Legislator Rechtsprechung & Gesetzgebung
Gž-836/2017-2 KI-generiert

Appeal dismissed; appellate court upheld lower court's finding of no easement due to insufficient evidence.

Geschäftsnummer Gž-836/2017-2
Gericht / Behörde
Rechtsordnung Kroatien (HR)
Entscheiddatum
Ausgang Abgewiesen (Dismissed)

Legislator-Zusammenfassung

KI-generiert

The appellate court dismissed the appellant's appeal against the first-instance judgment, confirming the lower court's decision to reject the claim for an easement. The first instance court found that the appellant failed to prove the existence of a right of way based on the evidence presented, specifically rejecting the 1967 aerial photograph as insufficient proof. The appellate court affirmed this factual assessment, ruling that the appellant's arguments merely challenged the evidence evaluation without providing new, credible arguments to undermine the first-instance findings.

Legislator-Regeste

KI-generiert

čl. 8. ZPP; čl. 368. st. 1. ZPP; The appellate court may not overturn the first-instance court's evaluation of evidence unless there are relatively significant violations of procedural rules, and factual findings based on free evaluation of evidence are binding unless clearly erroneous.

Schlagwörter

KI-generiert
easement right of way burden of proof evaluation of evidence appellate review procedural law property rights

Zitierte Gesetzesbestimmungen

KI-generiert

Fragen Sie sich, wie dieser Entscheid auf Ihren Fall anwendbar ist?

Prüfen Sie diesen Entscheid zusammen mit Bundesrecht, kantonalen Erlassen, Kommentaren und Folgeentscheiden in Legislator AI.

Fall in Legislator öffnen →

Volltext

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Gž-836/2017-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od suca Melite Novoselac, kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Jadranke Toša Berečić i Ljiljane Banac, kao člana vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja S. E. "B." p. I., …, OIB: …, zastupan po pun. D. M., odvjetnik u OD "R. i p." j.t.d. Š., protiv I-tuženika A. E., …, R., zastupan po punomoćniku odvjetnik iz ZOU Ž. Ž., J. S. Z., Š., II-tuženice J. E. ž. T., …, T., III-tuženice M. E., OIB: …, …, R., IV-tuženice B. B. r. E., …, Z., V-tuženika A. E. p. V., …, Z.,VI- tuženika T. E., …, S., VII-tuženika R. E., S., oni-VI i VII-tuženici zastupani po punomoćniku odvjetniku iz ZOU Ž. Ž., J. S. Z., Š., radi utvrđenja prava stvarne služnosti, rješavajući žalbu tužitelja, protiv presude i rješenja Općinskog suda u Šibeniku od 24. studenog 2016. godine br. P-484/2014., u sjednici vijeća održanoj dana 7. rujna 2017. godine,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e

Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda i rješenje prvostupanjskog suda.

Obrazloženje

Presudom i rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se da postoji pravo stvarne služnosti prolaza i provoza vozilom -pravo kolnika u širini od cca 2.80 m na korist posebnog sjeveroistočnog dijela nekretnine katastarski označene kao čest. zem. … K.O. R. (povlasna nekretnina) na teret posebnog jugozapadnog dijela nekretnine katastarski označene kao čest. zem. … KO R. (poslužna nekretnina), a koji put je u svrhu prolaza ljudi i vozila s javnog puta položen pravcem uz među sa susjednom nekretninom katastarske oznake čest. zem. … KO R., i koji put je na skici mjesta spora (skicu je dana 7. Ožujka 2014.g. izradio vještak B. B., ing. geod.) označen slovima A-B-C-D-A

2. Nalaže se tuženiku ad 1 A. E. da u roku od 15 dana oslobodi put naveden u toč. 1 ove presude od nabacanog kamenja, i to tako da put, odnosno zemljište na kojem je položen (širine 2,80 m) bude bez ikakvih prepreka, te se nalaže ovom tuženiku da se suzdrži od svakog daljnjeg smetanja navedenog prava stvarne služnosti – prava kolnika koje postoji na poslužnoj nekretnini u korist povlasne, posebno da se kloni postavljanja prepreka ili drugih radnji koje onemogućavaju ili ograničavaju prolaz preko puta, bilo osoba ili vozila.

3.Ukoliko se usprotive tužbenom zahtjevu, dužni su tuženici naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u roku od 15 dana ."

II Dužan je tužitelj naknaditi tuženicima ad 1, 6 i 7 trošak postupka u ukupnom iznosu od 7.312,50 kuna , u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za izdavanjem privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku ad 1 – protivniku osiguranja A. E. da u roku od 8 dana, put kojim se pristupa do tužiteljevog- predlagateljevog posebnog sjeveroistočnog dijela nekretnine kat. označene kao čest. zem. … K.O. R. a koji put je širine 2,80 m i koji je položen posebnim jugozapadnim dijelom nekretnine katastarske oznake čest. zem. … KO R. i to pravcem uz među sa susjednom nekretninom kat. oznake čest. zem. … KO R. oslobodi od položenog kamenje i to tako da put (širine 2,80 m) bude bez ikakvih zapreka, slobodan za prolaz kako je i bilo prije protupravne intervencije tuženika ad 1 – protivnika osiguranja, sve pod prijetnjom ovrhe i novčane kazne.

2. zabranjuje se tuženiku ad 1 – protivniku osiguranja postavljanje prepreka ili poduzimanje drugih radnji koje onemogućavaju ili ograničavaju prilaz osoba ili vozila preko puta navedenog u toč. 1 .

3. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovopredmetnog parničnog postupka.

