Pž-21/2011-3 · Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

72. Pž-21/11-3

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u ime Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kamelije Parać, predsjednika vijeća, Alice Pelicarić, suca izvjestitelja i Gorane Aralice Martinović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. D. S., Z., B. 9, kojeg zastupa punomoćnik P. F., odvjetnik u Z., J. 1a, protiv tuženika D. L., vl. obrta za ugostiteljstvo E. I., S., H. bratske zajednice 3b, kojeg zastupa punomoćnik R. P., odvjetnik u S., G. 26, radi povrede autorskog prava i isplate iznosa od 4.503,24 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-1931/07 od 5. svibnja 2009., u sjednici vijeća održanoj 20. studenoga 2013.

p r e s u d i o j e

I. Odbija tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-1931/07 od 5. svibnja 2009. u točki I. izreke, u dijelu točke II. izreke u kojem je tuženiku naloženo tužitelju platiti iznos od 4.503,24 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama u skladu s Uredbom o visini stope zatezne kamate koje teku do 31. prosinca 2007. i u dijelu točke III. izreke u kojem je tuženiku naloženo tužitelju naknaditi troškove postupka u iznosu od 1.925,00 kn.

II. Djelomično se preinačuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-1931/07 od 5. svibnja 2009. u dijelu točke II. izreke u kojem je tuženiku naloženo tužitelju platiti zakonske zatezne kamate na iznos od 4.503,24 kn od 1. siječnja 2008. do isplate, i u dijelu točke III. izreke u kojem je tuženiku naloženu tužitelju naknaditi troškove postupka preko iznosa od 1.925,00 kn i sudi:

1. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju zakonske zatezne kamate na iznos od 4.503,24 kn koje teku za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje; od 1. srpnja 2011. do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene eskontne stope Hrvatske narodne banke, zakonske zatezne kamate će se obračunati prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, u roku od osam dana.

2. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 610,00 kn.

III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 968,75 kn.

Obrazloženje

Trgovački sud u Splitu, presudom poslovni broj P-1931/07 od 5. svibnja 2009., zabranio je tuženiku da u svom ugostiteljskom objektu – kavani E. I., T. hrvatske bratske zajednice 3b, S., priopćava javnosti autorska glazbena djela hrvatskih i stranih autora, snimke izvedbi umjetnika izvođača i snimke sadržane na fonogramima za koje ne posjeduje odobrenje udruge nositelja prava iz čl. 157. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (točka I. izreke) te naložio platiti tužitelju iznos od 4.503,24 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama u skladu s Uredbom o visini stope zatezne kamate (točka II. izreke), kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 2.535,00 kn (točka III. izreke).

Iz obrazloženja proizlazi da je tako odlučio prvostupanjski sud jer je nakon provedenog postupka utvrdio da je tuženik javno koristio glazbu u svojem ugostiteljskom objektu – kavani E. I., bez prethodnog pribavljanja odobrenja za korištenje predmeta zaštite od tužitelja, kao i bez plaćanja naknade za korištenje predmeta zaštite.

Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga. U žalbi u bitnome osporava vjerodostojnost zapisnika sastavljenih po tužiteljevim ovlaštenim kontrolorima Osim toga, osporava da bi ovlašteni kontrolori tužitelja uopće izvršili kontrolu u njegovom objektu, kao i što navodi da iz dokaza uopće ne proizlazi da bi tužitelj slušao glazbu u svom ugostiteljskom objektu. Osim toga, osporava da bi tuženikov objekt radio do 24,00 sata. Smatra da je nepravilna i nezakonita odluka o parničnom trošku s obzirom na to da sud nije obrazložio koje su radnje bile nužne za vođenje postupka. Predlaže stoga preinačiti pobijano presudu, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 968,75 kn.

Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

Žalba je djelomično osnovana.

Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. navedenog Zakona, te na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je pobijana presuda pravilna i zakonita u dijelu naznačenom u točki I. izreke ove presude, a nepravilna i nezakonita u dijelu naznačenom u točki II. izreke ove odluke. osim u dijelu odluke o stopi zateznih kamata zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmet spora je zaštita autorskog prava autora te srodnih prava umjetnika izvođača i proizvođača fonograma zabranom daljnje povrede autorskog i srodnih prava te plaćanjem naknade za korištenje predmeta zaštite u tuženikovom ugostiteljskom objektu – kavani E. I., S..

