Appeal dismissed; fugitive status does not bar amnesty for war crimes committed during armed conflict.
Legislator-Zusammenfassung
KI-generiertThe Supreme Court of Croatia dismissed the military prosecutor's appeal against a lower court's decision to halt criminal proceedings. The defendant, V. V., was a fugitive accused of armed rebellion during the war against the Republic of Croatia. The court ruled that the defendant's evasion of justice and lack of cooperation did not preclude the application of the amnesty law, which specifically covers crimes committed during armed conflicts. Consequently, the court upheld the lower court's decision to suspend the investigation based on the statutory provisions for amnesty.
Legislator-Regeste
KI-generiertZakon o oprostu od krivičnog progona i postupka za kriv. djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske; The fugitive status of the accused does not exclude the application of amnesty for crimes committed during armed conflict against the Republic of Croatia.
Schlagwörter
KI-generiertZitierte Gesetzesbestimmungen
KI-generiertVolltext
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž-839/1992-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Novoselec dr. Petra kao predsjednika vijeća,te Drakulić Milene i Pavišić dr. Berislava kao članova vijeća i stručnog suradnika Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara u krivičnom predmetu protiv V. V., zbog krivičnog djela iz čl. 236. f. st.l. KZH, odlučujući o žalbi vojnog tužitelja podnesenoj protiv rješenja Vojnog suda u Splitu od 15. listopada 1992. Kv-221/92 (Kio-145/92) u sjednici održanoj 5. studenog 1992.
r i j e š i o j e :
Odbija se žalba vojnog tužitelja kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Vijeće vojnog suda u Splitu pobijanim je rješenjem u istrazi, a na temelju Zakona o oprostu od krivičnog progona i postupka za kriv. djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske, obustavilo krivični postupak protiv okr.
V. V. za kriv. djelo oružane pobune iz čl.236. f. st. 1. KZH.
Protiv tog je rješenja vojni tužitelj pravovremeno podnio žalbu i predložio da se ono ukine.
Zamjenik Javnog tužitelja Republike Hrvatske pismeno je podržao tu žalbu i predložio da se ona uvaži.
Žalba nije osnovana.
Okolnost da je okrivljenik V. V. u bijegu, te zbog toga nedostižan organima gonjenja i suđenja Republike Hrvatske ne predstavlja, a suprotno stanovištu žalitelja, razlog da se na djelo oružane pobune iz čl. 236.f. st. 1. KZH, zbog kojeg je protiv okrivljenika bilo odredjeno provođenje istrage, ne primijeni Zakon o oprostu, jer primjena tog zakona nije isključena za osobe koje su u bijegu i nedostižne organima gonjenja.
Naprotiv, člankom 1. st. 1. navedenog Zakona je određeno da će se obustaviti krivični postupak protiv počinitelja kriv. djela u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske ili u svezi s tim sukobima i ratom, a optuženik je djelo zbog kojeg se protiv njega provodi istraga nesumnjivo počinio u oružanom sukobu protiv Republike Hrvatske.
Okolnosti koje spominje žalitelj da se okrivljenik nije stavio na raspolaganje legalnim organima Republike Hrvatske odnosno što sud ne raspolaže podacima da li je okrivljenik prestao s inkriminiranom mu aktivnosti, ili je s njom eventualno i nastavio, pa čak nastavio vršiti i teža kriv. djela takodjer ne isključuju primjenu Zakona o oprostu, jer stavljanje na raspolaganje vlasti Republike Hrvatske nije zakonski uvjet za oprost, a pobijano se rješenje po prirodi stvari odnosi samo na razdoblje obuhvaćeno optužbom, a ne i na eventualno kasnije djelovanje optuženika, koje na temelju izričite odredbe st. 1. čl. 1. Zakona o oprostu ne može biti predmetom njegove primjene.
Kako s druge strane iz činjeničnog opisa djela ne proizlazi da bi okrivljenik vršio radnje na čiji bi progon Republika Hrvatska bila obavezna prema međunarodnom pravu, a što bi prema čl. 2. Zakona o oprostu isključivalo njegovu primjenu, ispravno je i zakonito pobijanim rješenjem sud prvog stupnja protiv okrivljenika obustavio krivični postupak.
Slijedom izloženog valjalo je žalbu vojnog tužitelja odbiti na temelju čl. 397. st. 3. Zakona o krivičnom postupku koji je na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku preuzet kao zakon Republike Hrvatske ("NN" br. 53/91) i odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 5. studenog 1992.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Lipnjak-Bosanac Zlata,v.r.
Novoselec dr. Petar, v.r.