Court dismisses appeal regarding invalid dismissal due to failure to consult multiple union representatives.
Legislator-Zusammenfassung
KI-generiertThe Supreme Court dismissed the employer's appeal against a lower court ruling that declared a dismissal invalid. The employer argued it was unaware of which union representatives held specific rights until a new agreement was made, claiming no consultation duty existed. The court rejected this, holding that with over 150 employees, multiple union representatives could legally act, and the employer's failure to consult any of them before dismissing the employee violated labor law provisions.
Legislator-Regeste
KI-generiertZakon o radu čl. 149. st. 1.; Zakon o radu čl. 152. st. 3. i 4.; Zakon o radu čl. 138. st. 1.; Zakon o postupku radnog spora čl. 385.; Zakon o postupku radnog spora čl. 393. If an employer fails to consult with any of the legally authorized union representatives before dismissing an employee, the dismissal is invalid, and the employer cannot claim ignorance regarding the specific rights of individual representatives.
Schlagwörter
KI-generiertZitierte Gesetzesbestimmungen
KI-generiertVolltext
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revr 1376/12-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Dragana Katića, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Darka Milkovića, Brune Frankovića i dr. sc. Jadranka Juga, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. S. iz P., koju zastupa punomoćnica L. Š., odvjetnica u P., protiv tuženika G. I. n. d.o.o., P., i G. I. d.o.o. P., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i isplate, odlučujući o reviziji tuženika G. I. n. d.o.o., protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž- 430/12-2 od 6. ožujka 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-882/10-12 od 16. prosinca 2010., u sjednici održanoj 19. travnja 2016.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika G. I. n. d.o.o. P. odbija se kao neosnovana u dijelu kojim se u odnosu na tog tuženika pobija presuda Županijskog suda u Puli-Poli, poslovni broj Gž- 430/12-2 od 6. ožujka 2012., kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-882/10-12 od 16. prosinca 2010., u dijelu pod toč. I. podt. I., II, IV i V, izreke.
r i j e š i o j e:
Revizija tuženika G. I. n. d.o.o. P. odbacuje se kao nedopuštena u dijelu kojim se pobija presuda Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž-430/12-2 od 6. ožujka 2012., u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-882/10-12 od 16. prosinca 2010. pod točkom I./III. izreke.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupanja suđeno je:
''I Usvaja se tužbeni zahtjev koji glasi:
I. Utvrđuje se da je otkaz ugovora o radu tužitelju D. S. nedopušten te se poništava odluka prvotuženika G. I. n. d.o.o. P. od 1. 3. 2010. kojim se otkazuje Ugovor o radu tužitelju s ponudom sklapanja izmijenjenog ugovora o radu broj 2-1/109-2010.
II. Utvrđuje se da su i dalje na snazi Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj 230/09 od 29. 12. 2009. i Ugovor o međusobnim pravima i obvezama od 11. 12. 2008. sklopljen između tužitelja D. S. i tuženika G. I. d.o.o. P., a preuzet po tuženiku G. I. n. d.o.o. P. odlukom broj 6-1/1-2010 od 1. 3. 2010.
III. Utvrđuje se da je ništetna odluka prvotuženika G. I. n. d.o.o. P. broj 6-1/2-2010 od 1. ožujka 2010. kojom se otkazuje Kolektivni ugovor drugotuženika G. I. d.o.o. P. čija se primjena kod prvotuženiku G. I. n. d.o.o. temeljila na odredbi čl. 133. st. 12. Zakona o radu.
IV. Nalaže se tuženicima G. I. n. d.o.o. P. i G. I. d.o.o. P. da solidarno isplate tužitelju iznos od 1.054,70 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 11.03.2010. do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, sve u roku od 8 dana.
V. Nalaže se tuženiku G. I. N. d.o.o. P. da tužiteljici na ime neosnovano umanjene plaće za ožujak 2010. isplati bruto iznos plaće zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznose kako slijedi:
- na iznos od 1.186,21 kn od 11.04.2010 do isplate, koja kamata teče po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, sve u roku 8 dana.
II Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno naknade trošak parničnog postupka odmjeren u ukupnom iznosu od 2.460,00 kn, u roku od 8 dana."
Drugostupanjskom presudom žalba tuženika G. I. N. d.o.o. P. odbijena je kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.
Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik G. I. N. d.o.o. P. zbog pogrešne primjene materijalnog prava, zbog bitne povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti nižestupanjske odbijanjem tužbenog zahtjeva te odbaciti tužbu u dijelu kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti otkaza kolektivnog ugovora.
Na reviziju nije odgovoreno.
Revizija tuženika G. I. N. d.o.o. nije osnovana u dijelu kojim se pobija drugostupanjska presuda u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-882/10-12 od 16. prosinca 2010. u odnosu na tuženika G. I. N. d.o.o. , osim u dijelu toč. I podtoč. III, u kojem dijelu je revizija nedopuštena.
Prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11-dalje: ZPP), koja se primjenjuje na temelju odredbe članka 102. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 25/13) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:
1. ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna,
2. ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,
3. ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b tog Zakona.
U konkretnom slučaju predmet spora tužbenog zahtjeva istaknutog pod toč. I podtoč.
III. izreke prvostupanjske presude je utvrđenje ništetnosti odluke tuženika G. I. N. d.o.o. P. kojom se otkazuje Kolektivni ugovor tuženika G. I. d.o.o. P. Dakle, iako je riječ o radnom sporu, u konkretnom slučaju ne pobija se odluka o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili utvrđenja postojanja radnog odnosa, niti je donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ZPP, pa se u takvoj situaciji dopuštenost revizije ocjenjuje prema vrijednosnom kriteriju (čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP).
Prema odredbi čl. 40. st. 1. ZPP, ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, ali tužitelj u tužbi navede da pristaje da umjesto udovoljenja tom zahtjevu primi određenu novčanu svotu, kao vrijednost predmeta spora uzet će se ta svota. U drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio (čl. 40. st. 2. ZPP).
Iz spisa proizlazi da je po pozivu suda na pripremnom ročištu od 21. lipnja 2010. vrijednost predmeta spora u ovom postupku tužiteljica naznačila s 11.000,00 kn. Budući da vrijednost predmeta spora pobijane presude kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u odnosu na tuženika G. I. N. d.o.o. P. u dijelu toč. I podtoč. III., kojim je tužiteljica zahtijevala utvrđenje ništetnosti otkaza Kolektivnog ugovora tuženika G.
I. d.o.o. P., ne prelazi propisani iznos od 200.000,00 kn to revizija tuženika G. I. N. d.o.o. P. podnesena protiv drugostupanjske presude u tom dijelu nije dopuštena.
Stoga revizija u odnosu na drugostupanjsku presudu kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u odluci iz točke I podtočke III. izreke nije dopuštena.
Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP odlučeno kao izreci ovog rješenja.
U preostalom dijelu pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Suprotno neobrazloženoj tvrdnji revidenta nije pobijanom presudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč. 11. ZPP-a. Dakle, nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:
- da je tužiteljica s tuženikom G. I. d.o.o. P. imala sklopljen ugovora o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu mlađi daktilograf;
- da je Uprava tuženika G. I. N. d.o.o. P. 1. ožujka 2010. donijela odluku kojom utvrđuje da se ugovori o radu radnika tuženika G. I. d.o.o. P. smatraju prenesenim na tuženika G. I. N. d.o.o. P. kao novog poslodavca te da se na radnike čiji su ugovori preneseni nastavlja primjenjivati Kolektivni ugovor tuženika G. I. d.o.o. P.;
- da je odlukom Uprave tuženika G. I. N. d.o.o. P. od 1. ožujka 2010. tužiteljici otkazan ugovor o radu zbog gospodarskih razloga – potrebe smanjenja troškova poslovanja (poslovno uvjetovani otkaz) s ponudom izmijenjenog ugovora o radu za isto radno mjesto, s izmjenom koja se odnosi na visinu plaće koja je novim ugovorom smanjena;
- da je tužiteljica protiv navedenih odluka tuženika pravovremeno podnijela zahtjev za zaštitu prava na koji zahtjev tuženici nisu odgovorili zbog čega je tužiteljica pravodobno zatražila sudsku zaštitu povrijeđenih prava iz radnog odnosa;
- da je uprava tuženika G. I. N. d.o.o. P. 1. ožujka 2010.donijela odluku kojom se otkazuje postojeći kolektivni ugovor G. I. d.o.o. P.;
- da kod tuženika G. I. d.o.o. P. u trenutku prenošenja ugovora o radu nije bilo utemeljeno radničko vijeće, ali da je funkciju sindikalnog povjerenika za novinare kod drugotuženika obnašao B. Ž., a D. K. da je bio sindikalni povjerenik grafičke i nakladničke djelatnosti kod istog tuženika
- da je tuženik G. I. N. d.o.o. P. bio registriran kao pravni subjekt i prije prenošenja ugovora o radu, ali da do 1. ožujka 2010., kad su preneseni ugovori o radu, nije poslovao, osim sporadično, s ciljem održavanja pravnog subjektiviteta;
- da su tuženiku G. I. N. d.o.o. P. u trenutku preuzimanja radnika bile poznate sve financijske obveze iz ugovora o radu koje je odlučio preuzeti, kao i cjelokupna financijska situacija preuzetog dijela tuženika G. I. d.o.o. P.;
- da se tuženik G. I. N. d.o.o. P. prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu nije savjetovao sa sindikalnim povjerenikom;
- da su B. Ž. i D. K. nastavili s radom kod tuženika G. I. N. d.o.o. P. kao sindikalni povjerenici:
- da tuženik G. I. N. d.o.o. P. nije isplatio tužiteljici razliku plaće u visini koja nije sporna.
