Gž-2750/2018-2 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2750/2018-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Luke Grgata, kao predsjednika vijeća, te Andree Boras – Ivanišević, kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Ane Grbavac kao člana vijeća u pravnoj stvari tužiteljice L. Š. iz S., zastupane po odvjetničkom društvu B. i partneri iz S., protiv tužene F. A. udove M., iz D., zastupane po punomoćniku P. T., odvjetniku u S., radi poštivanja prava služnosti i upisa u zemljišne knjige, odlučujući o žalbi stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem P-1078/17 od 11. listopada 2018., u sjednici vijeća održanoj dana 20. prosinca 2018.,

p r e s u d i o j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice, potvrđuje presude Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem P-1078/17 od 11. listopada 2018 u dijelu točke I. kojim je odbijen glavni tužbeni zahtjev tužitelja i točke II. kojim je odbijen prvi podredni tužbeni zahtjev tužiteljice te za više zatraženi drugi podredni tužbeni zahtjev, kao i odlučeno o troškovima postupka ( točka V. izreke).

II.Odbija se kao neosnovana žalba tužene i potvrđuje pobijana presuda u dijelu točke III. izreke kojim je prihvaćen drugi podredni zahtjev te odlučeno o troškovima postupka (točka V. izreke)

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom je suđeno:

I.Odbija se glavni tužbeni zahtjev tužiteljice, koji glasi:

„1. Utvrđuje se pravo služnosti prolaza pješice i provoza motornim vozilom preko poslužnog zemljišta tužene označeno kao čest.zem. 2284/5 (kat.čest.ze. 3424/2) K.O.D. i baš uz cijelu zapadnu granicu tog zemljišta, pa prema istoku u predmetno zemljište, a u širini od 3 m, dužini od 20,38 m i u površini od 61,80 m2, koji prolaz je u geodetskom prikazu "Stanje na terenu M=1:200" sudskog vještaka G. B. iz njegovog Nalaza i mišljenja "U S., 02.04.2006." i Skici izračuna sudskog vještaka za geodeziju T. Č. „U S., 04.04.2006.“ omeđen pravolinijskim dužinama između točaka "C-e-d-h-b-B-B1-b1-h1-d1-e1-C1-C“ a sve u korist povlasne nekretnine tužiteljice označene kao čest. zem. 2284/6 (kat. čest. zem. 3424/1) K.O. D., a koja vještva g. B. i g. Č. čine sastavni dio ove presude.

2. Dužna je tužena trpjeti da se temeljem ove presude upiše predmetno pravo služnosti prolaza u zemljišnim knjigama tog suda za K.O. D. na teret čest.zem. 2284/5 (kat. čest. zem. 3424/2), a u korist čest. zem. 2284/6 (kat. čest. zem. 3424/1), sve u opsegu i sadržaju kako je navedeno u točki 1) izreke ove presude, te da naknadi tužiteljici trošak ovog parničnog postupka uvećan za zatezne kamate koje na taj iznos teku od presuđenja pa do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

II.Odbija se prvi podredni tužbeni zahtjev tužiteljice, koji glasi:

„1) Utvrđuje se pravo služnosti prolaza pješice i provoza motornim vozilom preko poslužne nekretnine u vlasništvu tužene označene kao čest. zem. 2284/5 K.O. D. i to baš u sjeverozapadnom dijelu iste nekretnine u površini od 25m2 a koja površina je označena pravolinijskim dužinama i slovima "B,F,G,H,I,J,d.,h,b,B" prema geodetskom "Prikazu lica mjesta " od "U S., 06.06.2014. god." izrađenog od strane T. Č., stalnog sudskog vještaka za geodeziju i koji je sastavni dio vještva firme T. d.o.o. sačinjenog "U S., 07.lipnja 2014." i predanog sudu 11.06.2014.godine, kao i u jugozapadnom dijelu iste nekretnine u površini od ukupno 8 m2 a koja površina je označena pravolinijskim dužinama i slovima "C,P,M,N,O,C" prema geodetskom "Prikazu lica mjesta-dopuna" od "U S., 14.04.2014. god." izrađenog od strane T. Č., stalnog sudskog vještaka za geodeziju i koji je sastavni dio vještva firme T. d.o.o. sačinjenog "U S., 14.travnja 2015.g." i predanog sudu 04.05.2015.g., i koja vještva čine sastavni dio ove presude, a sve u korist povlasne nekretnine u vlasništvu tužiteljice označene kao čest.zem. 2284/6 K.O. D..

