Rev-38/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 38/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić kao predsjednika vijeća, te mr. Jasne Brežanski, Tome Gložinića, Ivana Mikšića i Stanka Jesenkovića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. K. iz Z., zastupane po punomoćniku B. Š., odvjetniku iz Z., protiv tuženika C. o. d.d. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 28. rujna 1993. godine br. Gž-5954/93, kojom je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 20. travnja 1993. godine br. Pn-4799/92, u sjednici održanoj dana 23. kolovoza 1995. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Tužena C. O. D. iz Z., dužna je tužiteljici K. I. iz Z., na ime naknade štete isplatiti iznos od 10.264.000.- HRD sa zakonskom zateznom kamatom temeljem čl. 277. ZOO-a, tekućom od 20. travnja 1993. pa do isplate, kao i nadoknaditi joj parnični trošak u iznosu od 723.890.- HRD sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. 4. 1993. do isplate, a sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica s viškom tužbenog zahtjeva u iznosu od 4.000.000.- HRD kao s neosnovanim."

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"I Žalba tužiteljice se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje prvostepena presuda u dijelu kojim je tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen po osnovi pretrpljenih fizičkih bolova preko iznosa od 3.000.000 HRD do iznosa od 4.000.000 HRD (za iznos od 1.000.000 HRD), te po osnovi duševnih bolova zbog smanjenih životnih aktivnosti preko iznosa od 4.000.000 HRD do iznosa od 8.000.000 HRD (za iznos od 4.000.000 HRD).

II Žalba tuženika se djelomično odbija, te se potvrđuje prvostepena presuda u dijelu kojim je tužbeni zahtjev tužiteljice prihvaćen po osnovi pretrpljenih fizičkih bolova preko iznosa od 2.000.000 HRD do iznosa od 3.000.000 HRD (za iznos od 1.000.000 HRD), po osnovi pretrpljenog straha preko iznosa od 1.400.000 HRD do iznosa od 2.000.000 HRD (za iznos od 600.000 HRD), te po osnovi tuđe pomoći i njege preko iznosa od 100.000 HRD do iznosa od 264.000 (za iznos od 164.000 HRD).

III Žalba tuženika se djelomično uvažuje, te se prvostepena presuda u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen po osnovi duševnih bolova zbog smanjenih životnih aktivnosti preko iznosa od 4.000.000 HRD, kao i odluka o trošku, preinačuje i sudi:

Odbija se tužiteljica sa dijelom tužbenog zahtjeva po osnovi duševnih bolova zbog smanjenih životnih aktivnosti za iznos od 1.000.000 HRD.

Tuženik je dužan tužiteljici naknaditi parnični trošak u iznosu od 477.528 HRD u roku od 15 dana."

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je izjavila tužiteljica pobijajući presudu u odbijajućem dijelu, a iz svih revizijskih razloga navedenih u čl. 385. Zakona o parničnom postupku - ZPP ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92), s prijedlogom da revizijski sud pobijanu presudu preinači, te prihvati odbijeni dio tužbenog zahtjeva.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Iako se revidentica poziva na sve revizijske razloge navedene u čl.385. st.l. toč. 1-3. ZPP, iz sadržaje revizije može se razabrati da presudu pobija samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je stoga ovaj revizijski sud presudu ispitao u granicama tog revizijskog razloga, a pazeći po službenoj dužnosti i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, te je utvrdio da revizijski razlozi nisu ostvareni.

U fazi ovog revizijskog postupka prijeporno je samo pitanje visine naknade nematerijalne štete koju tužiteljica zahtijeva u iznosu od 4.000 kn s osnova fizičkih bolova te iznosu od 8.000 kn s osnova duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti.

Sud prvog stupnja naknadu je utvrdio u iznosu od 3.000 kn za fizičke bolove, te iznosu od 5.000 kn za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti.

Sud drugog stupnja prihvatio je utvrđenje prvostupanjskog suda glede visine pravične novčane naknade s osnova fizičkih bolova, dok je naknadu za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti utvrdio i tužiteljici pravomoćno dosudio u iznosu od 4.000 kn. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su činjenice i okolnosti koje su od značaja za odlučivanje o visini rečenih odštetnih zahtjeva.

Tako je utvrđeno

- da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila trzajnu ozljedu vratne kralježnice s istegnućem paravertebralnih mišića, udarac u zatiljni dio glave, u obje strane prsnog koša te udarnu ozljedu lijevog koljena i desnog tarokruralnog zgloba,

- da je zbog tih ozljeda tužiteljica trpjela fizičke bolove - jake šest dana, srednje jake osam dana, slabe 20 dana, te povremene slabe oko dva mjeseca,

- te da su ozljede ostavile trajne posljedice zbog kojih su smanjenje životne aktivnosti tužiteljice za 10%, a što će se očitovati u lagano ograničenim kretnjama u vratnom dijelu kralježnice te glavoboljama, smetnjama koncentracije i nervozi.

Cijeneći navedene okolnosti slučaja, a osobito narav ozljeda, jačinu i trajanje fizičkih bolova, stupanj smanjenja životne aktivnosti tužiteljice, kao i sve pojavne oblike kroz koje se smanjenje životne aktivnosti očituje, te životnu dob (rođena 1960. godine) tužiteljice, pravomoćno dosuđeni iznosi naknade za fizičke bolove i duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, i po ocjeni ovog revizijskog suda, predstavljaju primjerene iznose pravične novčane naknade utvrđene u skladu s kriterijima i mjerilima propisnim odredbama čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91), pa stoga materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

Slijedom izloženog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, revizija je odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 23. kolovoza 1995.

Predsjednik vijeća:

Miroslava Vekić v.r.