Pž-7286/2015-3 · Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

38 Pž-7286/2015-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Alica Pelicarić, u pravnoj stvari tužitelja P. Z. C. d.o.o., S. B., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik H. B., odvjetnik u V., protiv tuženika E. d.o.o., J., OIB ... (ranije E. H. d.o.o., M.), kojeg zastupa punomoćnik F. D., odvjetnik u R., radi isplate iznosa od 3.008.678,00 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-454/2015-24 od 10. rujna 2015., 5. srpnja 2018.

r i j e š i o j e

I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-454/2015-24 od 10. rujna 2015. u točkama I., II. i III. izreke.

II. Odbacuje se kao nedopuštena tužiteljeva žalba protiv rješenja Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-454/2015-24 od 10. rujna 2015. u točki IV. i u točki V. izreke.

Obrazloženje

Trgovački sud u Rijeci je rješenjem poslovni broj P-454/2015-24 od 10. rujna 2015. odbacio tužbu te u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-1161/08 od 4. srpnja 2008. javnog bilježnika M. B., S. B., (točka I. izreke rješenja). Odbacio je i eventualnu tužbu kojom je tužitelj tražio da se utvrdi osnovanim njegovo potraživanje prema tuženiku u iznosu od 3.008.678,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima ovrhe u iznosu od 42.871,20 kn (točka II. izreke rješenja). Naložio je tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 136.318,75 kn (točka III. izreke rješenja). Odbacio je tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 298.689,20 kn (točka IV. izreke rješenja) te je odbio kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 92.781,25 kn (točka V. izreke rješenja).

Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da nisu prijeporne odlučne činjenice: da je tijekom ovog postupka (koji se vodio u povodu prigovora koji je izjavio tuženik protiv javnobilježničkog rješenja o ovrsi poslovnim brojem Ovrv-1161/08 od 4. srpnja 2008.) nad tuženikom kao dužnikom proveden i dovršen postupak predstečajne nagodbe pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Stpn-144/2014 od 27. ožujka 2015. (listovi 85.

- 89. spisa), da je postupak predstečajne nagodbe pokrenut 11. veljače 2014., da je tražbina koja je predmet ovog postupka (isplata iznosa od 3.008.678,00 kn) dospjela na naplatu tijekom 1999. godine, tj. prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe nad tuženikom (list 8. spisa), da tužitelj predmetnu tražbinu nije prijavio u postupku predstečajne nagodbe, da dužnik (tuženik) nije tražbinu uvrstio u popis obveza prema vjerovnicima iz članka 60. stavka 3. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“ broj: 108/12, 144/12,81/13 i 112/13; dalje: ZFPPN), (list 83. i 84. spisa).

Prvostupanjski sud je mišljenja kako kod ovakvog stanja stvari treba smatrati da nije proveden zakonom predviđen postupak ostvarivanja prava podnošenjem prijave u postupku predstečajne nagodbe nad tuženikom te je donio pobijano rješenje primjenom odredbe članka 282. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP) te imajući u vidu da Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi nije određeno propisao pravne učinke predstečajne nagodbe na parnice pokrenute prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe za one tražbine iz kojih parnica vjerovnici nisu podnijeli prijavu niti ih je dužnik uvrstio u popis obveza prema vjerovnicima te nisu ispitane. Pri tom se prvostupanjski sud pozvao i u cijelosti prihvatio stav ovog drugostupanjskog suda iz rješenja poslovni broj Pž-2733/15-3 od 22. travnja 2015. te na temelju odredbe članka 282. stavka 1. ZPP-a u vezi s odredbom članka 81. stavka 2. ZFPPN-a rješenjem u točki I. izreke odbacio tužbu te ukinuo platni nalog (čl. 455. ZPP-a).

Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem u točki II. izreke odbacio tužbu (tužiteljev podnesak zaprimljen na sud 17. kolovoza 2015.) kojim je tužitelj postavio supsidijarni tužbeni zahtjev (članak 188. stavak 2. ZPP-a) zatraživši utvrđenje osnovanim potraživanje tužitelja prema tuženiku u iznosu od 3.008.678,00 kn s kamatom i troškovima ovrhe u iznosu od 42.871,20 kn, ako prvostupanjski sud, zbog sklopljene predstečajne nagodbe nad tuženikom ne prihvati njegov tužbeni zahtjev za isplatu navedenog iznosa (kondemnatorni zahtjev) uz obrazloženje kako niti jedna od pretpostavki za traženje deklaratorne zaštite propisana odredbom članka 187. stavka 1. ZPP-a nije ispunjena jer je tužitelj bio dužan predmetnu tražbinu prijaviti u postupku predstečajne nagodbe odnosno provesti zakonom predviđeni postupak ostvarivanja svojeg prava podnošenjem prijave u tom postupku, što tužitelj nije učinio. Točkama III., IV. i V. izreke prvostupanjski sud je odlučio o nastalim troškovima (tuženiku je dosudio troškove u iznosu od 136.318,75 kn, odbio ga za iznos od 92.781,25 kn, a odbacio za iznos od 298.689,20 kn).