2) Dužna je tužena trpjeti da se temeljem ove presude upiše predmetno pravo služnosti prolaza u zemljišnim knjigama nadležnog suda za K.O. D. na teret čest. zem. 2284/5 K.O. D. kao poslužne nekretnine u korist čest.zem. 2284/6 K.O. D. kao povlasne nekretnine, sve u opsegu i sadržaju kako je to navedeno u točki 1) izreke ove presude, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

III.Prihvaća se djelomično drugi podredni tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1.Utvrđuje se pravo služnosti prolaza pješice i provoza motornim vozilom preko poslužne nekretnine u vlasništvu tužene označene kao čest.zem.2284/5 K.O. D. i to baš u sjeverozapadnom dijelu i ste nekretnine u površini od 18 m2, a koja površina je označena pravolinijskim dužinama i slovima "A-B-C-D-A" sve prema geodetskom "prikazu lica mjesta- II DOPUNA" od " U S., 30.01.2018.g. i drugoj dopuni vještačenja od "U S., 22. ožujka 2018.." predanog sudu 30.03.2018.g. i sve izrađeno od strane T. Č., stalnog sudskog vještaka za geodeziju iz td.T. d.o.o. i koja vještačenja čine sastavni dio ove presude, a sve u korist povlasne nekretnine u vlasništvu tužiteljice označene kao čest.zem. 2284/6 K.O. D.

2.Dužna je tužena trpjeti da se temeljem ove presude upiše predmetno pravo služnosti prolaza u zemljišnim knjigama nadležnog suda za K.O. D. na teret čest.zem. 2284/5 K.O. D. kao poslužne nekretnine u korist čest.zem. 2284/6 K.O. D. kao povlasne nekretnine, sve u opsegu i sadržaju kako je to navedeno u toč. 1) izreke ove presude, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

IV.Za više traženo u pogledu uspostave prava služnosti prolaza pješice i provoza motornim vozilom preko poslužne nekretnine u vlasništvu tužene označene kao čest.zem. 2284/5 K.O. D. i to baš u jugozapadnom dijelu iste nekretnine u površini od ukupno 16 m2, a koja površina je označena pravolinijskim dužinama i slovima "E-F-G-E" sve prema geodetskom "prikazu lica mjesta-II DOPUNA" od " U S., 30.01.2018.g. i drugoj dopuni vještačenja od "U S., 22. ožujka 2018.." predanog sudu 30.03.2018.g. i sve izrađeno od strane T. Č., stalnog sudskog vještaka za geodeziju iz td.T. d.o.o., drugi podredni tužbeni zahtjev tužiteljice se odbija kao neosnovan.

V. Svaka stranka snosi svoje troškove ovog postupka."

Žali se tužiteljica, pobijajući citiranu presudu suda prvog stupnja u dijelu kojim nije prihvaćen njen tužbeni zahtjev te odlučeno o troškovima postupka, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje ZPP),uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači shodno navodima žalbe, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Žali se i tužena pobijajući presudu suda prvog stupnja u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači u tom dijelu u skladu s navodima žalbe, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalbe stranaka nisu osnovane.

Predmet spora predstavlja glavni zahtjev tužiteljice upravljen na utvrđenje prava stvarne služnosti prolaza pješice i provoza motornim vozilima na teret nekretnine tužene označene kao čest. zem. 2284/5 (kat. čest. 3424/2) k.o. D., sadržaja pobliže navedenog u točki I. izreke prvostupanjske presude sukladno u postupku provedenim vještačenjem sudskih vještaka za geodeziju, a sve kao osnov upisa tog prava u zemljišne knjige.

