Gž-505/2017-2 · Županijski sud u Zadru

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 23 Gž-505/17-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, po sucu Željku Đerđu, u pravnoj stvari tužiteljice H. r., j. u., iz Z., OIB: …, zastupane po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnicima - odvjetnicima iz Odvjetničkog društva M. & p. iz Z., protiv tuženice E. K. iz R., OIB: …, zastupane po punomoćnici E. S. J., odvjetnici iz R., radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-469/16 od 19. siječnja 2017., 22. ožujka 2019.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se žalba tužiteljice H. r. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-469/16 od 19. siječnja 2017.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice E. K. za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

Uvodno označenom prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„1. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

„Nalaže se tuženoj da tužitelju isplati iznos od 400,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim kako slijedi:

- na iznos od 80,00 kn počev od 31.01.2015.god. pa do isplate

- na iznos od 80,00 kn počev od 28.02.2015.god. pa do isplate

- na iznos od 80,00 kn počev od 31.03.2015.god. pa do isplate

- na iznos od 80,00 kn počev od 30.04.2015.god. pa do isplate

- na iznos od 80,00 kn počev od 31.05.2015.god. pa do isplate

i to po stopi od 12% godišnje pa do isplate, kao i da naknadi tužitelju ovršni trošak i prouzročeni parnični trošak, sve u roku 8 dana.“

2. Nalaže se tužitelju da tuženoj naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 725,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19. siječnja 2017.god. pa do isplate u skladu s odredbom članka 29 stavak 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i 78/15), sve u roku 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.“

Protiv gornje presude žalbu je izjavila tužiteljica, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači. U žalbi navodi da je ostvarena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, te da tužitelj nije bio u mogućnosti iznijeti sve činjenice i predložiti dokaze u prijedlogu za ovrhu koji se u konkretnom slučaju smatra tužbom, pa ima pravo iznijeti činjenice i predložiti dokaze na pripremnom ročištu, kao i da tužitelj nije izgubio pravo na iznošenje dokaza i dostavljanja dokaza istekom roka od osam dana od primitka poziva za ročište. Nadalje, da je zakonom propisani način odjave jedini način prestanka zakonske obveze plaćanja RTV pristojbe, te da tuženica nije postupala sukladno zakonskim odredbama.

Na žalbu je odgovorila tuženica osporavajući žalbene navode tužitelja i predlažući da se žalba odbije kao neosnovana.

Žalba nije osnovana.

U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna, sukladno čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst i 25/13, dalje: ZPP).

Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP, presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati budući su u njoj navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, te sadrži jasnu i neproturječnu izreku.

Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8. i 9. ZPP na postojanje kojih ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP u vezi s čl. 467. st. 1. ZPP.

Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice prema tuženici radi naplate novčane tražbine u iznosu od 400,00 kn sa zateznom kamatom koja se odnosi na neplaćene RTV pristojbe u razdoblju od siječnja do svibnja 2015.

Odredbama čl. 34. st. 1. i čl. 36. st. 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji („Narodne novine“, broj 137/10 i 76/12 – dalje: ZHRT) propisano je da su vlasnici radijskih i televizijskih prijamnika na području Republike Hrvatske dužni HRT-u plaćati pristojbu, te da vlasnik prijamnika nije dužan plaćati pristojbu ako prijamnik odjavi.

Prvostupanjski sud je pobijanom presudom odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan primjenom pravila o teretu dokazivanja, odnosno da se temeljem dostavljenih dokaza u spisu ne može utvrditi osnovanost i visina tražbine tužitelja, a posebice imajući u vidu odredbu čl. 461.a ZPP-a temeljem koje je tužitelj morao dokazati svoju tražbinu u određenom mu roku. U odnosu na utvrđenja suda prvog stupnja, valja istaknuti da u situaciji kada je predmet prešao u parnicu temeljem rješenja suda u povodu prigovora tuženika kao ovršenika na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, sudska praksa zauzela je stav da je strankama dopušteno iznositi činjenice i predlagati dokaze do zaključenja prethodnog postupka, jer nije opravdano očekivati da tužitelj u ovršnom postupku u prijedlogu za ovrhu, čiji je sadržaj propisan odredbom čl. 39. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13 i 93/14), kao i tuženik kao ovršenik u prigovoru, iznose činjenice i predlažu dokaze koji će se eventualno izvoditi u parnici, jer do parnice može, a ne mora doći.

Međutim, unatoč pogrešnom pravnom stavu prvostupanjskog suda, te uzimajući u obzir dokumentaciju koja je dostavljena od strna tužitelja na ročištu održanom 7. studenog 2016., ipak je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu (čl. 368. st. 2. ZPP).

Naime, temeljem dopisa tuženice upućenog tužiteljici (l.s. 8) proizlazi da je tuženica odjavila prijamnik od siječnja 2015., odnosno prije utuženog razdoblja, s time da tužiteljica nije osporila primitak predmetnog dopisa, ali je istaknula da odjava nije obavljena na propisani način.

Ovaj drugostupanjski sud ne prihvaća iznesene razloge tužiteljice, ocjenjujući da je tuženica, dostavivši tužiteljici dopis kojim navodi da više ne posjeduje RTV prijamnik s obzirom da je isti predan na servis, ali se ne može popraviti, s time da ne planira kupnju novog, pa da više ne treba plaćati RTV pristojbu, slijedom čega je jasno izrazila svoju volju da odjavljuje prijamnik i ispunila zakonsku pretpostavku odjave prijamnika na odgovarajući način pa zbog toga tužiteljica nema osnove potraživati isplatu RTV pristojbi za razdoblje koje je uslijedilo nakon valjane odjave prijamnika.

Pri čemu se neosnovano tužiteljica poziva na dodatne pretpostavke za odjavu prijamnika s obzirom da se ne može, zakonski neutemeljeno i protivno zakonskom cilju da pristojbu nisu dužni plaćati vlasnici koji prijamnik odjave, prihvatiti kao osnovano nametanje nepotrebnih obveza radi prekida pravnog odnosa.

Prema tome, sud prvog stupnja je pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

Nadalje, treba istaknuti kako je sud prvog stupnja pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP u vezi sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12, 103/14 i 118/14) odlučio o troškovima ovog postupka s toč. 2. izreke pobijane presude.

Slijedom navedenoga, valjalo je temeljem čl. 368. st. 2. ZPP odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (toč. I. izreke ove drugostupanjske presude). Odlučujući o zahtjevu tuženice za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu, ovaj sud je odbio navedeni zahtjev s toč. II. izreke, s obzirom da sastav odgovora na žalbu nije bio potreban radi vođenja ovog postupka (čl. 155. st. 1. ZPP).

Zadar, 22. ožujka 2019.

Nacrt odluke izradio

Sudac

viši sudski savjetnik

Željko Đerđ

Luka Smoljan