Gž-1460/2015-2 · Županijski sud u Karlovcu

Gž-1460/2015-2

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U KARLOVCU

Trg bana Petra Zrinskog 2

Karlovac

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu po sucu Alenki Laptalo, u pravnoj stvari tužitelja D. N. iz B., zastupan po punomoćniku M. M., odvjetniku iz O., protiv I tuženika Hrvatske ceste d.o.o. iz Z., i II tuženika L. c. d.o.o iz G., radi naknade štete, povodom žalbe tužitelja podnesene protiv presude Općinskog suda u Gospiću broj P-54/10-24 od 31.kolovoza 2015.g., dana 16.svibnja 2016.g.

p r e s u d i o je

Prihvaćanjem žalbe tužitelja preinačuje se presuda Općinskog suda u Gospiću broj P- 54/10-24 od 31.kolovoza 2015.g., i sudi:

I Nalaže se tuženicima Hrvatske ceste d.o.o. iz Z. i L. c. d.o.o. iz G., da tužitelju D. N. iz B., na ime naknade materijalne štete na osobnom vozilu reg.oznake GS 281-BA, isplate iznos od 19.893,83 kune, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi od 8,14% godišnje koja teče od dana podnošenja prvostupanjske presude ( 31.kolovoza 2015.g. ), pa do isplate, a za slučaj promjene kamatne stope, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II Nalaže se tuženicima da solidarno tužitelju plati parnične troškove u iznosu 10.758,50 kuna, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužitelj sa tužbenim zahtjevom koji glasi: "I. Nalaže se tuženicima Hrvatske ceste d.o.o. iz Z. i L. c. d.o.o. iz G., da tužitelju D. N. iz B., na ime naknade materijalne štete na osobnom vozilu reg.oznake GS 281-BA isplati iznos od 19.893,83 kune zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje koja teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj čl. 29 ZOO-a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II.Nalaže se tuženicima da solidarno tužitelju plati parnične troškove u ovoj pravnoj stvari, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

Pravovremeno podnesenom žalbom tužitelj pobija presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o trošku.

U žalbi ukazuje da tuženici upravljaju predmetnom prometnicom, da je sud utvrdio da tuženici odgovaraju po principu presumirane krivnje, ali da je pogrešno zaključio da je teret dokaza na tužitelju.Ukazuje da se po tom principu se pretpostavlja krivnja tuženika, a ne obrnuto, pa su tuženici bili dužni dokazati da nisu krivi.

Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu i preinači presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, uz dosudu troškova postupka tužitelju, uključujući i trošak sastava žalbe.

Tuženici nisu odgovorili na žalbu.

Žalba je osnovana.

Prvostupanjska presuda nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13- dalje: ZPP ), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365 st. 2 tog Zakona.

Tužitelj u žalbi ne ukazuje, niti posebno obrazlaže istaknute žalbene razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, već se žalba svodi na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Prvostupanjski sud proveo sve relevantne dokaze koji su predložile stranke, čime je pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje.

Tužitelj traži naknadu štete, nastale uslijed naleta divlje svinje na njegovo vozilo, u štetnom događaju od 13. srpnja 2009.g., na državnoj cesti br. 23/3, u mjestu J..

Pitanje odgovornosti pravne osobe koja upravlja cestom za štetu nastalu trećim osobama zbog naleta divljači na cesti, ne prosuđuje se prema odredbi članka 86 stavak 3 Zakona o lovstvu ( NN 140/05 i 75/09 - dalje: ZL ), kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud, već po općim propisima obveznog prava.

Po objektivnom načelu iz članka 86 stavak 3 ZL, ali i po općim propisima obveznog prava iz članka 1063 do 1067 Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05, 41/08 i 125/11 – dalje ZOO ), prosuđuje se odgovornost pravne osobe koja gospodari lovištem ( lovoovlaštenik i lovozakupnik ).

U smislu odredbe čl. 1107 st. 1 ZOO, za štetu trećim osobama nastalu naletom divljači na cesti, solidarno odgovaraju pravna osoba nadležna za održavanje ceste, po načelu presumirane krivnje, zbog neodržavanja ceste za siguran i neometan promet, dok pravna osoba koja gospodari lovištem, odgovara po načelu uzročnosti, jer je divljač u takvim okolnostima opasna stvar.

Kada postoji solidarna odgovornost za štetu, oštećenik je ovlašten zahtijevati naknadu štete od svih solidarnih dužnika odjednom ili svakog posebno, pa okolnost da tužitelj nije tužbom obuhvatio pravnu osobu koja gospodari lovištem, ne isključuje odgovornost prvo i drugo tuženika, kao dvojce od više solidarnih dužnika.

Tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom prvo tuženik je istakao prigovor pomanjkanja pasivne legitimacije koji je obrazlagao tvrdnjama da predmetna prometnica prolazi kroz naseljeno mjestu, pa da za održavanje ove prometnice odgovara jedinica lokalne samouprave tvrdio temeljem Zakona o komunalnom gospodarstvu, a ujedno je tvrdio da postoji isključiva odgovornost lovoovlaštenika koji nije poduzeo mjere zaštite prema Zakonu o lovstvu.

U smislu Zakona o javnim cestama ( NN- 180/04., 82/06., 138/06., 146/08., 152/08. i 38/09. – ZJC ), koji je bio u primjeni u vrijeme štetnog događaja ( 13.srpanj 2009.godine ), za održavanje predmetne prometnice koja je u vrijeme štetnog događaja imala status državne ceste odgovaraju tuženici.

