Legislator Rechtsprechung & Gesetzgebung
Revr-290/2005-2 KI-generiert

Revr-290/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Geschäftsnummer Revr-290/2005-2
Gericht / Behörde
Rechtsordnung Kroatien (HR)
Entscheiddatum
Ausgang Presuda

Legislator-Zusammenfassung

KI-generiert

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa, kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Marijana Ramušćaka, Vlatke Potočnjak- Radej i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. V. iz B., zastupanog po punomoćniku T. R., odvjetniku iz V., protiv tuženice Republike Hrvatske – Ministarstvo obrane Zagreb, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu, Građansko- upravni odjel Varaždin, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 08. ožujka 2005. godine, broj: Gž-405/05, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu od 13. prosinca 2004. godine, broj: P-1419/03, u sjednici održanoj dana 25. siječnja 2006. godine,

Legislator-Regeste

KI-generiert

Revr-290/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Prema odredbi čl. 392. a) Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 – ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Fragen Sie sich, wie dieser Entscheid auf Ihren Fall anwendbar ist?

Prüfen Sie diesen Entscheid zusammen mit Bundesrecht, kantonalen Erlassen, Kommentaren und Folgeentscheiden in Legislator AI.

Fall in Legislator öffnen →

Volltext

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 290/05-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa, kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Marijana Ramušćaka, Vlatke Potočnjak- Radej i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. V. iz B., zastupanog po punomoćniku T. R., odvjetniku iz V., protiv tuženice Republike Hrvatske – Ministarstvo obrane Zagreb, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu, Građansko- upravni odjel Varaždin, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 08. ožujka 2005. godine, broj: Gž-405/05, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu od 13. prosinca 2004. godine, broj: P-1419/03, u sjednici održanoj dana 25. siječnja 2006. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće od 01. studenog 2000. godine do 10. veljače 2003. godine u iznosu od 341.450,32 kn i gardijskog dodatka za razdoblje od 01. prosinca 2002. godine do 10. veljače 2003. godine u iznosu od 6.804,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

Ujedno je tužitelj obvezan naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 12.580,00 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda suda drugog stupnja.

Protiv te presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se pobijana presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti.

Na reviziju nije odgovoreno.

Prema odredbi čl. 392. a) Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 – ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Revizija tužitelja nije osnovana.

Kako tužitelj ne obrazlaže posebno ni jednu od bitnih povreda navedenih u čl. 354. ZPP-a, niti ih konkretno naznačuje ovaj sud ocjenjuje da nije ostvaren revizijski razlog zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

I u ovoj revizijskoj fazi postupka sporno je da li tužitelju pripada razlika plaće za utuženo razdoblje od 01. studenog 2000. godine do 10. veljače 2003. godine u iznosu kako je utuženo.

Naime, između stranaka i nije sporno da je tužitelj sklopio s Ministarstvom obrane Republike Hrvatske Ugovor o službi u Hrvatskoj vojsci kao djelatna vojna osoba dana 05. srpnja 1993. godine, te da je toč. 6. Ugovora određen način na koji se tužitelju određuje plaća, a to je u mjesečnom iznosu u visini od 3,5 prosječnih plaća radnika u gospodarstvu Republike Hrvatske.

Nadalje nije sporno, da tužitelju za utuženo razdoblje nije isplaćivana plaća prema toč. 6. Ugovora već prema Odluci Predsjednika Republike Hrvatske o plaćama i drugim berivima djelatnih vojnih osoba, vojnih službenika i namještenika od 11. svibnja 1995. godine (dalje: Odluka o plaćama), kao i o Odlukama o izmjenama i dopunama Odluke o plaćama od 10. studenog 2000. godine i 21. svibnja 2001. godine, koje je sukladno ovlastima iz odredbe čl. 138. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 23/95) donio Predsjednik Republike i Vrhovni zapovjednik oružanih snaga Republike Hrvatske.

Od 01. prosinca 2002. godine tužitelju je pak isplaćivana plaća sukladno odredbi st. 7. čl. 169. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 33/02 i 58/02) prema Uredbi o vrijednosti koeficijenta osobnog čina za izračun plaće djelatne vojne osobe ("Narodne novine", broj: 144/02) kojom Uredbom je ujedno određeno da se prestaje primjenjivati Odluka od 11. svibnja 1995. godine, te njezina novela od 10. listopada 2000. godine i 21. svibnja 2001. godine.

Suprotno tvrdnji revidenta da se jednostrano nije mogao mijenjati sklopljeni ugovor, sudovi su pravilno utvrdili da se radi o prisilnom propisu, te je odredba čl. 6. Ugovora o načinu obračuna plaće prestala važiti temeljem odredbe toč. XXIII. Odluke danom stupanja na snagu te Odluke od 11. svibnja 1995. godine.

Naime, odredba iz čl. 138. citiranog Zakona ("Narodne novine", broj: 23/95) sadrži zakonsko ovlaštenje da Vrhovni zapovjednik oružanih snaga Republike Hrvatske plaće i beriva djelatnih vojnih osoba odredi drugačije nego su ona određena ugovorima o službi u Hrvatskoj vojsci.

Upravo na temelju tog zakonskog ovlaštenja je donesena odluka kojom je u toč.

XXIII. propisano da stupanjem na snagu odluke prestaju vrijediti "sve donesene odluke, zapovjedi i drugi akti kojima je bilo uređeno područje propisano tom odlukom".

Stoga je pravilan zaključak nižestupanjskih sudova, da se radi o propisima prisilne naravi, te da citirani zakoni zajedno s donesenim podzakonskim aktima na temelju izričitog zakonskog ovlaštenja predstavljaju lex speciales u odnosu na odredbe Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03 i 30/04).

Kako se dakle nisu ostvarili razlozi iz revizije valjalo je temeljem čl. 393. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 25. siječnja 2006. godine

Predsjednik vijeća:

Petar Milas, v.r.