4. Protivnik osiguranja odgovara za štetu koja bi mogla nastati predlagatelju osiguranja ako nakon dostave zabrane postupi protivno zabrani (čl. 299 st. 5 OZ).

5. Ova se privremena mjera smatra provedenom dostavom protivniku osiguranja.

6. Pravni lijek uložen protiv ovog rješenja ne odlaže provođenje rješenja (čl. 304 OZ- a)."

Ovu presudu i rješenje pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj, iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 57/11., 25/13., 28/13. i 89/14. – dalje: ZPP), kao i u odluci o parničnom trošku, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda i rješenje preinače i tužbeni zahtjev te prijedlog za izdavanjem privremene mjere prihvate, ili da se ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja postojanja prava stvarne služnosti prolaza i provoza vozilom – pravo kolnika u širini cca 2,8 m za korist sjeveroističnog dijela nekretnine kč.br. … k.o. R. (povlasna nekretnina), na teret posebnog jugozapadnog dijela nekretnine kč.br. … k.o. R. (poslužna nekretnina), koji put je na skici mjesta spora označen slovima A-B-C-D-A, te kumulativno nalog I-tuženika da gore označeni put oslobodi od nabacanog kamenja, da isti bude bez ikakvih prepreka, uz naknadu tužitelju prouzročenog parničnog troška.

Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev, te je svoje materijalno pravno stajalište obrazložio slijedećim u dokaznom postupku utvrđenim činjenicama, da iz Potvrde Općine R. od 10. travnja 2014. i 18. veljače 2006. godine proizlazi da je ugovor sa izvođačima radova na izgradnji i probijanju puta kč.br. … sklopljen 12. studenog 2007. godine, da je prije 7-8 godina na poziv tužitelja, Z. G., saslušan kao svjedok, kamionom dovezao jalovinu i probio put bagerom koji je predmet spora stjecanja prava stvarne služnosti, dosjelošću, a na koji je I- tuženik odložio hrpu kamenja, koja je i danas na terenu. Predmetni put je na skici vještaka mjernika B. B., označen slovima A-B-C-D-A (str. 33).

Utvrđeno je i da su tužitelj, i njegovi prednici, do svoje nekretnine, kč.br. …, dolazio drugim putem (gornji put), označen na slici slovima G-I-J-K-G, koji u naravi predstavlja dio kč.br. …, k.o. R.

Slijedom navedenoga prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelj nije dokazao da je dosjelošću stekao pravo stvarne služnosti, jer takovo što ne proizlazi iz izvedenih dokaza, koji je suprotno mišljenju tužitelja, prvostupanjski sud ocijenio sukladno odredbi čl. 8. ZPP, čime nisu počinjene relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. ZPP, na koje se tužitelj pozvao u izjavljenoj žalbi.

Žalbeni navodi tužitelja, svode se isključivo na osporavanje ocjene dokaza prvostupanjskog suda, te činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, temeljenih na ocjeni izvedenih dokaza, no pri tome žalbeni navodi ne sadrže nikakve argumentirane i vjerodostojne tvrdnje koje bi mogle dovesti u sumnju činjenični supstrat na kojemu je temeljena prvostupanjska presuda.

Valja stoga ponoviti da je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima, ocjenjujući iskaze tužitelja i I-tuženika kao stranaka i saslušanih svjedoka, komparacijom njihovih tvrdnji, logičnim zaključivanjem, po slobodnom uvjerenju, svoju ocjenu dokaza kako saslušanih svjedoka nabrojanih u žalbi, tako i ostalih izvedenih dokaza, opravdao uvjerljivim razlozima, detaljno analizirajući dokaze relevantne za odluku o predmetu spora, dajući jasne argumente za donošenje odbijajuće presude.

Sve to suprotno navodima tužitelja, kako prvostupanjski sud nije pravilno ocijenio kopiju aviosnimke iz 1967. godine, utvrdivši da na istoj nije vidljiv predmetni put. Potonje materijalno pravno stajalište i utvrđenje suda, prihvaća i ovaj sud, s obzirom da je rezultat pravilna ocjena svih izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP).

Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, koje žalbenim navodima tužitelja nije dovedeno u sumnju, jer se u žalbi ponavljaju tvrdnje koje je prvostupanjski sud raspravio i za iste dao valjane razloge, pravilno je primijenjeno materijalno pravo pozivom na odredbu čl. 229. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 81/96., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. i 81/15.).

Kako tužitelj odluku o trošku (toč. II izreke presude) u žalbi pobija očito samo u slučaju uspjeha žalbe u pogledu glavne stvari, jer decidirano ne pobija način obračuna niti visinu pojedinih troškova kao niti kriterije dosuđenja naknade troškova postupka, valja istaći da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP, odlučio o zahtjevu I, VI. i VII-tuženika kao u toč. II izreke.

Slijedom iznesenoga, žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjske presude je kao neosnovanu valjalo odbiti i potvrditi presudu prvostupanjskog suda (čl. 368. st. 1. ZPP).

Prvostupanjski sud je odbio prijedlog tužitelja za određivanjem privremene mjere smatrajući da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 298. važećeg Ovršnog zakona (NN br. 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05. i 67/08. – dalje: OZ).

I po ocjeni ovog suda, tužitelj nije učinio vjerojatnim postojanje tražbine ni drugu pretpostavku iz odredbe čl. 298. st. 1. OZ, koja mora biti ispunjena da bi se udovoljilo prijedlogu za određivanje privremene mjere.

Stoga je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP valjalo žalbu kao neosnovanu odbiti i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

U Osijeku 7. rujna 2017. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Melita Novoselac,v.r.

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Blaženka Vuletić