Suprotno tuženikovim žalbenim navodima, činjenica javnog korištenja autorskih glazbenih djela u predmetnom ugostiteljskom objektu pravilno je utvrđena iz zapisnika o izvršenim kontrolama javnog korištenja autorskih glazbenih djela priloženih uz tužbu. Osim toga, priloženi zapisnici su uredno i potpuno sastavljeni uz navođenje, između ostalog, datuma kad je kontrola izvršena, u kojem objektu, način korištenja predmeta zaštite, osobe koje su zatečene prilikom obavljanja kontrole, te u nekim od zapisnika potpis djelatnika, dok je u drugim zapisnicima stavljena napomena da zatečeni djelatnik nema ovlasti potpisati zapisnik. Naime, od 1. lipnja 2007. (list 15. spisa) je potpisan u rubrici „potpis vlasnika - organizatora – djelatnika“ od strane tuženikova djelatnika koji je zatečena u tuženikovom ugostiteljskom objektu prilikom obavljanja kontrole. Potpisom predmetnog zapisnika potvrđena je istinitost i vjerodostojnost utvrđenja iz tog zapisnika, a time i činjenica javnog korištenja autorskih glazbenih djela u tuženikovom objektu, čiju vjerodostojnost tuženik tijekom prvostupanjskog postupka nije osporio, te u smislu odredbe članka 352. stavak 1. ZPP-a te žalbene navode nije ovlašten iznositi u žalbi.

Zbog toga se na temelju sadržaja priloženih zapisnika može nedvojbeno i sa sigurnošću utvrditi da je u utuženom razdoblju u predmetnom ugostiteljskom objektu zaista obavljena kontrola javnog korištenja autorskih glazbenih djela i predmeta zaštite srodnih prava, odnosno da je tužiteljev kontrolor zaista bio u predmetnom objektu te je tom prilikom utvrdio da se u njemu stvarno javno koriste autorska glazbena djela i predmeti zaštite srodnih prava.

Prema odredbi članka 160. stavak 1. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“ broj 167/03; u daljnjem tekstu: ZAPSP), pravna odnosno fizička osoba dužna je prije početka korištenja predmeta zaštite podnijeti odgovarajućoj udruzi za kolektivno ostvarivanje prava (u konkretnom slučaju tužitelju), zahtjev za odobrenje korištenja određene vrste predmeta zaštite s navođenjem vrste i okolnosti korištenja (kao što su način, prostor i vrijeme korištenja te ostali podaci o kojima ovisi visina naknade). Iz citirane odredbe proizlazi da je tuženik dužan sam prijaviti javnu izvedbu, odnosno da ne može ni započeti s javnim korištenjem autorskih glazbenih djela, snimljenih izvedbi umjetnika izvođača i proizvođača fonograma bez da je prethodno pribavio odobrenje tužitelja. Osim toga, u smislu citirane odredbe tuženik je prije početka korištenja predmeta zaštite u obvezi dostaviti tužitelju sve podatke relevantne za utvrđivanje visine naknade, koju obvezu tuženik u konkretnom slučaju nije ispunio. Iz tog razloga su kriteriji za utvrđivanje visine naknade utvrđeni od strane tužitelja, uz moguća odstupanja, tako da se u konkretnom slučaju radi o kavani, kapaciteta do 30 osoba s radnim vremenom do 24,00 sata.

Uzevši u obzir navedeno, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe članka 179. u vezi s odredbama članKa 162. ZAPSP-a kada je tuženika obvezao na isplatu naknade zbog neovlaštenog korištenja autorskih djela i predmeta zaštite srodnih prava. Budući da u konkretnom slučaju naknada za javno korištenje glazbenih djela nije utvrđena ugovorom između udruge za kolektivno ostvarivanje prava autora - ovdje tužitelja i korisnika predmeta zaštite - ovdje tuženika, naknada se plaća prema cjeniku udruge za kolektivno ostvarivanje prava (članka 162. stavak 2. ZAPSP-a). Tako je tužitelj kao udruga autora odredio kriterije za plaćanje naknade za javno korištenje autorskih glazbenih djela, snimaka izvedbi umjetnika izvođača i snimaka sadržanih na fonograma u skladu s Pravilnikom o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela te naknadama za korištenje glazbenih izvedbenih materijala (80/92, 72/93, 29/95, 50/95, 1/97 i 75/97) i izmjenama i dopunama tog Pravilnika od 10. listopada 2006., Pravilnikom o naknadama za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača („Narodne novine“ broj 1/97) i izmjenama i dopunama tog Pravilnika od 9. studenoga 2006. te Pravilnikom o naknadama za iskorištavanje fonograma („Narodne novine“ broj 116/00) i izmjenama i dopunama tog Pravilnika od 31. listopada 2006., koje je prvostupanjski sud pravilno primijenio prilikom određivanja visine naknade.

