Legislator Rechtsprechung & Gesetzgebung
Gž Ob-16/2022-2 KI-generiert

Appeal allowed; appeal court found Zagreb court lacked jurisdiction over grandparent contact case involving Croatia and Bosnia. Appeal court ruled jurisdiction belongs to Croatia based on connection. Appeal court ruled jurisdiction belongs to Croatia based on connection.

Geschäftsnummer Gž Ob-16/2022-2
Gericht / Behörde
Rechtsordnung Kroatien (HR)
Entscheiddatum
Ausgang Teilweise gutgeheissen (Partially Allowed)

Legislator-Zusammenfassung

KI-generiert

The appeal court granted the appeal, quashing the first-instance court's decision that it lacked jurisdiction. The first court had declared itself incompetent because the opposing parties and their children resided in Bosnia and Herzegovina, making the process seem unfeasible there. The appellate court determined that Croatian jurisdiction was appropriate because the parties are Croatian citizens and the case is sufficiently connected to Croatia, rendering it unreasonable to expect the process to be conducted in Bosnia.

Legislator-Regeste

KI-generiert

ZPP Art. 27; ZPP Art. 47; ZPP Art. 409; ZPP Art. 380; ZPP Art. 353: When a defendant resides in a non-EU country but the case is sufficiently connected to the Republic of Croatia, Croatian courts retain jurisdiction if it is reasonable to conduct proceedings domestically.

Schlagwörter

KI-generiert
jurisdiction grandparent contact non-EU residence reasonable expectation connection to Croatia family law appeal court

Zitierte Gesetzesbestimmungen

KI-generiert
Zakon o parničnom postupku (ZPP)
Obiteljski zakon (Obz)
Zakon o međunarodnom privatnom pravu
Međutim, Zakon o međunarodnom privatnom pravu ("Narodne novine", broj:101/17.

Fragen Sie sich, wie dieser Entscheid auf Ihren Fall anwendbar ist?

Prüfen Sie diesen Entscheid zusammen mit Bundesrecht, kantonalen Erlassen, Kommentaren und Folgeentscheiden in Legislator AI.

Fall in Legislator öffnen →

Volltext

Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Gž Ob-16/2022-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, OIB:92599990351, kao drugostupanjski sud, po sucu Željku Marinu kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja K. G1 . iz O. B., OIB:… i A. G2 . iz O. B., OIB:…, oboje zastupanih po punomoćniku D. C., odvjetniku u Z., protiv protustranaka P. I1 . iz A., V. B., OIB:… i H. I . iz A., V. B., OIB:…, radi ostvarivanja osobnih odnosa djece sa srodnicima, odlučujući o žalbi predlagatelja, protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: R1 Ob-1265/2022-3 od 11.srpnja 2022., dana 17. kolovoza 2022.,

r i j e š i o j e

Žalba se uvažava, ukida se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: R1 Ob-1265/2022-3 od 11.srpnja 2022 i predmet vraća istom sudu na daljnje postupanje.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinski građanski sud u Zagrebu proglasio se nenadležnim za suđenje u ovoj pravnoj stvari i odbacio prijedlog predlagatelja.

2. Pravodobno podnesenom žalbom predlagatelji pobijaju takvo prvostupanjsko rješenje u cijelosti zbog svih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – u nastavku teksta: ZPP).

Predlažu ukidanje pobijanog rješenja i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

3. Žalba je osnovana.

4. Predlagatelji su podnijeli prijedlog prvostupanjskom sudu radi ostvarivanja osobnih odnosa djece sa srodnicima navodeći da su oni djed i baka djece protustranaka po majci te da im roditelji djece onemogućavaju bilo kakav kontakt sa mlljt. unucima.

5. Prvostupanjski sud je tijekom postupka utvrdio da protustranke više nemaju prijavljeno prebivalište u RH već da je sada njihovo prebivalište kao i njihove maloljetne djece u V. B.

6. Uvažavajući navedeno prvostupanjski sud se proglasio nenadležnim smatrajući da je adresa protustranaka poznata, te se iz obrazloženja prvostupanjske odluke može zaključiti da je ocjena prvostupanjskog suda da postupak treba voditi u V. B.

7. Žalitelji osporavaju takav stav prvostupanjskog suda pozivajući se na članak 329. stavak 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj: 103/15., 98/19. – u nastavku teksta: Obz) prema kojoj odredbi su predlagatelji dužni pokrenuti i sudjelovati u obveznom savjetovanju prije pokretanja sudskog postupka.