Prema odredbi čl. 149. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09 – dalje: ZR) prije donošenja odluke važne za položaj radnika poslodavac se mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci. Odluka koja je donesena protivno odredbama ZR o obvezi savjetovanja ništetna je (čl. 149. st. 12. ZR),
Ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, sindikalni povjerenik preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća propisana ZR osim prava imenovanja predstavnika radnika u tijela poslodavca iz čl. 163. st. 1. ZR (čl. 152. st. 3. ZR).
Utvrdivši u bitnom da kod revidenta nije bilo utemeljeno radničko vijeće, da je tuženik G. I. N. d.o.o. P. imao saznanja o sindikalnim povjerenicima koji djeluju kod njega, a da se prije otkazivanja ugovora o radu propustio, u smislu čl. 149. st. 1. ZR savjetovati sa sindikalnim povjerenikom , prvostupanjski sud, na temelju odredbe čl. 149. st. 12. ZR, utvrđuje nedopuštenim otkaz ugovora o radu, te posljedično tome prihvaća tužbene zahtjevu u točki I podtočke II. i IV. izreke presude.
Revident dajući svoju ocjenu izvedenih dokaza osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o tome da je tuženik G. I. N. d.o.o. P. obaviješten o tome da kod njega kao sindikalni povjerenici djeluju D. K. i B. Ž., međutim smatra da ni u toj situaciji, sve dok nije obaviješten o sporazumu između dva sindikata koji od tih povjerenika će imati prava i obveze iz čl. 152. st. 3. ZR, nije imao obvezu savjetovanja iz čl. 149. st. 1. ZR. Reviziju se ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa navodi revidenta kojima osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu obaviještenosti prvotuženika o djelovanju sindikalnih povjerenika, kao nedopušteni nisu cijenjeni (čl. 385. ZPP).
Neosnovano smatra revident da ni u situaciji da je obaviješten o djelovanju sindikalnih povjerenika, sve dok nije obaviješten o sporazumu sindikata o tome koji od povjerenika će imati prava i obveze iz čl. 152. st.3. ZR, nije imao obvezu savjetovanja. Izraženo shvaćanje tuženika G. I. N. d.o.o. P. posljedica je pogrešnog tumačenja odredbe čl. 152. st.4. ZPP.
Prema navedenoj odredbi, ako kod poslodavca djeluje više sindikata, a sindikati ne postignu sporazum o sindikalnom povjereniku, odnosno povjerenicima koji će imati prava i obveze iz čl.152. st. 3. ZR, spor će se riješiti odgovarajućom primjenom odredaba toga Zakona o izborima za radničko vijeće (čl. 152. st. 4. ZR). Broj članova radničkog vijeća utvrđuje se prema broju radnika zaposlenih kod određenog poslodavca - do sedamdeset pet radnika, jedan predstavnik, od sedamdeset šest do dvjesto pedeset radnika, tri predstavnika i t.d.(čl. 138. st.1. ZR). Dakle, analognom primjenom odredbe čl. 138. st. 1. ZR, kod jednog poslodavca može djelovati više sindikalnih povjerenika. Iz popisa s lista 100 do 102, o radnicima čiji se ugovori prenose na tuženika G. I. N. d.o.o. P., proizlazi da se radi o sto pedeset ugovora, slijedom čega bi kod tuženika G. I. N. d.o.o. P. moglo djelovati najmanje tri sindikalna povjerenika. Obrativši se bilo kojem od dvojice poznatih mu povjerenika tuženik G. I. N. d.o.o. P. bi ispunio obvezu savjetovanja.
Budući da tuženik G. I. N. d.o.o. P. nije izvršio savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom prije donošenja sporne odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljici, postupio je suprotno odredbi čl. 118. ZR i čl. 149. st. 1. ZR.
Stoga su nižestupanjski sudovi pravilno zaključili da je zbog navedenog razloga sporna odluka o otkazu ugovora o radu ništetna (čl. 149. st. 12. ZR).
S obzirom da je otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora utvrđen nedopuštenim, ostao je na snazi preuzeti ugovor o radu na neodređeno vrijeme koji je tužiteljica bila sklopila s tuženikom G. I. d.o.o. P., pa tužiteljica ima pravo na isplatu plaće prema tom ugovoru, točnije na razliku plaće između one koja joj isplaćivana prema novom ugovoru i plaće prema ranijem ugovoru.
Visina plaće je među strankama nesporna, te su sudovi pravilno prihvatili i dio tužbenog zahtjeva na isplatu bruto plaće i razlike neosnovanog umanjenja plaće u iznosima navedenim u presudama.
Nije stoga osnovan ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
Budući da nisu nađeni razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP odlučiti kao u izreci presude.
Zagreb, 19. travnja 2016.
Predsjednik vijeća:
Dragan Katić, v.r.