Gž-638/2013-2 · Županijski sud u Dubrovniku

Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

Gž.638/13

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Emiru Čustoviću, kao sucu pojedincu, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja I. V. iz Z., radi uknjižbe plodouživanja vrhu nekretnine z.ul.413 k.o. O., odlučujući o žalbi predlagatelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku posl.br.Z.212/2013 od 2. veljače 2013. godine, dana 2. rujna 2015. godine

r i j e š i o j e

Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Dubrovniku posl.br.Z.212/2013 od 2. veljače 2013. godine, te se naređuje da se zabilježba rješenja o odbijanju izbriše i sudionici o tome obavijeste.

Obrazloženje

Rješenjem označenim u izreci odbijen je prijedlog predlagatelja za uknjižbu prava plodouživanja na osnovi Ugovora o plodouživanju broj Ov-241/13 Javnog bilježnika S. Š. iz Z..

To rješenje pravovremenom žalbom pobija predlagatelj.

Žalba nije osnovana.

Prvostupanjski sud odbije prijedlog za uknjižbu prava plodouživanja jer je utvrdio da na nekretnini oznake čes.zem.1639/7 nije uvršten objekt već je na osnovi prijavnog lista br…-…. Ureda za katastar D. evidentirana promjena kulture, a u to vrijeme se za zgrade "davao broj".

Iz izvještaja o knjižnom stanju proizlazi da j nekretnina kat. čest. 1639/7, kuća i dvorište, površine 370 m2 utvrđena kao suvlasništvo P. E. rođ. M. za 7/12 dijelova i M. I. za 5/12 dijelova.

Ugovorom o plodouživanju što su ga zaključili I. M. iz Z. i I. V. iz Z. I. M. je ovlastio I. V. na uknjižbu prava osobne služnosti prava plodouživanja sukladno čl. 1. i 2. Ugovora.

Plodouživatelj (predlagatelj) I. V. nije potpisao ugovor, a potpisao ga je suvlasnik I. M..

Pravo plodouživanja se ne može osnovati jednostranom izjavom volje vlasnika poslužne stvari, već samo na temelju pravnog posla sa stjecateljem, jer je potrebno da i plodouživatelj pristane biti ovlaštenikom prava služnosti, a u konkretnom slučaju iz priložene isprave ne proizlazi da je plodouživatelj zaključio ugovor o plodouživanju, jer taj ugovor nije potpisao. Dakle, ugovor, koji je temelj prijedloga, nije potpisan od strane plodouživatelja, i kao takav ne može predstavljati valjanu tabularnu ispravu za upis prava plodouživanja.

Inače, valja navesti da su razlozi zbog kojih je prvostupanjski sud odbio prijedlog nisu prihvatljivi ovom, drugostupanjskom, sudu. Naime, iz izvještaja o knjižnom stanju, a u zemljišnoknjižnom postupku, kao strogo formalnom, je to jedino relevantno proizlazi da nekretnine kat. čest. 1639/7 k.o. Obod u naravi predstavlja kuću i dvorište, površine 370 m2, i takav upis je u skladu sa pozitivnim propisima tj. sa odredbama ZV-a. Eventualna praksa suda da u zemljišnoj knjizi upisuje posebnu oznaku čestice zgrade, koja je protivna pozitivnim propisima, nije valjan razlog za odbijanje zahtjeva za upis prava služnosti.

Prema tome, iz svega iznesenog proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno odbio prijedlog za uknjižbu prava plodouživanja, ali ne iz razloga koje je naveo u obrazloženju, već iz razloga koji sud navedeni u ovome rješenju, pa je stoga temeljem odredbe čl. 128.st.1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ 91/96, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13 - dalje: ZZK) te temeljem odredbe čl. 380. toč.2., 381. u vezi sa čl. 368.st.2. supsidijarnog Zakona o parničnom postupku riješeno kao u izreci.

U Dubrovniku, 2. rujna 2015. godine

S u d a c:

Emir Čustović, v.r.