Rev-1284/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1284/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Branku Medančiću, u pravnoj stvari tužitelja N. D. iz V., kojeg zastupa punomoćnik A. G., odvjetnik iz V., protiv prvotuženika Grad Vukovar, kojeg zastupa gradonačelnik Ž. S. i punomoćnik B. Š., dipl. pravnik, i drugotuženika T. d.o.o. V., kojeg zastupa punomoćnica B. T., odvjetnica iz V., radi isplate, odlučujući o reviziji drugotuženika protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-1767/10-3 od 3. studenoga 2010. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-413/09-13 od 13. svibnja 2010., 19. rujna 2011.,

r i j e š i o j e:

Revizija drugotuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Općinski sud u Vukovaru presudom poslovni broj P-413/09 od 13. svibnja 2010. naložio je drugotuženiku T. d.o.o. V. isplatiti tužitelju N. D. iz V. 6.345,80 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama (točka I. Izreke) te naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 6.780,00 kuna (točka III. izreke). Istovjetni tužbeni zahtjev je odbijen u odnosu na prvotuženika Grad Vukovar (točka II. Izreke).

Županijski sud u Vukovaru presudom poslovni broj Gž-1767/10-3 od 3. studenoga 2010. odbio je žalbu drugotuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio drugotuženik na temelju odredbe čl. 382. st. 2. u vezi s čl. 385. i 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP-a) zbog pogrešne primjene materijalnog prava navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske preinačiti nižestupanjske odluke na način da odbije tužbeni zahtjev ili ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, koja se ovdje primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“ broj: 57/11), u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice:

1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi mogli o njemu imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitog tumačenja određenih zakonskih odredaba,

3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

4. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ili Europskog suda za ljudska prava trebalo preispitati sudsku praksu.

Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP-a propisano je da u reviziji iz stavka 2. ovog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i s time u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži: određeno navedeno pravno pitanje, s time da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu; određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U slučaju da je u reviziji bilo koji od navedenih elemenata izostao, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu čl. 382. st. 2. ZPP-a.

Nakon što je naveo u čemu vidi pogrešna činjenična utvrđenja i pogrešnu primjenu materijalnog prava, drugotuženik u reviziji nije određeno naznačio niti jedno pravno pitanje.

Revizijski sud nije ovlašten sam kreirati pravna pitanja prema odredbama čl. 382. st.

2. i 3. ZPP-a koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, a postojanje kojih pitanja izvanrednu reviziju iz odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a razlikuje od redovite revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a, a nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se takva pitanja moguće u navodima revidenta o pogrešno primijenjenom materijalnom pravu, budući bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po izvanrednoj reviziji izgubila granica između nje i redovne revizije, dok bi se sam doveo u situaciju da formulira pitanja koja moguće i ne bi odgovarala shvaćanju ili težnji revidenta.

Obzirom na izloženo, u predmetnoj situaciji nisu ispunjeni osnovni uvjeti propisani odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a za dopuštenost izvanredne revizije.

Stoga, a na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a, valjalo je reviziju drugotuženika odbaciti kao nedopuštenu.

U Zagrebu, 19. rujna 2011.

S U D A C:

Branko Medančić, v.r.