IV Kž-100/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž-100/00-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Senke Klarić- Baranović, kao članova vijeća i tajnika u odjelu – višeg sudskog savjetnika Ahmeda Kapetanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. A. G. i dr., zbog kaznenog djela 224. st. 1. i 4. KZ, odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku od 16. lipnja 2000. godine br. Kv-97/00, u sjednici održanoj 25. rujna 2001. godine

r i j e š i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba oštećenika kao tužitelja V.K. i A.K.

Obrazloženje

Pobijanom rješenjem izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Šibeniku, donesenim na temelju čl. 190. st. 3. u svezi s čl. 205. st. 2. ZKP, u povodu neslaganja istražnog suca, odbijen je kao neosnovan istražni zahtjev oštećenika kao tužitelja V.K. i A.K., za provođenje istrage okr. A. i R. G., zbog kaznenog djela prevare iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ.

Protiv tog rješenja oštećenici kao tužitelji podnijeli su žalbu, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i prihvati zahtjev oštećenika za provođenje istrage ili da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, ovaj Vrhovni sud, kao sud drugog stupnja, prihvaća kao pravilne razloge kojima se rukovodio prvostupanjski sud kada je u povodu neslaganja istražnog suca odbio kao neosnovan istražni zahtjev oštećenika kao tužitelja za provođenje istrage protiv A. i R. G. zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ.

Naime, za postojanje kaznenog djela prijevare potrebna je prijevarna namjera u cilju pribavljanja protupravne imovinske koristi, kao jedno od bitnih obilježja tog kaznenog djela, koja namjera mora postojati kod počinitelja već u samom početku kod stupanja u poslovne odnose s oštećenikom.

Međutim, u konkretnom slučaju nije sporno, kako se to pravilno naglašava u pobijanom rješenju da je tvrtka A. iz Paname, čiji je zastupnik bio I-okrivljeni R.G., a A.G. zapovjednik broda, zbog poslovnih teškoća u koje je zapala, prestajala postojati a oštećenici ipak djelomično namireni u svojim potraživanjima i to nakon sudske prodaje broda iz prodajne cijene broda, pa stoga nema nikakve dvojbe da se u ovom slučaju radi o neplaćanju duga – po osnovu ostvarene zarade oštećenika, tj. o obveznopravnom odnosu između ugovornih strana.

Prema tome, kako iz podataka u spisu ne proizlazi osnovana sumnja da su osumnjičenici R. i A. G. pri stupanju u poslovne odnose s oštećenicima kao tužiteljima postupali s prijevarnom namjerom, kakva se u zakonu traži za postojanje kaznenog djela prijevare iz čl. 224. st. 1. KZ, s pravom je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan istražni zahtjev oštećenika kao tužitelja za provođenje istrage protiv osumnjičenika zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ.

Zbog navedenih razloga, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP, o žalbi oštećenika kao tužitelja odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 25. rujna 2001. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ahmed Kapetanović, v. r.

Ante Potrebica, v. r.