Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to monetary value limits and procedural rules.
Legislator-Zusammenfassung
KI-generiertThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal as inadmissible, confirming the lower court's rejection of the claim. The appellant sought damages and a stay of enforcement against a public entity for alleged illegal execution proceedings. The court ruled that the appeal was barred because the dispute's value did not exceed the statutory threshold for appeals in monetary cases and because the underlying proceedings were already final.
Legislator-Regeste
KI-generiertčl. 400. st. 2. i čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku: Revizija protiv rješenja u imovinsko-pravnim sporovima s traževinom u novcu nije dopuštena ako vrijednost spora ne prelazi 100.000 kn.
Schlagwörter
KI-generiertZitierte Gesetzesbestimmungen
KI-generiertVolltext
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1061/04-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Ivice Crnića, Damira Mratovića i Ljubice Munić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. T. iz R., protiv tuženika HZMIO Podružnica u R., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 22. listopada 2003. godine, br. Gž 1734/03, kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Rijeci od 29. travnja 2003. godine, br. P 1458/03, u sjednici održanoj dana 17. studenog 2005. godine,
r i j e š i o j e:
Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje, kojim se odbacuje tužba podnesena sudu 21. siječnja 2003. godine, a kojom tužitelj zahtjeva: „a) Zabrana provođenja daljnje ovrhe dok se ne izvrši uvid u račune na kojima se temelje te tražbine. b) Da se tuženika obveže na nadoknadu štete koja se kreće 7.500,00 kn pa nadalje koju je nanio nezakonitom ovrhom u naznačeno vrijeme. c) Da tuženik plati sve troškove koje je u tom razdoblju prouzrokovao. d) Da tuženik plati sve sudske troškove koje je prouzrokovao tijekom 2002. godine kao i troškove po ovoj tužbi. Odbacuje se i prijedlog tužitelja za donošenje privremene mjere.“
Protiv drugostupanjskog rješenja tužitelj je izjavio reviziju.
Revizija nije dopuštena.
Prema tada važećoj odredbi čl. 400. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje ZPP) revizija protiv rješenja, kojim je postupak pravomoćno dovršen, nije dopuštena u sporovima u kojima ne bi bila dopuštena revizija protiv pravomoćne presude.
Odredbom čl. 382. st. 2. ZPP revizija nije dopuštena u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, na predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 100.000,00 kn.
Tužbom se zahtjeva naknada štete u iznosu od 7.500,00 kn, zatim zabrana provođenja daljnje ovrhe i nastalih sudskih troškova, te izdavanje privremene mjere.
U ovršnom postupku revizija ne bi bila dopuštena (čl. 12. OZ, „Narodne novine“, broj 97/96 i dr.), pa kako se i privremena mjera određuje prema pravilima ovršnog postupka, revizija protiv rješenja o privremenoj mjeri ne bi bila dopuštena (toč. I a), c), d) i toč. II tužbenog zahtjeva).
Iz tih razloga nije dopuštena ni revizija protiv rješenja o odbacivanju tužbe u tom predmetu.
Revizija tužitelja nije dopuštena ni u odnosu na spor povodom zahtjeva za naknadu štete, jer vrijednost tog spora ne prelazi propisani iznos od 100.000,00 kn.
Kako revizija ne bi bila dopuštena protiv odluke o glavnoj stvari, nije stoga dopuštena ni protiv odluke o troškovima.
Iz svih navedenih razloga valjalo je odbaciti reviziju tužitelja kao nedopuštenu temeljem tada važeće odredbe čl. 400. st. 4. i čl. 392. ZPP.
U Zagrebu, 17. studenog 2005. godine
Predsjednik vijeća:
Dr.sc. Ivo Grbin, v.r.