II Kž-188/1995-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 188/1995-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Jelić Katice, kao predsjednice vijeća, te Klarić-Baranović Senke i Garačić Ane, kao članova vijeća i savjetnice Vinja Ileane, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. M.R. i dr. zbog krivičnog djela iz čl. 235. st. 1. u vezi čl. 244. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi opt. M.R. podnesenoj protiv rješenja Vojnog suda u Bjelovaru od 2. lipnja 1995. br. Kv-29/95 (K-93/95), u sjednici održanoj 20. lipnja 1995.,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba opt. M.R. kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 255. st. 2. ZKP, produljen je pritvor protiv opt. M.R., opt. M.M., opt. M.D. i opt. S.J. iz zakonskih osnova predviđenih u čl. 182. st. 2. toč. 1. i 3. ZKP, nakon podignute optužnice kojom ih se tereti zbog učina krivičnog djela iz čl. 235. st. 1. u vezi čl. 244. st. 1. KZRH.

Protiv tog rješenja žali se opt. M.R. po svojoj braniteljici, s prijedlogom da se pritvor protiv njega ukine.

Žalba nije osnovana.

Suprotno tvrdnji žalbe, sud prvog stupnja je pravilno zaključio da u odnosu na žalitelja postoje zakonski osnovi za pritvor iz čl. 182. st. 2. toč. 1. i 3. ZKP.

Naime, s obzirom da iz podataka u spisu proizlazi da je optuženik od početka agresije na Republiku Hrvatsku često mijenjao boravište, a sada je ovdje protiv njega u tijeku postupak zbog teškog krivičnog djela s visoko zaprijećenom kaznom zatvora, to postoje takove osobite okolnosti koje upozoravaju na opasnost da bi on na slobodi mogao pobjeći i tako postati sudu nedostupan.

Zbog toga je pritvor protiv optuženika, temeljem čl. 182. st. 2. toč. 1. ZKP, neophodan. Isto tako, s obzirom da se optuženik tereti da je od početka oružane pobune u Republici Hrvatskoj sudjelovao u akcijama pobunjeničkih paravojnih postrojbi, to s obzirom na dulji vremenski period inkriminirane aktivnosti i time iskazanu upornost optuženika da ne prihvati suverenitet Republike Hrvatske na čitavom njezinom međunarodno priznatom području, postoje i takove osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi on na slobodi, priključujući se paravojnim postrojbama koje i danas djeluju na tlu ove države, mogao ponovno učiniti istovrsno ili slično krivično djelo, pa je mjera pritvora temeljem čl. 182. st. 2. toč. 3. ZKP u svemu opravdana.

Navodi žalbe kojima se osporava pravna kvalifikacija krivičnog djela iz optužnice, nisu predmetom razmatranja prilikom ocjene osnovanosti pritvora, već je o istom ovlašten donijeti odluku sud prvog stupnja nakon provedene glavne rasprave.

Kako se niti ostalim žalbenim navodima osnovanost pobijanog rješenja ne dovodi s uspjehom u sumnju, trebalo je na temelju čl. 385. st. 3. ZKP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 20. lipnja 1995.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vinja Ileana v.r.

Jelić Katica v.r.