Kž-7/2014-4 · Županijski sud u Zagrebu

Poslovni broj: 5 Kž-7/14-4

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Rigljan kao predsjednice vijeća, te Sonje Brešković Balent i Vladimira Vinje kao članova vijeća, uz sudjelovanje Višnje Pikec kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog A. M., zbog kaznenog djela iz čl. 286 st. 1 u vezi čl. 37 Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97), rješavajući povodom žalbe Općinskog državnog odvjetnika u Zagrebu, izjavljene protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: KO-1730/13 od 10. listopada 2013. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 04. veljače 2014. godine,

p r e s u d i o j e

O d b i j a se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom ne temelju čl. 354 toč. 3 Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 62/03 – pročišćeni tekst i 115/06 – dalje u tekstu: ZKP/97) okrivljeni A. M. oslobođen je od optužbe da bi počinio kazneno djelo iz čl. 286 st. 1 u vezi čl. 37 KZ/97, činjenično opisanog izrekom te presude. Na temelju čl. 123 st. 1 ZKP/97 troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Protiv navedene presude žali se državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te predlaže, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na žalbu državnog odvjetnika, okrivljeni A. M. po branitelju H. K., odvjetniku iz Z., ističe da je žalba državnog odvjetnika neosnovana te predlaže da se odbije i potvrdi prvostupanjska presuda.

Županijski državni odvjetnik, kojemu je spis dostavljen na dužno razgledanje u smislu čl. 373 st. 1 ZKP/97 vratio je predmet na daljnji nadležni postupak. Žalba nije osnovana.

Nije u pravu žalitelj kad ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje.

Naime, okrivljeni A. M. se optužnim aktom državnog odvjetnika tereti za poticanje na kazneno djelo utaje poreza i drugih davanja iz čl. 286 st. 1 u vezi čl. 37 KZ/97 na način da je nagovorio T. S. da neistinito predoči službenicima C. Z. da je on vlasnik vozila kojeg je zapravo kupio okrivljenik i da prikaže da T. S. uvozi vozilo za svoje osobne potrebe iako je stvarni vlasnik bio A. M. pa je vozilo samo formalno glasilo na T. S. koji je imao braniteljsku povlasticu, a da je okrivljenik kao protuuslugu obvezao se podmiriti troškove života T. S. u visini od oko 1.000,00 eura a na što je isti pristao zbog neimaštine, pa je u kolovozu 2005. godine poduzeo potrebne radnje za uvoz takvog vozila „na povlasticu“ iako je znao da vozilo ne uvozi za svoje potrebe već da vozilo stvarno uvozi A. M., na koji način je okrivljeni A. M. pribavio sebi protupravnu imovinsku korist od 294.962,04 kune i oštetio proračun Republike Hrvatske budući da je u tom iznosu uskratio porezne obveze prema Republici Hrvatskoj radi uvozi vozila.

Radnja poticanja u smislu čl. 37 st. 1 KZ/97 sastoji se izazivanjem ili učvršćenjem kod druge osobe odluke za izvršenjem kaznenog djela pa to kazneno djelo bude i izvršeno pri čemu se poticanje smatra oblikom suučesništva. Posljedica poticanja je psihička, koja se sastoji u odluci kod potaknutoga na počinjenje djela i ona materijalna koja se sastoji u počinjenju djela. Pri tome se poticanje mora odnositi na konkretno kazneno djelo i na konkretnu osobu.

Iz iskaza T. S. međutim proizlazi kako je on bio u teškoj financijskoj situaciji, pa kako je imao braniteljsku povlasticu za uvoz automobila, a i ranije je čuo da osoba po imenu A. M. kupuje automobil iz inozemstva i traži nekog sa braniteljskom povlasticom za uvoz automobila, u ljeti 2005. godine kad je okrivljenika slučajno sreo u jednom kafiću u D., sam mu je ponudio i pitao ga da li je zainteresiran za tu povlasticu uz određenu naknadu.

Iz takvog iskaza dakle slijedi da je svjedok T. S. sam ponudio uz određenu naknadu okrivljeniku mogućnost uvoza automobila uz braniteljsku povlasticu a bez plaćanja određenih iznosa prema Carinskom zakonu i Zakonu o porezu na dodanu vrijednost, pa stoga nije okrivljenik potaknuo svjedoka T. S. da mu ovaj ustupi određenu braniteljsku povlasticu kod uvoza automobila, kako se to navodi u optužnom aktu državnog odvjetništva, već je kod T. S. postojala svijest i volja da bilo kome, na koga naiđe, ponudi svoju privilegiju kod uvoza automobila iz inozemstva, pa je pravilno zaključio prvostupanjski sud kako nije dokazano da je okrivljenik s namjerom potakao drugoga da ovaj izbjegne potpuno ili djelomično plaćanje poreza, drugih doprinosa ili davanja i da dade lažne podatke o činjenicama koje su od utjecaja na utvrđenje iznosa takvih obaveza a koji iznos obveza čije se plaćanje izbjegava prelazi 10.000,00 kuna, što znači da okrivljenik nije kod svjedoka S. stvorio psihičku odluku na počinjenje kaznenog djela kao ni onu materijalnu koja se sastoji u samom počinjenju kaznenog djela, budući da je svjedok S., kao što je i sam iskazao već prije nego što je sreo A. M. imao namjeru nekome uz naknadu ustupiti svoju braniteljsku povlasticu.

Neosnovani su stoga prigovori žalitelja da iz „dokaznog postupka proizlazi da je okrivljenik temeljem povlastice T. S. prilikom uvoza osobnog vozila potaknuo T. S. na počinjenje kaznenog djela i u slučaju da poticatelj potiče osobu koja je već ranije odlučila da će ostvariti kazneno djelo“ obzirom da nije dokazano da je okrivljenik izazvao ili učvrstio kod druge osobe odluku za izvršenje djela pa da zbog toga djelo bude i izvršeno. Prvostupanjski sud je dakle u cijelosti pravilno utvrdio činjenično stanje kada je okrivljenika na temelju čl. 354 toč. 3 ZKP/97 oslobodio od optužbe.

Ispitana je pobijana presuda i u smislu čl. 379 st. 1 toč. 1 i 2 ZK97 glede bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa kako niti jedna takva povreda nije utvrđena a žalba nije osnovana, valjalo je na temelju čl. 387 ZKP/97 presuditi kao u izreci.

U Zagrebu, 04. veljače 2014. godine

ZAPISNIČARKA:

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Višnja Pikec, v.r.

Mirjana Rigljan, v.r.