I Kž-1109/2007-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 1109/07-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice kao predsjednika vijeća, te mr. sc. Branka Brkića i Lidije Grubić Radaković kao članova vijeća i sudskog savjetnika Anamarije Pavičić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. B. M. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. KZ, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika te optuženika B. M. i S. G., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 25. rujna 2007., br. K-75/07, u sjednici održanoj dana 8. siječnja 2008., u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milojka Vučkovića,

p r e s u d i o j e :

Žalbe državnog odvjetnika i optuženika B. M. i S. G. odbijaju se kao neosnovane te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Splitu br. K-75/07 od 25. rujna 2007. optuženici B. M. i S. G. proglašeni su krivima što su zajednički djelom pod toč. 1. izreke počinili kazneno djelo razbojništva iz čl. 218. st. 2. KZ, a optuženik B. M. sam, djelom pod toč. 2 kazneno djelo razbojništva iz čl. 218. st. 2. KZ, pa je optuženiku B. M. za svako od predmetnih kaznenih djela utvrđena kazna zatvora u trajanju od po 3 (tri) godine, te je primjenom odredbi o stjecaju iz čl. 60. st. 1. i 2. toč. c. KZ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 6 (šest) mjeseci, dok je optuženik S. G. za kazneno djelo pod toč.1. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine.

unato je

Temeljem čl. 63. KZ optuženicima B. M. i S. G. u izrečene kazne zatvora urač vrijeme provedeno u pritvoru od 30. svibnja 2007. pa nadalje.

Prema obojici optuženika temeljem čl. 76. KZ primijenjena je sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti o opojnim drogama. Od optuženika B. M. temeljem čl. 82. KZ oduzeta je imovinska korist u iznosu 1.060,00 kuna a od optuženika S. G. u iznosu od 800,00 kuna. Konačno, temeljem čl. 122. st. 1. ZKP optuženici su obvezani naknaditi troškova kaznenog postupka i to na ime troškova vještačenja svaki po 1.660,00 kuna te paušalni iznos svaki po 1.000,00 kuna.

I Kž 1109/07-5

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kaznenoj sankciji i uz prijedlog da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači prvostupanjsku presudu te optuženicima B. M. i S. G. izrekne kaznu zatvora u duljem vremenskom trajanju.

Žalbu je podnio i optuženik B. M. osobno zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka i zbog odluke o kazni, te putem branitelja E. T. ,odvjetnika u S., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te zbog odluke o kazni, uz prijedlog da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje odnosno da se optuženiku izrekne blaža zatvorska kazna.

Žalbu je podnio i optuženik S. G. po branitelju F. G., odvjetniku u S., zbog pogrešno, odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te zbog odluke o kazni, uz prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik oslobodi od optužbe, podredno da mu se izrekne daleko blaža kazna, odnosno da se prvostupanjska presuda ukine te predmet vrati na ponovno suđenje, a kao sastavni dio te žalbe razmatrana je i osobna žalba ovog optuženika koju je dostavio putem branitelja.

Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženik B. M. po branitelju, odvjetniku u S., uz prijedlog da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

Izjašnjavajući se o žalbama Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske podneskom br. KŽ-DO-1991/07 od 29. studenog 2007. predlaže prihvatiti žalbu državnog odvjetnika, a žalbe optuženika odbiti kao neosnovane.

Žalbe državnog odvjetnika te optuženika B. M. i S. G. nisu osnovane.

O žalbi optuženika B. M. osim zbog odluke o kazni

U žalbi koju je optuženik B. M. podnio po branitelju E. T., odvjetniku u S., žalbeni osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka obrazlaže se tvrdnjom da je vještačenjem utvrđeno da je ovaj optuženik bio smanjeno ubrojiv, a da istovremeno prvostupanjski sud zaključuje da je optuženik kazneno djelo počinio s izravnom namjerom, pa da je time počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP jer je odlučna činjenica, da je postupao s izravnom namjerom, proturječna nalazu i mišljenju vještaka.

Međutim, suprotno žalitelju, u izloženom zaključivanju prvostupanjskog suda nema nikakvih proturječnosti jer smanjena ubrojivost prilikom izvršenja kaznenog djela ne eliminira postupanje s izravnom namjernom. Naprotiv, u konkretnom slučaju, kada se odlučio izvršiti kaznena djela razbojništva iz toč. 1. i toč. 2 pobijane presude, optuženik je iskazao izravnu namjeru da ta kaznena djela i počini, što je optuženik, uostalom, i priznao izjašnjavajući se o krivnji, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju ukazuje ovaj žalitelj.

U žalbi koju je podnio optuženik osobno navodi se žalbeni osnov bitnih povreda odredaba kaznenog postupka koji se ne obrazlaže, te se tvrdi da je zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka i činjenično stanje pogrešno odnosno nepotpuno utvrđeno, što se također ne obrazlaže.

I Kž 1109/07-5

Iz sadržaja te žalbe vidljivo je da se obrazlaže isključivo žalba zbog odluke o kazni.

