Legislator Rechtsprechung & Gesetzgebung
Rev-1674/1998-2 KI-generiert

Croatian Supreme Court dismisses appeal as unfounded due to no material breach of civil procedure rules.

Geschäftsnummer Rev-1674/1998-2
Gericht / Behörde
Rechtsordnung Kroatien (HR)
Entscheiddatum
Ausgang Abgewiesen (Dismissed)

Legislator-Zusammenfassung

KI-generiert

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a final judgment ordering payment of 8,350 DEM converted to Croatian kuna. The defendant argued for a retrial based on alleged procedural errors and factual inaccuracies regarding a loan contract from 1994. The court rejected these claims, affirming that lower courts correctly applied the principle of free evaluation of evidence and the statutory duty to repay loans without material procedural violations.

Legislator-Regeste

KI-generiert

čl. 8. ZPP; čl. 354. st. 1. i čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP; The Supreme Court holds that an appeal is unfounded when lower courts have correctly evaluated evidence in accordance with the principle of free assessment and no material breach of civil procedure rules is found.

Schlagwörter

KI-generiert
civil procedure appeal free evaluation of evidence material procedural breach loan contract repayment conversion of foreign currency final judgment enforcement Supreme Court review

Zitierte Gesetzesbestimmungen

KI-generiert
čl. 8. Zakona o parničnom postupku
Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku – “Narodne novine”, broj: 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP).
čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku
čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku
čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku
čl. 386. Zakona o parničnom postupku
čl. 393. Zakona o parničnom postupku
čl. 562. st. 1. Zakona o obveznim odnosima
Temeljem prednjih utvrđenja pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su obvezali tuženu na isplatu 8.350 DEM u kunskoj protuvrijednosti, sve temeljem odredbe čl. 562. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99).

Fragen Sie sich, wie dieser Entscheid auf Ihren Fall anwendbar ist?

Prüfen Sie diesen Entscheid zusammen mit Bundesrecht, kantonalen Erlassen, Kommentaren und Folgeentscheiden in Legislator AI.

Fall in Legislator öffnen →

Volltext

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1674/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Katarine Buljan, Marijana Ramušćaka i Gordane Matasić-Špoljarić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. B. iz Z., zastupanog po punomoćniku D. J., odvjetniku iz Đ., protiv tužene D. G. iz Đ., zastupane po punomoćniku Lj. K.-S., odvjetnici iz V., radi isplate, rješavajući reviziju tužene protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Koprivnici, broj: Gž-575/97 od 26. ožujka 1998. godine i presude Općinskog suda u Đurđevcu, broj: P-257/96 od 20. lipnja 1997. godine, u sjednici održanoj 26. travnja 2001. godine,

p r e s u d i o je:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Koprivnici, broj: Gž-575/97 od 26. ožujka 1998. godine potvrđena je presuda Općinskog suda u Đurđevcu, broj: P-257/96 od 20. lipnja 1997. godine kojom je tužena obvezana isplatiti tužitelju kunsku protuvrijednost 8.350 DEM prema srednjem tečaju DEM važećem na dan ispunjenja sa zateznom kamatom koju Z. banka plaća na devizne (DEM) štedne uloge građana po viđenju, a koja teče počev od 04. studenog 1996. godine do isplate, te parnični trošak od 5.400,00 kn.

Protiv drugostupanjske pravomoćne presude tužena je izjavila reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši ukidanje obih nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju, niti se o istoj izjasnio državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku – “Narodne novine”, broj: 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP). Kako su nižestupanjski sudovi upravo postupajući u smislu citirane odredbe utvrdili činjenično stanje, to ne stoji revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., a u svezi s odredbom čl. 8. ZPP-a na koju revizija opisno ukazuje.

Kako pak ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP-a na koju temeljem odredbe čl. 386. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, zaključiti je da pobijana presuda nije opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da su dana 01. ožujka 1994. godine stranke sklopile ugovor o zajmu 11.000 DEM, koji iznos

- da se tužena kao zajmoprimac obvezala vratiti tužitelju kao zajmodavcu do 30. svibnja 1994. godine,

- da tužena do 30. svibnja 1994. godine nije izvršila povrat zajma već

- da je na traženje tužitelja vratila svega iznos od 2.642,87 DEM, tako

- da je ostalo nevraćeno 8.350 DEM.

Temeljem prednjih utvrđenja pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su obvezali tuženu na isplatu 8.350 DEM u kunskoj protuvrijednosti, sve temeljem odredbe čl. 562. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99). Naime, u smislu te odredbe zajmoprimac je dužan vratiti u ugovorenom roku istu količinu pozajmljenog novca, a što tužena kao zajmoprimac međutim nije učinila.

Svi ostali revizijski navodi tužene faktično govore o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, a iz kojih razloga izjavljivanje revizije međutim nije dopušteno, sve u smislu odredbe čl. 385. st. 3. ZPP-a.

Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci, sve temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a.

U Zagrebu, 26. travnja 2001.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.