Ovom zahtjevu tužiteljica je postavila prvi podredni zahtjev, kojim traži utvrđenje sadržaja služnosti sukladno nalazu i mišljenju prema geodetskom "Prikazu lica mjesta " od "U S., 6. lipnja 2014." izrađenog od strane T. Č., stalnog sudskog vještaka za geodeziju i koji je sastavni dio vještva firme T. d.o.o. sačinjenog "U S., 7. lipnja 2014." i prema geodetskom "Prikazu lica mjesta-dopuna" od "U S., 14. travnja 2014. "izrađenog od strane T. Č., stalnog sudskog vještaka za geodeziju i koji je sastavni dio vještva firme T. d.o.o. sačinjenog "U S., 14. travnja 2015." te drugi podredni zahtjev postavljen u skladu s geodetskim prikazom lica mjesta "II DOPUNA" od " U S., 30. siječnja 2018. i drugoj dopuni vještačenja od "U S., 22. ožujka 2018." izrađenog od strane T. Č., stalnog sudskog vještaka za geodeziju iz td.T. d.o.o. U ovoj fazi postupka nije bila sporna činjenica kako je tužiteljica vlasnica nekretnine označene kao čest. zem. 2284/6 (kat. čest. 3424/1) k.o. D., a tužena vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. 2284/5 (kat. čest. 3424/2) k.o. D., te da su prednici stranaka, pok. sestra tužiteljice E. T. pok. K. i pokojni suprug tužene M. A. pok. V., temeljem kupoprodajnih ugovora 25. siječnja 1980. godine, predmetne nekretnine kupili od zajedničkog prednika M. R. pok. I.

Sporno je, međutim, i dalje pitanje je li izvršavanjem sadržaja iz predmetnog ugovora, a sukladno postignutom sporazuma tužiteljica stekla pravo služnosti na teret nekretnine tužene identificirane kao čest. zem. 2284/5 (kat. čest. 3424/2) k.o. D., a u korist svoje nekretnine označene kao čest. zem. 2284/6 (kat. čest. 3424/1) k.o. D. i u kojem opsegu.

Prvostupanjski sud je po provedenom dokaznom postupku odbio glavni i prvi podredni zahtjev tužiteljice, a prihvatio djelomično drugi podredni zahtjev držeći utvrđenim kako je tužiteljica za pristup svojoj nekretnini koristila dio zemljišta čest.zem. 2284/5 u površini od 18 m2 od kupoprodaje 1980., čime je u ovom dijelu tužiteljica stekla pravo služnosti puta dosjelošću.

Suprotno navodima tužene, u postupku nije ostvaren žalbeni razlog članak 354. stavak 1. točka 11. ZPP-a. Pobijana presuda se može ispitati jer nema proturječja kakvog ima u vidu propisa iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a te za sve odlučne činjenice presuda sadrži valjane razloge. Pritom je ocjena provedenih dokaza izvršena sukladno članku 8. ZPP-a, a sva stečena uvjerenja prvostupanjski sud je opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima.

U provedenom postupku nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

Neosnovano žalitelji žalbenim navodima osporavaju pravilnost i zakonitost pobijane presude i to tužiteljica u dijelu kojim nije prihvaćen njen tužbeni zahtjev, a tužena u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja.

Naime, stvarna služnost je pravo vlasnika jedne nekretnine (povlasno dobro) da za potrebe te nekretnine obavlja određene radnje na nekretnini drugog vlasnika (poslužno dobro) ili da zahtijeva od vlasnika poslužnog dobra da se suzdrži od obavljanja određenih radnji koje bi inače imao pravo obavljati na svojoj nekretnini.

Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi kako se prednica tužiteljice, a potom i sama tužiteljica za pristup do svoje nekretnine služila dijelom nekretninom tužene, a u preostalom dijelu potokom koji je, kako proizlazi iz utvrđenja iz postupka radi smetanja posjeda, pod poslovnim brojem P-133/09 nasut tijekom 80-ih godina prošlog stoljeća, i to sve do 2002. kada su od strane Hrvatskih voda izvedeni radovi na betoniranju potoka, te da nije pristupala preko sada uređenog dvorišta tužene već trasom uz zapadnu granicu tog uređenog dvorišta i betonskog zida koji je tužena izgradila 2004.