Tužitelj je protiv tog rješenja u cijelosti izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi kako je prvostupanjski sud pogrešnim tumačenjem odredbe članka 282. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11-pročišćeni tekst i 25/13; dalje: ZPP) utvrdio da je tužba nedopuštena. Drži da njegov pravni interes za predmetnu supsidijarnu tužbu proizlazi iz odredbe članka 81. stavka 1. ZFPPN-a jer njegovo potraživanje nije utvrđeno u postupku predstečajne nagodbe te dodaje kako se u obrazloženju odluke drugostupanjskog suda na koju se pozvao prvostupanjski sud (Pž-2733/15) navodi da je nakon sklopljene predstečajne nagodbe nedopuštena samo kondemnatorna pravna zaštita. Žalitelj je mišljenja kako je dužnik i onim vjerovnicima koji nisu obuhvaćeni predstečajnom nagodbom, a imaju tražbine prema dužniku koje su utvrđene u dopuštenom sudskom postupku, dužan isplatiti njihovu tražbinu, ali u skladu s odredbama predstečajne nagodbe. Ukazuje na odredbu članka 42. točke 3. ZFPPN-a te drži da bi ispravno tumačenje bilo da je dužnik osporio predmetno potraživanje i da ga zbog toga nije stavio u popis svojih obveza. Zato je mišljenja da ima pravni interes za deklaratornu zaštitu. Predlaže ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troškova za žalbu u ukupnom iznosu od 23.805,00 kn.

Tuženik je kao potvrdu zakonitog stava prvostupanjskog suda ukazao i na predmet ovog suda poslovni broj Pž-7570/15 te odluku Ustavnog suda poslovni broj U-III-354/2016, koju je i priložio.

Žalba protiv rješenja u točkama I., II. i III. nije osnovana, dok žalba protiv odluka u točkama IV. i V. izreke nije dopuštena.

Ispitavši pobijano rješenje na temelju odredbe članka 365. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9.,11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ono u pobijanim točkama I., II. i III. izreke pravilno i zakonito, dok tužitelju nedostaje pravni interes za pobijanje odluka u točki IV. izreke (kojom je tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka odbačen) i u točki V. izreke (kojom je tuženikov zahtjev za naknadu troška odbijen).

Stoga je tužiteljeva žalba u odnosu na točke IV. i V. izreke nedopuštena i na temelju odredbe članka 367. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 358. stavkom 3. ZPP-a odbačena.

Među strankama nije prijeporno da tužitelj svoju tražbinu, plaćanje koje zahtijeva u ovom postupku (glavni tužbeni zahtjev), odnosno utvrđenje (supsidijarni tužbeni zahtjev) nije prijavio u postupku predstečajne nagodbe i da njegova tražbina, nije obuhvaćena rješenjem o sklopljenoj predstečajnoj nagodbi. Nije prijeporno da se radi o tražbini koja je nastala prije otvaranja postupka predstečaje nagodbe slijedom čega je prvostupanjski sud u smislu odredbe članka 81. stavka 2. ZFPPN-a i u vezi s člankom 282. stavkom 1. ZPP-a zaključio da su svi vjerovnici morali prijaviti svoje tražbine u postupku predstečajne nagodbe, pa tako i oni (u konkretnom slučaju tužitelj) koji su postupak ostvarivanja tražbine pokrenuli prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe, odnosno da za supsidijarnu tužbu nedostaju pretpostavke iz članka 187. stavka 1. ZPP-a.

Prema odredbi članka 81. stavka 2. ZFPPN-a nakon sklapanja predstečajne nagodbe nije dopušteno pokretanje ovršnog, upravnog ili parničnog postupka protiv dužnika, radi utvrđenja i ostvarenja tražbine koja je nastala prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe, a u tom trenutku nije prijavljena od strane vjerovnika niti je tu tražbinu dužnik uvrstio u popis obveza prema vjerovnicima iz članka 60. stavka 3. toga Zakona.

Nadalje, odredbom članka 81. stavka 3. ZFPPN-a propisani su pravni učinci predstečajne nagodbe u odnosu na utvrđene tražbine obuhvaćene predstečajnom nagodbom za koje je propisano da se ovršni postupci pokrenuti prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe obustavljaju, a u parničnim postupcima sud će, u odnosu na te tražbine odbaciti tužbu, na prijedlog dužnika podnesen nakon sklapanja predstečajne nagodbe.

Ovaj se sud, kao i žalitelj, slaže s ocjenom prvostupanjskog suda o tome da pravni učinci predstečajne nagodbe nisu posebno regulirani Zakonom o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi u odnosu na parnice koje su pokrenute prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe, ako za tražbine iz tih parnica vjerovnici nisu podnijeli prijavu niti ih je dužnik uvrstio u popis obveza prema vjerovnicima i zbog toga nisu ni ispitane niti su obuhvaćene predstečajnom nagodbom, ali suprotno mišljenju žalitelja, ovaj se sud slaže s ocjenom prvostupanjskog suda da se odgovarajućom primjenom odredbe članka 282. stavka 1. ZPP-a za te parnice treba smatrati da nije proveden posebnim zakonom predviđen postupak ostvarivanja prava podnošenjem prijave u postupku predstečajne nagodbe. Slijedom toga u ovom stadiju parničnog postupka, kad je nad tuženikom već sklopljena predstečajna nagodba, suprotno mišljenju žalitelja, nije dopušteno pružanje kondemnatorne, kao ni deklaratorne zaštite, jer o osnovanosti nedopuštenog zahtjeva sud ne može odlučivati. Takav je stav ovaj sud iznio u odluci poslovni broj Pž-2733/15 na koju se poziva prvostupanjski sud i u drugim odlukama (npr. Pž-3126/15, Pž-990/16, Pž-5458/16 i dr.).

Žalitelj se neosnovano poziva na odredbu članka 42. točke 3. ZFPPN-a, jer tom odredbom nisu propisani pravni učinci predstečajne nagodbe.

Pravilna je odluka o nastalim troškovima postupka (članci 154. i 155. ZPP-a).

Stoga je na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke.

Zagreb, 5. srpnja 2018.

Sudac

Alica Pelicarić, v. r.