pa je potom u obrazloženju pobijane presude pravilno naveo da je konstitutivni element predmetnog kaznenog djela prijevarna namjera optuženice koja mora postojati u trenutku započinjanja poslovne suradnje, a koja u konkretnom slučaju nije ničim dokazana, već je opovrgnuta utvrđenjem da je optuženica podmirivala zakupninu dvije godine. Prema tome, iz izreke, ali isto tako i iz obrazloženja pobijane presude sasvim jasno i nedvojbeno proizlazi da je prvostupanjski sud zaključio kako nije u postupku dokazano da bi optuženica svojim postupanjem kritične prigode ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 2. u vezi stavkom 1. KZ/11 u subjektivnom i objektivnom smislu.

8.2. Državni odvjetnik u žalbi tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 budući da se pobijana presuda ne može na zakonit način ispitati jer raspoložive dokaze i nesporne činjenice sud nije analizirao i doveo u međusobnu vezu, odnosno razlozi obrazloženja pobijane presude su u suprotnosti sa samim obrazloženjem iste, te sadržajem isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku bez da je naveo u čemu bi se te povrede sastojale. Prema ocjeni ovog suda, pobijana presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, oni su potpuno jasni i bez proturječnosti, te su suglasni iskazima u postupku ispitanih svjedoka.

8.3. Stoga su žalbeni navodi žalitelja potpuno neutemeljeni, a ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u smislu članka 476. stavka 1. ZKP/08, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene niti povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Slijedom navedenog, žalba državnog odvjetnika iz žalbenog razloga bitne povrede odredaba kaznenog postupka nije osnovana.

9. Nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je pobijana oslobađajuća presuda donesena temeljem pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Državni odvjetnik tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio kako u konkretnom slučaju nema dovoljno dokaza da bi optuženica počinila kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavka 2. u vezi stavkom 1. KZ/11, budući da tijekom ovog kaznenog postupka nije dokazano da bi ista prilikom sklapanja ugovora o zakupu poslovnog prostora od 4. svibnja 2015. postupala s prijevarnom namjerom. Naime, državni odvjetnik ističe da prijevarna namjera optuženice proizlazi iz činjenice da je ista u predmetnom prostoru boravila više od dvije godine bez da je plaćala ugovorenu zakupninu i potrošenu električnu energiju, a da bi bilo životno i logično da ukoliko je optuženica u kritično vrijeme zaista imala financijskih problema da je izišla iz predmetnog prostora.

9.1. Prvostupanjski sud je pravilno prihvatio obranu optuženice i iskaz svjedoka LĆ iz kojih proizlazi da je optuženica imala namjeru platiti predmetni dug, ali kako su ona i suprug upali u financijske probleme to nije bila u mogućnosti, a potom ih doveo u vezu s presudom Općinskog suda u Zadru P-2225/18 od 28. kolovoza 2020. iz koje proizlazi činjenica da ista nije uložila žalbu na tu presudu kojom se optuženici nalaže da plati predmetni dug oštećenici. Uz navedeno imajući u vidu nespornu činjenicu da je optuženica plaćala predmetnu zakupninu i troškove električne energije više od dvije godine, prvostupanjski sud je povezujući međusobno sve prethodno navedene činjenice te ih sagledavajući u svojoj ukupnosti zaključio, a koji zaključak prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, da nije dokazano da bi optuženica u vrijeme potpisivanja predmetnog ugovora o zakupu s oštećenicom imala unaprijed stvorenu prijevarnu namjeru da navedene obveze neko vrijeme plaća kako bi kod oštećene GĆ stvorila uvjerenje da će iste uredno podmirivati, a potom prestati s plaćanjem istih te i dalje boraviti u navedenom poslovnom prostoru, a sve to u nakani stjecanja protupravne imovinske koristi.

9.2. Nadalje, neosnovano državni odvjetnik u žalbi ističe da je preuranjen zaključak prvostupanjskog suda o nepostojanju dovoljno pouzdanih dokaza o učinu inkriminiranog kaznenog djela jer je prvostupanjski sud propustio pribaviti podatke o visini dohotka optuženice u kritičnom periodu, a iz kojih podataka bi bila vidljiva njena materijalna situacija. To iz razloga što je prvostupanjski sud na raspravi izveo dokaz čitanja potvrde o visini dohotka optuženice u razdoblju od 2015. do 2021. godine te ga je u pobijanoj presudi naveo kao dokaz koji je izveo u dokaznom postupku. Iz naprijed navedenog dokaza doista proizlazi da optuženica 2015., 2016., 2019., 2020. i 2021. godine nije imala prihoda, dok joj je 2017. godine ukupni prihod bio 12.250,00 kuna/ 1.625,85 eura[1] s tim da je na temelju tog dohotka trebala platiti poreza i prireza u iznosu od 1.470,00 kuna/ 195,10 eura, a 2018. joj je ukupni prihod bio 7.350,00 kuna/ 882,00 eura, od čega je trebala platiti poreza i prireza u iznosu od 882,00 kuna/ 117,06 eura. S obzirom da je iznos godišnje zakupnine na ime predmetnog ugovora o zakupu iznosio 4.560,00 eura te se predmetnim ugovorom o zakupu obvezala plaćati i troškove električne energije, tada iz potvrde o visini dohotka optuženice u razdoblju od 2015. do 2021. godine doista proizlazi da optuženica nije bila u mogućnosti platiti predmetnu zakupninu i troškove električne energije oštećenici.

9.3. Prema tome, žalbeni navodi žalitelja nisu ničim doveli u pitanje pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu, pa je žalba izjavljena iz ovog žalbenog razloga, neosnovana.

10. Zbog svega navedenog, kako žalba državnog odvjetnika nije osnovana, to je valjalo, temeljem članka 482. ZKP/08, odbiti žalbu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

Šibenik, 10. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Nives Nikolac