8. Nesporno je da predlagatelji kao djed i baka imaju zakonsku osnovu zahtijevati omogućavanje kontakta sa unucima kako prema odredbama Obz-a tako i člankom 5. Konvencije o kontaktima s djecom kojim je propisano da ovisno o najboljem interesu djeteta može se uspostaviti kontakt između djeteta i osoba koje nisu njegovi roditelji, a dijete je s njima u bliskoj obiteljskoj vezi.

9. Međutim, sporna je nadležnost Općinskog građanskog suda u Zagrebu.

10. Prvostupanjski sud ne navodi konkretnu zakonsku odredbu na kojoj temelji svoju nenadležnost već tu odluku obrazlaže time da protustranke imaju prebivalište kao i njihova zajednička djeca u V. B. te da bi bilo nemoguće provesti obvezno savjetovanje i pribaviti mišljenje djece kao i prijedlog i mišljenje Centra.

11. Člankom 409. Obz-a propisano je da za suđenje u sporovima iz stavka 1. i 2. tog članka je nadležan sud koji je opće mjesno nadležan za dijete.

12. U ovom konkretnom slučaju tužitelji imaju državljanstvo, prebivalište i boravište u Republici Hrvatskoj, pretpostavka je da i protustranke imaju državljanstvo RH kao i njihova djeca, ali da oni imaju prebivalište i boravište u V. B.

13. Nesporno je da V. B. više nije članica E.U., a odredbama ZPP-a nije izričito propisana nadležnost za ovu vrstu spora dok je člankom 27. tog Zakona propisano da je sud u Republici Hrvatskoj nadležan za suđenje kad je njegova nadležnost u sporu s međunarodnim elementom izričito određena zakonom ili međunarodnim ugovorom. Ako u zakonu ili međunarodnom ugovoru nema izričite odredbe o nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj za određenu vrstu sporova, sud u RH nadležan je za suđenje u toj vrsti sporova i kad njegova nadležnost proizlazi iz odredaba Zakona o mjesnoj nadležnosti suda u RH.

14. Prema članku 47. stavak 3. ZPP-a ako tuženik pored prebivališta ima i boravište u kojem drugom mjestu, a prema okolnosti može se pretpostaviti da će tu dulje vrijeme boraviti opće mjesno je nadležan i sud boravišta tuženika.

15. Posebna mjesna nadležnost je propisana za nadležnost u sporovima za zakonsko uzdržavanje (članak 51. ZPP-a, bračnim sporovima članak 54. i 54a., i sporovima o utvrđivanju ili osporavanju očinstva ili materinstva članak 55.) dok za ovu vrstu spora nije propisana isključiva mjesna nadležnost.

16. Međutim, Zakon o međunarodnom privatnom pravu ("Narodne novine", broj:101/17. u članku 58. regulira nužnu nadležnost tako da određuje ako se primjenom odredbi ovoga Zakona ili drugih zakona Republike Hrvatske ili međunarodnih ugovora na snazi u Republici Hrvatskoj ne može odrediti nadležnost u odnosu na tuženika koji ima prebivalište u državi koja nije članica E.U, a postupak se ne može voditi u inozemstvu ili je to nerazumno očekivati, sud Republike Hrvatske je nadležan, ako je predmet postupka dovoljno povezan s Republikom Hrvatskom da bi bilo svrsishodno voditi ga u Republici Hrvatskoj.

17. Stav je ovog drugostupanjskog suda da je zakonsko pravo predlagatelja da ostvaruju kontakt sa svojim unucima i da je nerazumno očekivati da isti radi ostvarenja svoga prava vode postupak u V. B. A predmet je očigledno dovoljno povezan s Republikom Hrvatskom jer su predlagatelji državljani Republike Hrvatske sa prebivalištem i boravištem u Republici Hrvatskoj, da su i protustranke po stanju spisa državljani Republike Hrvatske koji su donedavno imali prebivalište i boravište u RH, pa je svrsishodno voditi postupak u Republici Hrvatskoj.

18. Temeljem svega navedenog i članka 380. točka 3. ZPP-a žalba je uvažena, a prvostupanjsko rješenje ukinuto.

Vukovar, 17. kolovoza 2022.

SUDAC

Željko Marin,v.r.