Legislator Rechtsprechung & Gesetzgebung
Rev-3023/1992-2 KI-generiert

Civil court dismisses claim for damages against self-defense victim despite defendant's severe injuries.

Geschäftsnummer Rev-3023/1992-2
Gericht / Behörde
Rechtsordnung Kroatien (HR)
Entscheiddatum
Ausgang Abgewiesen (Dismissed)

Legislator-Zusammenfassung

KI-generiert

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's revision against a final judgment awarding damages to the plaintiff. Although the defendant argued that his severe injuries and the plaintiff's prior assault created a shared responsibility under the ZPP, the court found the plaintiff acted in lawful self-defense. The court ruled that the defendant's heavier injuries do not negate the plaintiff's immunity from liability when acting in necessary defense.

Legislator-Regeste

KI-generiert

čl. 161. st. 1. ZOO; čl. 385. st. 3. ZPP; čl. 393. ZPP: A person acting in necessary defense is not liable for damages caused to the attacker, even if the attacker suffers more severe injuries than the defender.

Schlagwörter

KI-generiert
necessary defense civil liability self defense immunity injury comparison ZOO article 161

Zitierte Gesetzesbestimmungen

KI-generiert

Fragen Sie sich, wie dieser Entscheid auf Ihren Fall anwendbar ist?

Prüfen Sie diesen Entscheid zusammen mit Bundesrecht, kantonalen Erlassen, Kommentaren und Folgeentscheiden in Legislator AI.

Fall in Legislator öffnen →

Volltext

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3025/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Vladimira Drakulića, Đorđa Bjegovića i Radomire Felicijan-Maoduš, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. M. i S. iz P., koje zastupa A. V., odvjetnik u D. S., protiv tuženika K. I. iz P., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 26. svibnja 1992. br. Gž- 4137/92, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama od 21. listopada 1991. br. P-230/91, u sjednici održanoj dana 7. srpnja 1993.godine

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja pod I i III naloženo je tuženiku da tužiteljici za nastalu štetu zbog umanjene radne sposobnosti, pretrpljenih fizičkih bolova i straha isplati u toj odluci naznačene iznose sa odgovarajućom kamatom i ukupan parnični trošak u iznosu od 15.388 HRD,sve u roku od 15 dana, dok je ostali dio zahtjeva tužbe odbijen. Ta je presuda potvrđena odlukom Okružnog suda u Zagrebu od 26. svibnja 1992. br. Gž-4137/92.

Protiv pravomoćne odluke suda drugog stupnja reviziju je izjavio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava, koji nalazi da su u tužitelji djelomično odgovorni za nastalu štetu,budući da su i istom sukobu tuženiku nanijeli tešku tjelesnu povredu, a građanska odgovornost je i šira od krivične odgovornosti u čemu tuženik i vidi povredu odredaba čl. 7. i 8. ZPP ("NN" br. 53/91) zbog čega je predložio da se revizija prihvati i odluke sudova ukinu.

U odgovoru na reviziju tužitelji su predložili da se revizija tuženika kao neosnovana odbije. O podnesenoj reviziji Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio.

Revizija nije osnovana.

U postupku je utvrđeno da je tuženik u krivičnom postupku koji je pravomoćno dovršen (K 362/84) proglašen krivim za krivično djelo iz čl. 42. st. 1. KZH zbog nanošenja lake tjelesne povrede tužiteljima. Jednako tako činjenica je, da je protiv tužitelja sada pok. D. M. vođen krivični postupak zbog toga što je u istom događaju tuženika teško tjelesno povrijedio, ali je tužitelj oslobođen od optužbe (K 205/82) zbog utvrđenja sudova da je tuženik u tom događaju bio napadač i da se tužitelj u tom času nalazio u nužnoj obrani.

Zakonom je propisano, da na strani osobe koja postupa u nužnoj obrani i koja u takovoj situaciji uzrokuje štetu napadaču ne odgovara za tako nastalu štetu (čl. 161. st. 1. ZOO,"NN" br. 53/91). Da je tuženik bio napadač i da je tužitelj D. M. u tom času bio u nužnoj obrani utvrđenje je sudova koje tuženik u revizijskom postupku i ne može sa uspjehom osporiti (čl. 385. st. 3. ZPP), niti po sudu neprihvaćeni i u reviziji ponovljeni dokazni prijedlog o potrebi saslušanja još dvojice svjedoka zakonitost i pravilnost donesenih odluka dovodi u pitanje. I konačno, sama okolnost što je tuženik u tom događaju zadobio teže ozljede u odnosu na tužitelja koji se branio, suprotno mišljenju revidenta nema utjecaja na mogućnost utvrđenja i djelomične odgovornosti na strani tužitelja, osim za slučaj ako se radi o prekoračenju nužne obrane, o čemu pak podataka u ovoj parnici nema.

Dosljedno tome, sudovi nisu uz pogrešnu primjenu materijalnog prava prihvatili zahtjev tužbe, a kako nema ni onih povreda postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je reviziju tuženika kao neosnovanu trebalo odbiti (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 7. srpnja 1993.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.