Da je tomu tako proizlazi i iz kazivanja tijekom postupka saslušanog nepristranog svjedoka P. P., a koji se u susjedstvo doselio tijekom 1992. koji sa strankama nije ni u kakvim srodnim odnosima, a prema čijim navodima i na koje nije bilo primjedaba od strane stranaka, putna veza protezala upravo trasom prikazanom u nalazu i mišljenju T. Č., stalnog sudskog vještaka za geodeziju iz td.T. d.o.o., likom "A-B-C-D-A" sve prema geodetskom "prikazu lica mjesta-II DOPUNA" od " U S., 30.siječnja 2018.

Polazeći pritom od sadržaja rezultata utvrđenja suda u predmetu pod poslovnim brojem P-1333/09, analizirajući kazivanja samih stranaka u kontekstu dogovornih utanačenja, dovodeći iz u svezu s utvrđenjima suda na licu mjesta prema ocjeni suda prvog stupnja prednici stranaka su postigli sporazum da će prednik tuženika prednici tužiteljice ustupiti dio svog zemljišta sa zapadne strane koliko joj je potrebno da bi formirala put za pristup svojoj nekretnini u širini od 3 metra, a što je on i učinio i to je upravo onaj dio nekretnine koji tužiteljica i koristi za pristup svom zemljištu, a koji je definiran u posljednjoj dopuni nalaza i mišljenja vještaka T. Č. i na temelju kojeg vještačenja je tužiteljica i postavila drugi podredni tužbeni zahtjev u ovom postupku i to je upravo ona površina čest.zem. 2284/5 k.o. D. koju je vještak označio slovima A-B-C-D-A u površini od 18 m2, te je u tom dijelu sud zahtjev tužiteljice i prihvatio.

Pritom se sud prvog stupnja, suprotno navodima tužene, pravilno poziva na odredbi članka 49. stavak 1. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima ("Narodne novine", broj 34/91, 26/93, 29/94-dalje ZOVO), koji Zakon u konkretnom slučaju valja primijeniti temeljem odredbe članka 388.st.2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14-dalje ZV).

Naime, pri utvrđivanju je li se pravo služnosti steklo dosjelošću, potrebno je raspraviti i utvrditi kada je dosjedanje započelo odnosno kada su se stekli uvjeti nakon dovršenog dosjedanja da se stekne određeno pravo.

U svezi s vremenom dosjelosti potrebno je uzeti u obzir završne odredbe Zakona o vlasništvu koje govore o djelovanju zakona (članak 388. ZV-a), a koje sadrže posebno odredbe o rokovima općenito, odnosno tijeku rokova za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (članak 388. stavak 1., 2. i 3. ZV-a).

U pogledu rokova koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni ovim Zakonom, a počeli su teći prije nego što je on stupio na snagu predviđeno je da nastavljaju teći u skladu s odredbama članka 388. stavak 2. (dakle u skladu s prijašnjim propisima), ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen ovim Zakonom, ako bi započeo teći u trenutku njegova stupanja na snagu (članak 388. stavak 3.).

Ovom odredbom Zakon je otklonio dvojbe koje su se pojavile u sudskoj praksi u svezi s računanjem rokova, a u primjeni Zakona o osnovnim vlasničkopravnim koji o tome nisu sadržavali posebne odredbe

Naime,prema odredbi članka 229. stavak 1. ZV-a stvarna služnost osniva se na temelju zakona dosjelošću, ako je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio pri čemu se dosjelošću ne može osnovati stvarna služnost ako se njezin sadržaj izvršavao zlouporabom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužne nekretnine, silom , potajno ili na zamolbu do opoziva.