Naime, prema članku 4 ZJC, državna cesta je javna cesta, a prema članku 19 stavak 1 ZJC, dio javne ceste koja prolazi kroz naselje održava se kao sastavni dio te javne ceste.

Prema odredbama članka 55 stavak 1 ZJC, prvo tuženik, između ostalog, obavlja poslove održavanja i upravljanja javnim cestama, pa kako je poslove održavanja temeljem zakonskog ovlaštenja iz članka 24 ZJC, ustupio drugo tuženiku, tuženici solidarno odgovaraju za štetu nastalu trećim osobama zbog propusta u održavanju javne ceste.

Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tuženici odgovaraju za štetu prema načelu presumirane krivnje iz članka 1045. stavak 1. ZOO, ali je pogrešno primijenio ovo načelo. Naime, prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev temeljem pogrešnog stava da tužitelj nije dokazao propuste tuženika.

Iz zapisnika o očevidu proizlazi da u vrijeme štetnog događaja na prometnici nije bio postavljen znak „divljač na cesti“, a ova činjenica tijekom postupka nije bila sporna.

Kada je u pitanju subjektivna odgovornost kod koje se krivnja predmnejva, onda se predmnejva da je štetnik kriv, ali štetnik ( a ne oštećenik ), može dokazivati da nije kriv. Obveza tuženika na postavljanje znaka „divljač na cesti“, proizlazi iz imperativne odredbe članka 7 ZJC, koja propisuje da javne ceste moraju biti građene, rekonstruirane i održavane na način da ih na siguran način mogu koristiti svi korisnici cesta kojima su namijenjene.

Prema odredbama članka 55 ZJC, u poslove održavanja cesta i upravljanja cestama ulaze poslovi postavljanja prometnih znakova, signalizacije i opreme na cestama u svrhu ispunjenja temeljne obveze iz čl. 7 ZJC.

Tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom nije bilo sporno da predmetna cesta prolazi kroz područje lovišta, pa je postojala realna opasnost iznenadnog izlaska divljači na cestu, a upravo takva opasnost nalagala je tuženicima da postavljanjem znaka upozorenja „divljač na cesti“, ispune svoju zakonsku obvezu i omoguće svim korisnicima sigurno i neometano korištenje ceste.

Prema ocjeni ovog suda, iznenadni izlazak divljači na cestu predstavlja ozbiljno narušavanje sigurnosti korisnika javnih cesta.

Ne radi se o događaju koji tuženici, u obavljanju redovnih poslova održavanja i nadzora javnih cesta, ne bi mogli predvidjeti i poduzeti ogovarajuće mjere radi sprječavanja, tim prije što je prvo tuženik trgovačko društvo osnovano temeljem Zakona o javnim cestama upravo radi realizacije zahtjeva sigurnog korištenja svih korisnika kojima su ceste namijenjene.

Provedenim vještačenjem je utvrđeno da je tužitelj neposredno pred nalet divljači upravljao vozilom brzinom od oko 40 do 50 km/h, dakle brzinom manjom od brzine postavljenog znaka ograničenja ( 60 km/h ), time da bi nalet na divljač bio izbjegnut pri brzinama manjim od 14,8 km/h, pa brzina vožnje nije ni u kakvoj vezi sa nastalom štetom.

Dakle, nastala šteta je u uzročno posljedičnoj vezi sa stanjem ceste, točnije propustom prvo i drugo tuženika označavanja opasnosti postavljanjem znaka „divljač na cesti“ u smislu čl. 7 ZJC.

Tuženici odgovaraju po principu presumirane krivnje zbog propusta postavljanja prometnog znaka „divljač cesti“, pa su bili dužni dokazivati da postoje razlozi za ekskulpaciju, a ne tužitelj, kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud. Provedenim vještačenjem utvrđena je visina štete iznosom od 21.510,00 kn, no kako je tužitelj ostao kod zahtjeva za naknadu štetu u iznosu od 19.893,83 kn, valjalo je odlučiti u granicama tako postavljenog zahtjeva ( članak 2 ZPP ).

Imovinska šteta utvrđena je danom donošenja prvostupanjske presude, kada je imovinska šteta i dospjela, pa u smislu članka 1086 ZOO, zatezne kamate na imovinsku štetu teku od dana donošenja prvostupanjske presude.

Iz ovih razloga je ovaj sud, temeljem članka 373 ZPP, prihvaćanjem žalbe tužitelja preinačio prvostupanjsku presuda i udovoljio tužbenom zahtjevu.

Budući je presuda preinačena, valjalo je sukladno članku 166. stavak 2. u vezi članka 154 stavak 1 i članka 155 ZPP, preinačiti i odluku o trošku dosudom troškova postupka tužitelju koji je u cijelosti uspio u ovom postupku.

Za vođenje ove parnice tužitelju su bili potrebni troškovi zastupanja po punomoćniku koji se, prema postavljenom zahtjevu za trajanja postupka pred prvostupanjskim sudom i u žalbi, odnose na sastav tužbe u iznosu od 1.250,00 kn, zastupanja na ročištu od 06.02.2014.g. u iznosu od 1.250,00 kn, zastupanja na ročištu od 12.02.2015.g. u iznosu od 1.250,00 kn, zastupanja na ročištu od 18.08.2015.g. u iznosu od 1.250,00 kn, trošak sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 kn, trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 549,00 kn, pristojbe na presudu u iznosu od 549,00 kn, pristojbe na žalbu u iznosu od 1.098,00 kn, trošak predujma za vještačenje u iznosu od 2.000,00 kn, pa ukupan trošak tužitelja iznosi 10.758,50 kn.

U Karlovcu, dana 16.svibnja 2016.g.

Sudac:

Alenka Laptalo, v.r.