III Kr-484/2003-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-484/03-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Erike Kocijančić i Josipa Budinskog, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. R. K., zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 2. KZ-a, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje presude, što je čine presuda Općinskog suda u Čakovcu od 13. prosinca 2002. godine broj K-83/01 i presuda Županijskog suda u Čakovcu od 6. lipnja 2003. godine broj Kž-91/03, u sjednici održanoj dana 8. siječnja 2004. godine,

p r e s u d i o je:

Odbija se kao neosnovan zahtjev os. R. K. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom što je čine presuda Općinskog suda u Čakovcu od 13. prosinca 2002. godine broj K-83/01 i presuda Županijskog suda u Čakovcu od 6. lipnja 2003. godine broj Kž-91/03, osuđen je R. K., zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 2. KZ-a na kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci.

Osuđenik je, putem branitelja B. K., odvjetnika iz V., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje presude, te dopunu zahtjeva, zbog povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika iz čl. 368. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u nastavku: ZKP) i povrede kaznenog postupka u žalbenom postupku, a koja povreda da je utjecala na presudu, te je predložio da se citirana pravomoćna presuda ukine i

đenjem

predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili preinači njegovim oslobo od optužbe. Osuđenik je ujedno predložio da se odgodi izvršenje pravomoćne presude.

Temeljem čl. 428. st. 4. ZKP-a spis je dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske, koji je vraćajući spis predložio da se zahtjev osuđenika odbije kao neosnovan.

Zahtjev nije osnovan.

Neopravdano ističe osuđenik povredu kaznenog zakona, jer da nisu ispunjena dva bitna uvjeta za počinjenje kaznenog djela povrede tuđih prava iz čl. 228. st. 2. KZ-a - stvarno pogoršanje njegovog imovnog stanja i namjera, pa da uslijed toga nema ni kaznenog djela.

Iako se izneseni prigovori prvenstveno odnose na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, čije ispitivanje nije predviđeno odredbom čl. 427. ZKP-a, ipak se ističe da je u provedenom postupku, kao prvo, utvrđeno da je osuđenik znao da se protiv njega vodi ovršni postupak kod Općinskog suda u Čakovcu, a koji je bio pokrenut još 1999. godine (rješenje o ovrsi od 1. listopada 1999. godine) i da je predmet ovrhe njegov automobil "Audi A6 TDI". Unatoč toga osuđenik je dana 22. ožujka 2000. godine prodao navedeni automobil i to tijekom žalbenog postupka u pogledu određene ovrhe u odnosu na sporni automobil.

Takvim svojim postupanjem osuđenik, je prema pravilnim stajalištima prvostupanjskog i drugostupanjskog suda, postupao prijevarno, s ciljem sprječavanja namirenja vjerovnika R. V. Osim toga, opisanim radnjama osuđenik je stvarno pogoršao svoje imovno stanje, jer je zbog tražbine vjerovnika pokušavana ovrha i na poker automatima i tehničkoj robi (27. veljače i 9. listopada 2002. godine) koja, međutim, nije uspjela, jer navedeni predmeti nisu prodani na dražbi. Radi se, naime, o stvarima koje se teže prodaju, dok sporni automobil "Audi A6 TDI" dobro kotira na tržištu, a što je potvrđeno i brzom prodajom tog vozila od strane osuđenika.

Iz navedenog proizlazi, da je na strani osuđenika postojala prijevarna namjera s ciljem stvarnog pogoršanja njegovog imovnog stanja, jer se na zaplijenjenim stvarima zbog njihove otežane prodaje vjerovnik R. V. nije mogao namiriti, a navedeno vozilo iz kojeg se vjerovnik mogao brzo i lako namiriti osuđenik je prodao, pa je takvim svojim postupanjem osuđenik ostvario sve elemente kaznenog djela iz čl. 228. st. 2. KZ-a, za koje je oglašen krivim i osuđen.

Stoga se u konkretnom slučaju ne radi o istaknutoj povredi kaznenog zakona. Činjenica, pak, što su naknadno i to tek dana 3. listopada 2003. godine (dakle 3 i pol godine nakon počinjenja djela) prodani poker automati, nema nikakvog utjecaja na utvrđenje zakonskih obilježja kaznenog djela.

Osuđenik je u zahtjevu istaknuo i osnovu za podnošenje zahtjeva iz čl. 427. toč. 3. ZKP-a, odnosno zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, ali tu osnovu nije ničim obrazložio, pa se ovaj sud nije mogao ni upustiti u njeno razmatranje.

Konačno, neosnovano se ističe u zahtjevu da su sudovi propustili navesti na koje je to višestruke kazne osuđenik bio osuđivan, jer to jasno proizlazi iz izvoda iz kaznene evidencije, na koju se sudovi izričito i pozivaju (list 40-41 spisa).

Kako je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbijen kao neosnovan, nije bilo uvjeta ni za odgodu izvršenja pravomoćne presude.

Zbog iznesenih razloga valjalo je, temeljem čl. 429. u svezi čl. 421. ZKP-a zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 8. siječnja 2004. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Snježana Mrkoci, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.