Legislator Rechtsprechung & Gesetzgebung
I Kž-112/1995-6 KI-generiert

Croatian Supreme Court vacates first-instance judgment and remands case regarding revocation of conditional sentences.

Geschäftsnummer I Kž-112/1995-6
Gericht / Behörde
Rechtsordnung Kroatien (HR)
Entscheiddatum
Ausgang Teilweise gutgeheissen (Partially Allowed)

Legislator-Zusammenfassung

KI-generiert

The Supreme Court of Croatia vacated the first-instance judgment and remanded the case for retrial. The defendant argued that the factual findings and legal application were erroneous, while the prosecutor opposed the appeal. The court found that while the legal conditions for revoking the first conditional sentence were met, a subsequent presidential pardon created a second conditional sentence, necessitating a review of revocation conditions for both sentences.

Legislator-Regeste

KI-generiert

čl. 43. u svezi čl. 49. st. 3. OKZRH; čl. 50. st. 1. OKZRH; čl. 45. OKZRH; When multiple conditional sentences exist due to pardons, the court must evaluate the legal conditions for revoking each sentence individually before applying the revocation procedure.

Schlagwörter

KI-generiert
conditional sentence revocation presidential pardon multiple sentences criminal appeal remand for retrial OKZRH provisions simultaneous pardons

Zitierte Gesetzesbestimmungen

KI-generiert
čl. 43. u svezi čl. 49. st. 3. OKZRH
broj Kv-53/94, temeljem čl. 43. u svezi čl. 49. st. 3. OKZRH, osudio A.
čl. 50. st. 1. OKZRH
na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci, time da mu je temeljem čl. 50. st. 1. OKZRH najprije opozvana uvjetna osuda na koju je pomilovan odlukom Predsjednika Republike Hrvatske od 11.
čl. 45. OKZRH
Temeljem čl. 45. OKZRH osuđeniku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 21.
čl. 360. st. 2. ZKP
Državni odvjetnik Republike Hrvatske je postupajući po čl. 360. st. 2. ZKP u pismenom podnesku od 16.

Zitierte Rechtsprechung

KI-generiert
K-9/91
K-9/91, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 6.
Kž-598/91
Kž-598/91, oglašen krivim A.
K-471/93
K-471/93, koja je preinačena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 18.
Kž-62/94
Kž-62/94, zamjenjuje uvjetnom osudom i neće se izvršiti ako osuđenik za vrijeme od tri godine ne počini novo krivično djelo.

Fragen Sie sich, wie dieser Entscheid auf Ihren Fall anwendbar ist?

Prüfen Sie diesen Entscheid zusammen mit Bundesrecht, kantonalen Erlassen, Kommentaren und Folgeentscheiden in Legislator AI.

Fall in Legislator öffnen →

Volltext

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-112/1995-6

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Neve Šibl, kao članova vijeća i savjetnice Ileane Vinja, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv os. A. Č., zbog krivičnih djela iz čl. 127. st. 1. KZRH i dr., odlučujući o žalbama optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Šibeniku od 29. prosinca 1994. broj Kv-53/94, u sjednici održanoj dana 13. rujna 1995., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Baldu Papca,

r i j e š i o j e:

Uvažava se žalba os. A. Č., ukida se presuda suda prvog stupnja i predmet vraća tom sudu na ponovni postupak.

O b r a z l o ž e n j e

Županijski sud u Šibeniku je presudom od 29. prosinca 1994. broj Kv-53/94, temeljem čl. 43. u svezi čl. 49. st. 3. OKZRH, osudio A. Č. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci, time da mu je temeljem čl. 50. st. 1. OKZRH najprije opozvana uvjetna osuda na koju je pomilovan odlukom Predsjednika Republike Hrvatske od 11. studenog 1993. godine broj PA3-109/1-93 i kazna zatvora od dvije godine uzeta utvrđenom, kao i kazna zatvora u trajanju od dvije godine na koju je osuđen pravomoćnom presudom Vojnog suda u Splitu od 26. listopada 1993. broj K-471/93.

Temeljem čl. 45. OKZRH osuđeniku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 21. veljače 1991. do 5. lipnja 1991. i od 31. kolovoza 1993. pa nadalje.

Protiv navedene presude žalbu je podnio osuđenik osobno zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o kazni, te putem branitelja B. i B. B., odvjetnika iz Š., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene zakona, te predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske je postupajući po čl. 360. st. 2. ZKP u pismenom podnesku od 16. ožujka 1995. broj Ktž-229/95 predložio da se žalba odbije kao neosnovana.

Postupajući povodom žalbi osuđenika, Vrhovni sud Republike Hrvatske je, kao sud drugog stupnja, utvrdio da je presudom Okružnog suda u Šibeniku (sada Županijskog suda u Šibeniku) od 5. lipnja 1991. godine br. K-9/91, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 6. veljače 1992. godine br. Kž-598/91, oglašen krivim A. Č., zbog krivičnog djela iz čl. 127. st. 1. KZRH i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine. Odlukom Predsjednika Republike Hrvatske od 11. studenog 1993. godine, PA3-109/1-93. osuđenik je pomilovan na način da je kazna zatvora od četiri godine umanjena na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i zamijenjena uvjetnom osudom, koja se neće izvršiti ako osuđenik za vrijeme od tri godine ne učini novo krivično djelo.

Presudom Vojnog suda u Splitu od 26. listopada 1993. godine br. K-471/93, koja je preinačena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 18. svibnja 1994. godine br. Kž- 62/94 oglašen je krivim A. Č. zbog krivičnog djela iz čl. 127. st. 1. KZRH i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

Djelo je, prema presudi Vojnog suda u Splitu, počinjeno 31. kolovoza 1993. godine dakle, prije početka roka kušnje koji je počeo teći 11. studenog 1993. godine, dakle prije nego što mu je pomilovanjem izrečena uvjetna osuda.

Dakle, u vrijeme kada je sud prvog stupnja opozivao uvjetnu osudu (u sjednici vijeća 29. prosinca 1994. godine) bili su za to ispunjeni zakonski uvjeti.

Međutim, u međuvremenu je odlukom Predsjednika Republike Hrvatske od 29. svibnja 1995. godine br. PA3-119/1-95. osuđenik pomilovan na način da se neizdržani dio kazne zatvora u trajanju od dvije godine, na koju je osuđen presudom Vojnog suda u Splitu od 26. listopada 1993. godine br. K-471/93, koja je preinačena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 18. svibnja 1994. godine br. Kž-62/94, zamjenjuje uvjetnom osudom i neće se izvršiti ako osuđenik za vrijeme od tri godine ne počini novo krivično djelo. Sada, dakle, postoje dvije uvjetne osude, pa stoga treba razmotriti da li su ispunjeni zakonski uvjeti za opoziv obje uvjetne osude.

Stoga je trebalo pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, da se ocijeni osnovanost prijedloga državnog odvjetnika za opoziv uvjetne osude.

U Zagrebu, 13. rujna 1995.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja v.r.

Ante Potrebica v.r.