Legislator Rechtsprechung & Gesetzgebung
Revt-74/2002-2 KI-generiert

Revt-74/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Geschäftsnummer Revt-74/2002-2
Gericht / Behörde
Rechtsordnung Kroatien (HR)
Entscheiddatum
Ausgang Presuda

Legislator-Zusammenfassung

KI-generiert

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vjere Delić kao predsjednika vijeća, te dr. Ivana Kaladića, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. Andrije Erakovića i Damira Mratovića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. d.o.o. Z., koga zastupa A. G., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. d.d. Z., koga zastupa G. P., odvjetnica u Z., radi isplate 797.783,76 kn, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 19. listopada 1999. godine broj Pž-3986/99- 2 kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 28. lipnja 1999. godine broj P- 874/99-14, u sjednici održanoj dana 5. veljače 2003. godine,

Legislator-Regeste

KI-generiert

Revt-74/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Utvrdivši da tuženik duguje tužitelju za isporučenu robu čija vrijednost iznosi 797.783,76 kn, što između stranaka i nije sporno, nižestupanjski sudovi su pravilnom primjenom materijalnog prava (čl. 516. st. 1. Zakona o obveznim odnosima - “Narodne novine”, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 – dalje u tekstu ZOO) obvezali tuženika da plati tužitelju navedeni iznos sa zateznim kamatama (čl. 277. st. 1. ZOO).

Fragen Sie sich, wie dieser Entscheid auf Ihren Fall anwendbar ist?

Prüfen Sie diesen Entscheid zusammen mit Bundesrecht, kantonalen Erlassen, Kommentaren und Folgeentscheiden in Legislator AI.

Fall in Legislator öffnen →

Volltext

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt-74/02-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vjere Delić kao predsjednika vijeća, te dr. Ivana Kaladića, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. Andrije Erakovića i Damira Mratovića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. d.o.o. Z., koga zastupa A. G., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. d.d. Z., koga zastupa G. P., odvjetnica u Z., radi isplate 797.783,76 kn, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 19. listopada 1999. godine broj Pž-3986/99- 2 kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 28. lipnja 1999. godine broj P- 874/99-14, u sjednici održanoj dana 5. veljače 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Tužitelju se ne dosuđuje naknada troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik platiti tužitelju 797.783,76 kn sa zateznim kamatama i naknaditi mu parnične troškove u iznosu od 30.203,20 kn. Drugostupanjskom presudom odbijena je tuženikova žalba i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka s prijedlogom da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

U odgovoru na reviziju tužitelj je osporio osnovanost revizijskih navoda i predložio da se revizija odbije, a njemu dosudi naknada troška odgovora na reviziju.

Nadležni državni odvjetnik se o reviziji nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Utvrdivši da tuženik duguje tužitelju za isporučenu robu čija vrijednost iznosi 797.783,76 kn, što između stranaka i nije sporno, nižestupanjski sudovi su pravilnom primjenom materijalnog prava (čl. 516. st. 1. Zakona o obveznim odnosima - “Narodne novine”, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 – dalje u tekstu ZOO) obvezali tuženika da plati tužitelju navedeni iznos sa zateznim kamatama (čl. 277. st. 1. ZOO).

Nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje tuženik ukazuje u reviziji.

Prvostupanjski je sud utvrdio činjenično stanje temeljem dokaza koje je priložio tužitelj. Tuženik je ugovor sklopljen između stranaka 11. ožujka 1997. godine, a na kojem tuženik temelji svoj prigovor prijeboja priložio tek u žalbi protiv prvostupanjske presude.

Prema odredbi čl. 496a. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje u tekstu ZPP) u postupku u trgovačkim sporovima u žalbi se mogu iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi samo ako žalitelj učini vjerojatnim da ih bez svoje krivnje nije mogao iznijeti odnosno predložiti do zaključenja glavne rasprave. U konkretnom slučaju tuženik je tek u žalbi protiv prvostupanjske presude istaknuo da bi mu pripao bonus u vrijednosti uređaja – 51.600 ATS po izboru, no po ocjeni ovoga suda tuženik je tu tvrdnju mogao istaknuti do zaključenja glavne rasprave, jer ničim nije obrazložio da bi u tome bio spriječen. Dakle, tuženik u konkretnom slučaju nije učinio vjerojatnim da bez svoje krivnje navedenu tvrdnju nije mogao iznijeti do zaključenja glavne rasprave. Stoga drugostupanjski sud opravdano nije navedenu tuženikovu tvrdnju uzeo u obzir pri odlučivanju o žalbi protiv prvostupanjske presude.

Pogrešno revident žalbene navode iz svoje žalbe koje drugostupanjski sud navodi u obrazloženju svoje presude smatra činjeničnim utvrđenjima, te pogrešno smatra da je obrazloženje drugostupanjske presude nerazumljivo i proturječno izreci presude.

Kako nije ostvaren istaknuti revizijski razlog, a niti razlog na koji revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP) valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

Tužitelju nije dosuđena naknada troška odgovora na reviziju, jer ta parnična radnja nije bila potrebna (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 5. veljače 2003. godine.

Predsjednik vijeća:

Vjera Delić, v.r.