Dakle, novina za stjecanje prava stvarne služnosti dosjelošću u odnosu na ZOVO-a jest savjesnost i zakonitost posjeda za razliku od odredbe članku 54.st.1. ZOVO-a prema kojoj se za stjecanje prava stvarne služnosti nekretnina dosjelošću zahtjeva tek faktično ostvarivanje služnost za vrijeme od 20 godina, a da se vlasnik poslužnog dobra tome nije protivio. Iz sadržaja pregledanog kupoprodajnog ugovora, kojeg je pravna prednica tužiteljice pok. E. T. sklopila s prodavateljicom M. R., razvidno je kako je u točki VIII. ustanovljeno pravo služnosti puta na teret nekretnine prednika tužene M. A., koju odredbu o teretu služnosti, međutim, ne sadrži kupoprodajni ugovor, kojeg je prednik tužene M. A. pok. V. sklopio sa prodavateljicom M. R..

No, citirana ugovorna utanačenja treba promatrati u kontekstu navoda tužiteljice glede uporabe spornog puta kao prava prolaza do nekretnine tužiteljice, koji se odvijao upravo u skladu s sporazumom između prednika stranaka, što uostalom proizlazi iz kazivanja same tužene na ročištu od 13. svibnja 2005. ( list spisa broj 38). Naime, tužena u svom iskazu navodi kako je nakon što su stranke kupile predmetno zemljište negdje 1979. odnosno 1980. još prije nego što se pristupilo gradnji kuća definiran put te da se u to vrijeme sa zapadne strane njihovih nekretnina nalazio potok tako do su stranke zajednički izgradile put, kojim su se koristila isključivo tužiteljica odnosno njeni prednici, a tužena odnosno njen suprug samo južnim dijelom i prilikom dolaska u dvorište. Pritom tužena navodi da je ova putna veza išla u cijelosti preko ovog potoka koji je bio natkriven ali i dijelom preko njene nekretnine točnije trasom prikazanom na priloženoj fotografiji ( list spisa broj 38 ) između njenog betonskog zidića i cijelog potoka do zapadnog betonskog zida potoka.

I u svom ponovnom iskazu na ročištu od 17. ožujka 2016. tužena spominje usmeni dogovor između njenog supruga i prednice tužiteljice njene sestre E. iz 1980. o formiranju pristupnog puta do nekretnine tužiteljice preko nekretnina tužene i to nakon nasipanja potoka, a što prema fotografiji licama mjesta broj 114. spisa predstavlja cca 70-80% dijela njene nekretnine.

Naime, upravo o tomu je li sukladno tomu i korištena sporna nekretnina i u kom opsegu ovisi i osnovanost tvrdnji tužiteljice da je prolaz do nekretnine tužiteljice, makar i dijelom, obuhvaćao predmetnu nekretninu tužene.

Dakle, svoja stvarno pravna ovlaštenja tužiteljica u postupku temelji na činjenici dugogodišnjeg nesmetanog prolaza predmetnim putem, čime je ista stekla po pravnim prednicima dosjelošću pravo služnosti na teret nekretnine tužene.

Naime, pravo stvarne služnosti kao pripadak povlasne stvari koja ovlašćuje svagdašnjeg vlasnika određene nekretnine da se za potrebe te nekretnine na određeni način služi nečijom nekretninom ( poslužna nekretnina) osniva se i izvršavanjem njenog sadržaja kroz zakonom predviđeno vrijeme pod pretpostavkom previđenim zakonom ( članak 54. ZOVO-a)

Pritom je u odnosu na navode tužene ukazati kako je predmet posjedovne zaštite samo i isključivo pitanje je li konkretnim poduzetim činom smetan posljednji mirni posjed, u ovom slučaju prava stvarne služnosti, pa se u istom nije raspravljalo o postojanju prava na temelju kojih tužiteljica ustaje s tužbenim traženjem u ovom postupku .

S druge strane usporedbom skica lica mjesta sačinjene za potrebe ovog postupka proizlazilo bi da se radi o pravcu koji je i ranije korišten za pristup nekretnini tužiteljice, a koji zahvaća i nekretninu tužene.

Da je tomu tako dokaz je i utvrđenje suda na licu mjesta, prilikom obavljenog očevida dana 11. srpnja 2002., o evidentnim tragovima vozila za pristup do tužiteljičine nekretnine i izvršene identifikacije predmeta spora.