Optuženik B. M. izjašnjavajući se o optužbi na glavnoj raspravi priznao djela pod 1. i pod 2., a imajući u vidu da je njegovo priznanje sukladno ostalim izvedenim dokazima, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da je riječ o dva kaznena djela razbojništva koja je počinio optuženik B. M. te ga je pravilno oglasio krivim za dva kazneno djelo iz čl. 218. st. 2. KZ.

O žalbi optuženik S. G. osim zbog odluke o kazni

Optuženik S. G. u žalbi koju je podnio po branitelju ustraje u tvrdnji da on nije znao da će opt. M. počiniti razbojništvo, mada ne poriče da ga je on svojim osobnim vozilom dovezao do ljekarne u S., da je optuženiku B. M. dao svoje hlače, majicu, kapu i nož te ostao u vozilu čekajući ga, dok je B. M. maskiran, sa kapom preko lica i prorezom za oči, ušao u ljekarnu i uz prijetnju nožem od prodavačice L. Ć. oduzeo 1.600,00 kuna, a potom se vratio u vozilo gdje ga je čekao optuženik S. G., odakle su se udaljili, a potom novac podijelili.

Prvostupanjski sud s pravom zaključuje da su optuženici postupali zajednički i dogovorno, kao što to u svojoj obrani dosljedno od istrage pa sve do glavne rasprave navodi optuženik B. M., jer je i po stanovištu ovog drugostupanjskog suda posve nelogično, da bi žalitelj dovezao M. do ljekarne, dao mu odjeću za maskiranje i nož kojim je ovaj prijeteći od prodavačice oduzeo novac, sačekao ga i podijelio novac, a da nije znao što M. kani učiniti.

Upravo stoga se ne može prihvatiti žalbeni navod optuženika S. G. da bi se radilo o pomaganju. Doprinos i uloga žalitelja u počinjenju kaznenog djela nadilazi elemente pomaganja, te nedvojbeno proizlazi da je riječ o supočiniteljstvu iz čl. 35. st. 3. KZ.

Stoga je i u odnosu na ovog optuženika prvostupanjski sud pravilno primijenio kazneni zakon kada ga je proglasio krivim za kazneno djelo iz čl. 218. st. 2. KZ.

O žalbama državnog odvjetnika te optuženika B. M. i optuženika S. G. zbog odluke o kazni

Optuženiku B. M. olakotnim su cijenjene činjenice da se korektno ponašao pred sudom, da je priznao kaznena djela i izrazio kajanje, da ima zdravstvenih tegoba, te da je bio smanjeno ubrojiv dok mu je otegotnim cijenjeno da je tri puta osuđivan, od čega dva puta zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 1. KZ.

S druge strane, optuženiku S. G. olakotnim je cijenjeno korektno ponašanje pred sudom, da je zaposlen, otac jednog djeteta, dok mu je otegotnim cijenjeno da je osuđivan dva puta od čega jednom zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ. Okolnosti, koje je utvrdio i cijenio prvostupanjski sud, a koje su od utjecaja na odluku o kazni, žalbe ne dovode u pitanje.

Odredbom čl. 218. st. 2. KZ za kazneno djelo razbojništva za koje su optuženici proglašeni krivima propisana je kazna zatvora od 3 do 12 godina Obzirom da je riječ o optuženicima koji su osuđivani, te da su izostale okolnosti koje bi bile osobito olakotne i koje bi mogle dovesti do ublažavanja kazne ispod zakonskog minimuma, to su neosnovane žalbe optuženika da im je prvostupanjski sud izrekao previsoke zakonske kazne.

I Kž 1109/07-5

Naprotiv, prvostupanjski sud je pojedinačne kazne zatvora optuženiku M. utvrdio na granici zakonskog minimuma, a jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju četiri godine i šest mjeseci je također pravilno odmjerio, primijenivši odredbe o stjecaju, a vodeći računa da jedinstvena kazna za djela u stjecaju mora biti veća od svake pojedinačne kazne te ne smije doseći njihov zbroj.

Isto tako kazna zatvora u trajanju od tri godine za optuženika S. G. također je na granici zakonskog minimuma za predmetnu kazneno djelo, pa nikako ne može biti riječ o previsokoj kazni.

Stoga žalbe optuženika B. M. i S. G. zbog odluke o kazni nisu osnovane.

Neosnovana je i žalba državnog odvjetnika, koji smatra da je optuženicima trebalo izreći zatvorske kazne u dužem vremenskom trajanju obzirom da je uz kaznu zatvora prema obojici optuženika primijenjena i sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti pa će takvom kombiniranom kaznenopravnom sankcijom biti će postignuta svrha kažnjavanja iz čl. 50. KZ-a.

Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio kakvu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju je drugostupanjski sud dužan paziti po služenoj dužnost, a niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon. Zbog svega izloženog, temeljem odredbe čl. 387. ZKP valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 8. siječnja 2008.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Anamarija Pavičić, v.r.

Ante Potrebica, v.r.