S obzirom na to da tuženik nije dokazao da je naknadno uskladio svoje postupanje sa zakonskom obvezom ishođenja odobrenja za javno korištenje tih djela od tužitelja, to je prvostupanjski sud pravilno i zakonito postupio kada je u točki I. izreke pobijane presude zabranio tuženiku daljnju povredu autorskog i srodnih prava u smislu odredaba članka 177. ZAPSP-a kojima je propisano da nositelj autorskog i srodnih prava čije je pravo povrijeđeno može zahtijevati prestanak povrede i zabranu takve ili slične povrede ubuduće, a da bi ostvario to svoje pravo, dovoljno je da se pozove na njega i dokaže da ga tuženik uznemirava.

Budući da tuženik nije ispunio svoju novčanu obvezu po dospijeću, to je, osim glavnice, dužan platiti i zatezne kamate po stopi propisanoj zakonom.

U odnosu na stopu zakonske zatezne kamate, napominje se da se prema članku 1165. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08, u daljnjem tekstu: ZOO/05) od 1. siječnja 2008. primjenjuje odredba članka 29. stavak 2. ZOO/05 kojom je propisano da se stopa zateznih kamata na odnose koji nisu iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava - kao u konkretnom slučaju, određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena. Naime taj propis je u pogledu stope zateznih kamata zamijenio odredbe Uredbe o visini stope zatezne kamate („Narodne novine“ broj 72/02 i 153/04) koja je za razdoblje od 1. srpnja 2002. do 31. prosinca 2007. propisivala godišnju stopu zatezne kamate u visini od 15% i koja se primjenjivala u skladu s odredbom članka 277. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01).

Zbog toga je za razdoblje od dospijeća tuženikove obveze na isplatu do 31. prosinca 2007. stopa zakonske zatezne kamate pravilno određena.

Međutim, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do isplate, stopa zakonske zatezne kamate se pravilnom primjenom odredbe članka 29. stavak 2. ZOO/05 određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, s obzirom na to da se u konkretnom slučaju ne radi o odnosu koji je proizašao iz trgovačkog ugovora ili ugovora između trgovca i osobe javnog prava. Eskontna stopa Hrvatske narodne banke je za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. iznosila 9% godišnje (članak I. Odluke o diskontnoj (eskontnoj) stopi Hrvatske narodne banke – „Narodne novine“ broj 132/07), dok od 1. srpnja 2011. iznosi 7% godišnje (članak I. Odluke o diskontnoj (eskontnoj) stopi Hrvatske narodne banke – „Narodne novine“ broj 66/11).

S obzirom na to da za navedeno razdoblje prvostupanjski sud nije odredio stopu zakonske zatezne kamate u skladu s odredbom članka 29. stavak 2. ZOO/05, već je i za to razdoblje stopa određena kao zakonska zatezna kamata, to je u tom dijelu prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Prvostupanjski sud je pravilno i zakonito odmjerio troškove parničnog postupka kako po pravnoj osnovi (članak 154. stavak 1. ZPP-a), tako i po visini (članak 155. ZPP-a) u dijelu u kojem je obvezao tuženika da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.925,00 kn.

Međutim, pogrešno je prvostupanjski sud tuženika obvezao da tužitelju naknadi trošak u iznosu od 610,00 kn na ime sastava podneska od 9. travnja 2009. s obzirom na to da je tužitelj taj podnesak predao na ročištu održanom 9. travnja 2009. te je navode iz podneska mogao iznijeti na tom ročištu, pa posljedično tome taj trošak nije bio potreban za vođenje predmetnog postupka.

Uzevši u obzir navedeno, tuženikovi žalbeni navodi ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijane presude u dijelu naznačenom u točki I. izreke ove presude, dok u postupanju prvostupanjskog suda nisu uočene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u dijelu naznačenom u točki I. izreke ove presude, a na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a, preinačiti pobijanu presudu u dijelu naznačenom u točki II. izreke ove presude.

S obzirom na to da je tuženik u žalbenom postupku uspio samo u pogledu sporednih traženja njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan (članka 166. stavak 2. u vezi s člankom 154. ZPP-a).

U Zagrebu 20. studenoga 2013.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

KAMELIJA PARAĆ, v.r.

Za točnost otpravka

ovlašteni službenik

BRANKICA CURMAN