U navedenom proizlazi neosnovanost navoda tužene ali i tužiteljice u odnosu na tvrdnje o stečenom pravu služnosti nekretnine tužene u pravcu utvrđenom po vještaku G. B. odnosno T. Č. prikazanom u skici lica mjesta " S. 4. travnja 2006.", sukladno kojem je tužiteljica postavila glavni tužbeni zahtjev u ovom postupku, ali i prvi podredni tužbeni zahtjev postavljen u skladu s prikazom lica mjesta po vještaku T. Č. od 6. lipnja 2014. uz dopune istog.

Utvrđujući da je tužiteljica stekla pravo služnosti puta preko čest.zem. 2284/5 k.o. D. kao poslužnog dobra, i to na način kako je to prikazano u nalazu u posljednjoj dopuni nalaza i mišljenja vještaka T. Č. i na temelju kojeg vještačenja je tužiteljica i postavila drugi podredni tužbeni zahtjev u ovom postupku i to je upravo ona površina čest.zem. 2284/5 k.o. D. koju je vještak označio slovima A-B-C-D-A u površini od 18 m2 to je sud prvog stupnja na temelju odredbe članka 130. ZV-a pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvati i zahtjev tužiteljice za upis tog stvarnog prava u zemljišnim knjigama.

Naime, u odnosu na navode žalbe tužene o dopuštenosti kondemnatorne pravne zaštite upisom u zemljišne knjige za odgovoriti je da se na nekretnini dosjelošću stječe vlasništvo, odnosno stvarna prava u trenutku kad se ispune zakonom predviđene pretpostavke, dakle bez upisa u zemljišne knjige (članak 129. stavak 1. ZV), ali je stjecatelj ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva (članak 130. stavak 1. ZV).

S druge strane kako je u postupku očevidom na terenu i iz nalaza i mišljenja vještaka Tomislava Čipčića sud utvrdio da dio čest.zem. 2284/5 k.o. D. u površini od 16 m2 označeno slovima E-F-G-E predstavlja javni put oznake V. I., bez obzira što nije upisan u katastru kao javni put, pravilno je sud prvog stupnja u tom dijelu zahtjev tužiteljice odbio kao neosnovan. Naime, u smislu odredbe članka 136. stavak 3. ZV-a stvarna služnost može postojati i u korist nekretnina koje su javna dobra u općoj ili u javnoj uporabi, ako se tome ne protivi njihova pravna narav, što međutim nije konkretan slučaj. Osim toga upis javnih i nerazvrstanih cesta izgrađenih do stupanja na snagu Zakona o cestama ("Narodne novine",broj 84/11), a koje kao takve nisu upisane u zemljišne knjige ili nisu evidentirane u katastraskom operatu, reguliran je prijelaznim i završnim odredbama članka 123.-126- te članka 131. tog Zakona, odnosno bez obzira na postojeće upise prava vlasništva.

Slijedom izloženog, kako nisu ostvareni navodi žalbe, a kako ovaj sud ne nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, to je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a valjalo odlučiti kao u izreci.

Neosnovano stranke navodima žalbe osporavaju i pravilnost i zakonitost odluke o troškovima budući da je ista donesena na temelju valjane primjene odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a.

Naime, prihvaćeni podredni tužbeni zahtjev tužiteljice postavljen je tek podneskom od 21. svibnja 2018., nakon što su u postupku provedeni brojni dokazi na okolnost osnovanosti tvrdnji tužiteljice o postojanju služnosti sadržaja i obima za kojeg je u postupku utvrđena neosnovanost. Utoliko je imajući u vidu uspjeh stranaka u postupku ali i radnje potrebne za ocjenu osnovanosti tvrdnji stranaka sud prvog stupnja pravilo primijenio odredbu članka 154. stavka 2. ZPP-a, koja propisuje obzirom na uspjeh stranaka kao primarno snašanje vlastitih troškova u postupku.

U Splitu 20. prosinca 2018.

Predsjednik vijeća:

Luka Grgat, v. r.