Revr-1210/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1210/15-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. G. iz V., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici J. Ć. i G. Ć., odvjetnici u V., protiv tuženika H. C. d.o.o. Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva S. i P. d.o.o. Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Vukovaru br. Gž-1464/14-3 od 5. ožujka 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima br. P-1450/12- 16 od 9. svibnja 2014., u sjednici održanoj 16. ožujka 2016.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tuženika i ukidaju se presuda Županijskog suda u Vukovaru br. Gž-1464/14-3 od 5. ožujka 2015. i presuda Općinskog suda u Vinkovcima br. P-1450/12 od 9. svibnja 2014., te se predmet vraća sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja utvrđeno je da nije zakonita ni dopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu br. ... od 16. studenoga 2012. temeljem koje je tužitelju tuženik otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme br. ... od 1. travnja 2002. (toč. I.). Utvrđeno je nadalje da tužitelju radni odnos kod tuženika nije prestao (toč. II.), te je naloženo tuženiku da tužitelja vrati na rad po Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme br. ... od 1. travnja 2002. ili da mu ponudi i omogući obavljanje drugih poslova koji odgovaraju njegovom dosadašnjem radnom mjestu, stručnoj spremi, bruto plaći i mjestu rada koje je tužitelj imao neposredno prije nezakonitog otkazivanja Ugovora o radu, kao i da tuženik nadoknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 2.500,00 kn (toč. III.).

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je u cijelosti prvostupanjska presuda.

Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je pravovremeno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se da revizijski sud ukine obje nižestupanjske presude i odbaci tužbu, podredno da preinači pobijanu drugostupanjsku presudu i odbije tužitelja s tužbom i postavljenim zahtjevom, odnosno podredno da ukine obje nižestupanjske odluke ili samo odluku suda drugoga stupnja, te da predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija tuženika je osnovana.

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a st. 1. ZPP).

Nižestupanjski sudovi su prihvatili zahtjev tužitelja i utvrdili nedopuštenom odluku o otkazu ugovora o radu ocjenjujući da je tuženik izvanredni otkaz dao izvan roka od 15 dana od saznanja za povredu, a radi čega je nastupila prekluzija za davanje izvanrednog otkaza ugovora o radu.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tuženik izvanredno otkazao Ugovor o radu tužitelju Odlukom br. ... od 16. studenoga 2012.,

- da je tužitelj kod tuženika obavljao do 30. lipnja 2009. poslove sindikalnog koordinatora za zaštitu na radu sindikata tehničkog pregleda vagona i vlakova,

- da je u lipnju 2008. tužitelj podigao svoju radnu knjižicu i vratio ju poslodavcu s upisanom diplomom Fakulteta prometnih znanosti prema kojoj je stekao stručnu spremu i stručno zvanje inženjer prometa,

- da je kasnijom provjerom kod Fakulteta prometnih znanosti u Zagrebu utvrđeno da isti nije izdao predmetnu diplomu, niti da je kod tog fakulteta tužitelj diplomirao, a što nije sporno da je tuženik saznao 17. veljače 2010.,

- da je prema Kolektivnom ugovoru tužitelj imao zaštitu od otkaza godinu dana nakon prestanka obavljanja poslova sindikaliste, dakle do 30. lipnja 2010.,

- da je tuženik tražio suglasnost sindikata za davanje otkaza, ali se Sindikat željezničara Hrvatske protivio otkazu,

- da je tuženik radi toga pokrenuo postupak pred nadležnim sudom a radi nadomještaja suglasnosti, te da je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Vukovaru br. Gž-791/11 od 6. studenoga 2012. nadomještena suglasnost,

- da tužitelj nakon što je prestao biti sindikalni povjerenik, nije raspoređen na drugo radno mjesto, pa niti na radno mjesto za koje je uvjet završen Fakultet prometnih znanosti,

- da je tužitelj podnio zahtjev za sporazumni prestanak ugovora o radu 19. studenoga 2012.

Nižestupanjski sudovi smatraju da je tuženik zakasnio s davanjem izvanrednog otkaza Ugovora o radu, budući da je tuženik za razlog za izvanredni otkaz saznao 17. veljače 2010., pa da je u roku od 15 dana od saznanja bio ovlašten izvanredno otkazati ugovor o radu. Samo iz tog razloga je prihvaćen zahtjev tužitelja u cijelosti.

Navedeno shvaćanje nižestupanjskih sudova ne može se prihvatiti pravilnim. Naime, prema odredbi čl. 108. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, br. 149/09, 61/11, 73/13 - dalje: ZR) poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Prema st. 2. istog članka ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

Nije sporno da je tužitelj u sporno vrijeme do 30. lipnja 2010. uživao zaštitu kao sindikalni povjerenik, pa slijedom odredbe čl. 249. st. 1. ZR istom se nije mogao niti otkazati ugovor o radu bez suglasnosti sindikata. Nije sporno da se sindikat protivio otkazu, radi čega je poslodavac (tuženik u ovom predmetu) pravovremeno zatražio donošenje sudske odluke koja će nadomjestiti suglasnost u skladu s odredbom čl. 249. st. 3. ZR.

Iz navedenog jasno proizlazi da poslodavac ne može dati otkaz sindikalnom povjereniku prije nego što je dobio suglasnost sindikata, odnosno prije nego što je tu suglasnost nadomjestila sudska odluka. Radi toga se subjektivni rok iz čl. 108. st. 2. ZR ne može primijeniti u slučaju kada je sindikat odbio dati suglasnost i kada je tuženik (poslodavac) pravovremeno tražio da mu takvu suglasnost nadomjesti sudska odluka. Identično shvaćanje zauzeto je i u odluci revizijskog suda Rev-740/1998.

U konkretnom slučaju tuženik je nakon što je pravomoćnom odlukom Županijskog suda u Vukovaru br. Gž-791/11 od 6. studenoga 2012. nadomještena suglasnost sindikata, u daljnjem roku od 15 dana donio izvanredni otkaz ugovora o radu u smislu odredbe čl. 108. st. 1. ZR, time da nije došlo do prekluzije prava na davanje izvanrednog otkaza zbog proteka subjektivnog roka od 15 dana od saznanja.

Stoga je pogrešno primijenjeno materijalno pravo i to odredba čl. 108. st. 2. ZR, kada su nižestupanjski sudovi prihvatili zahtjev tužitelja i utvrdili nedopuštenost odluke o otkazu ugovora o radu zbog proteka subjektivnog roka za saznanje za razlog koji bio opravdavao izvanredni otkaz ugovora o radu.

Radi navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP prihvatiti reviziju tuženika i ukinuti obje nižestupanjske odluke, te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U nastavku postupka nižestupanjski sudovi će voditi računa o shvaćanju revizijskog suda da se u konkretnom slučaju, zbog iznijetih razloga, ne može primijeniti subjektivni rok iz čl. 108. st. 2. ZR za davanje izvanrednog otkaza ugovora o radu, već će se voditi računa da bi se taj rok trebao računati od pravomoćnosti odluke suda o nadomještaju suglasnosti za izvanredni otkaz.

U nastavku postupka sud će ponovno ocijeniti navode tužitelja zbog kojih smatra da je odluka o otkazu ugovora o radu nedopuštena, te nakon provedenog dokaznog postupka, ponovno odlučiti o meritumu spora, kao i o cjelokupnim troškovima postupka.

Zagreb, 16. ožujka 2016.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v. r.