Rev-162/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-162/03-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak Radej, Marijana Ramušćaka, Gordane Gasparini i mr. sc. Andrije Erakovića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. d.d., I., koju zastupa mr. M. P., odvjetnik iz V., protiv tužene B. Z. iz I., koju zastupaju M. K. i L. H., odvjetnici iz V., radi izdavanja tabularne isprave, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Varaždinu od 17. prosinca 1998. broj Gž-973/98, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Ivancu od 04. rujna 1998. broj P-235/97, u sjednici održanoj dana 12. ožujka 2003. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-973/98 od 17. prosinca 1998. odbija se.

Obrazloženje

Pravomoćnom drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Varaždinu broj Gž- 973/98 od 17. prosinca 1998. odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda Općinskog suda u Ivancu broj P-235/97 od 04. rujna 1998., kojom je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva i izdavanje zemljišnoknjižne isprave za upis prava vlasništva na nekretnini čkbr. 609/3, upisane u z.k.ul. broj 7912 k.o. I., na ime tužitelja.

Protiv te pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1. i (opisno) toč. 13. ZPP, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se ista preinači ili da se prvostupanjska i drugostupanjska presuda ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužena nije odgovorila na reviziju, niti se o reviziji izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Osporena presuda ispitana je u granicama iz čl. 386. ZPP i utvrđeno je da je ista donesena u postupku u kojem nisu učinjene bitne povrede koje se ističu u reviziji, kao ni ona na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP), te uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

U povodu istaknute bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 1. ZPP, prvostupanjski je sud proveo izviđaje i iz rezultata istih može se s izvjesnošću zaključiti da je sud bio pravilno sastavljen, odnosno da je presuda prvostupanjskog suda donesena u vijeću.

Osporena, kao i prvostupanjska presuda, nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati, jer i po ocjeni ovog revizijskog suda sadrže potpune i jasne razloge o odlučnim činjenicama, te su navodi presuda o tim činjenicama u suglasju sa stanjem u spisu, tako da nije učinjena ni bitna povreda iz toč. 13. st. 2. čl. 354. ZPP-a.

Pravilno je u spornoj presudi primijenjeno materijalno pravo kada su odbijeni tužbeni zahtjevi za utvrđenje prava vlasništva na naprijed označenoj nekretnini i izdavanje zemljišnoknjižne isprave za upis tog prava u zemljišne knjige na ime tužitelja.

Navedene tužbene zahtjeve tužitelj temelji na činjenici da je spornu nekretninu stekao pravnim poslom, na temelju kupoprodajnog ugovora kojeg je zaključio s pravnom prednicom tužene 1968. godine.

Odlučujući o sporu, sudovi su utvrdili da između pravnih prednika stranaka nije sklopljen ugovor o prodaji (kupoprodajni ugovor) sporne nekretnine.

Slijedom takvog utvrđenja, da ne postoji pravni posao kao osnov stjecanja prava vlasništva sporne nekretnine, pravilno su sudovi primijenili materijalno pravo kada su, argumentum a contrario iz čl. 20. st. 1. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91) u vezi s čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01), tužbene zahtjeve kao neosnovane odbili.

Revizijski navodi koji se tiču stjecanja prava vlasništva sporne nekretnine dosjelošću nisu ocijenjeni, jer tužbeni zahtjevi nisu utemeljeni na činjeničnoj osnovi mjerodavnoj za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (tužitelj do zaključenja glavne rasprave nije preinačio tužbu promjenom istovjetnosti zahtjeva, tj. tako da bi, umjesto činjenične osnove relevantne za stjecanje prava vlasništva pravnim poslom, naveo činjeničnu osnovu relevantnu za stjecanje prava vlasništva dosjelošću). Činjenična osnova o pravnom osnovu (titulus) stjecanja prava vlasništva određuje tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva i sud je, u skladu s odredbom čl. 2. st. 2. ZPP, ovlašten odlučivati samo o tako određenom zahtjevu. Tu se, dakle, ne radi o pravnoj osnovi tužbenog zahtjeva iz odredbe čl. 186. st. 3. ZPP, za koju sud nije vezan, kako to ističe tužitelj, nego kako je to već istaknuto, o tužbenom zahtjevu granice kojeg su određene činjeničnom osnovom.

Zbog ovih je razloga, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, reviziju kao neosnovanu valjalo odbiti.

U Zagrebu, 12. ožujka 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v. r.