Rev-2603/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2603/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Augusta Husinca kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Gordane Gasparini, Vladimira Drakulića i Vesne Milošević kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M.K., A.K., M.K., sve iz P., , zastupane po M.R., odvjetniku iz P., protiv tuženog CUO "B.H. " iz P. zastupanog po Z.K. odvjetniku iz S., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženog protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Sisku od 30. prosinca 1991. broj Gž-906/91 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Petrinji od 13. ožujka 1991. broj P-530/84 u sjednici održanoj dana 9.11.1993.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženog odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja koju je sud drugog stupnja potvrdio suđeno je:

" I Tuženi CUO "B.H. " P., dužan je isplatiti tužiteljicama K.M., K.A. i K.M. iznos od 101.481,50 dinara, sa zateznim kamatama po kamatnim stopama određenim saveznim zakonom od 13.3.1991. godine do isplate, kao i naknaditi im parnični trošak u iznosu od 38.121,00 dinara, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja."

Protiv pravomoćne presude suda prvog stupnja tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede Zakona o parničnom postupku (ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se presude sudova nižeg stupnja ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Međupresudom od 17. srpnja 1985. broj P-530/84, koja je pravomoćna, suđeno je da je tuženik dužan tužitelju naknaditi štetu.

U nastavku postupka nakon pravomoćnosti međupresude na temelju mišljenja vještaka građevinske struke utvrđeno je da visina štete za koju je odgovoran tuženi i koju je dužan naknaditi tužiteljima iznosi 101.481 HRD i zato je materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je tužbeni zahtjev usvojen.

Revizijskim navodima kojima se osporava mišljenje vještaka a koje sudovi nižeg stupnja nisu imali razloga ne prihvatiti, prigovara se o utvrđenom činjeničnom stanju, što u reviziji nije dopušteno jer se revizija prema odredbi st. 3. čl. 375. ZPP ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

U postupku nije učinjena ni bitna povreda iz toč. 10. st. 2. čl. 354. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, pa se prema tome nije ostvario ni jedan revizijski razlog i zato je revizija temeljem odredbe čl. 393. ZPP odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 9. prosinca 1993.

Predsjednik vijeća:

August Husinec, v.r.