Legislator Rechtsprechung & Gesetzgebung
Rev-3404/2019-2 KI-generiert

Supreme Court allows cumulative overtime pay for doctors under collective agreement articles 57 and 59.

Geschäftsnummer Rev-3404/2019-2
Gericht / Behörde
Rechtsordnung Kroatien (HR)
Entscheiddatum
Ausgang Gutgeheissen (Allowed)

Legislator-Zusammenfassung

KI-generiert

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's revision, upholding the lower courts' decision to pay the plaintiff. The plaintiff, a cardiologist, argued she was owed cumulative overtime bonuses for difficult working conditions and exceptional responsibility, which the defendant had withheld. The court ruled that the collective agreement grants these specific bonuses cumulatively for overtime hours, rejecting the defendant's claim that they were mutually exclusive.

Legislator-Regeste

KI-generiert

Articles 57 and 59 of the Collective Agreement for the Health Sector; Medical workers entitled to cumulative overtime bonuses for difficult conditions and exceptional responsibility.

Schlagwörter

KI-generiert
cumulative overtime pay collective agreement interpretation medical staff benefits exceptional responsibility bonus difficult working conditions labor dispute resolution Supreme Court ruling

Zitierte Gesetzesbestimmungen

KI-generiert
Articles 57 and 59 of the Collective Agreement for the Health Sector
Article 51 of the Collective Agreement for the Health Sector
Article 393 of the Civil Procedure Act

Fragen Sie sich, wie dieser Entscheid auf Ihren Fall anwendbar ist?

Prüfen Sie diesen Entscheid zusammen mit Bundesrecht, kantonalen Erlassen, Kommentaren und Folgeentscheiden in Legislator AI.

Fall in Legislator öffnen →

Volltext

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3404/2019-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. G. F. iz K., OIB: ..., zastupane po punomoćniku S. P., odvjetniku u Odvjetničkom društvu L. & P. u Z., protiv tuženika O. b. K., sa sjedištem u K., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku J. M., odvjetniku u Odvjetničkom društvu M. & L. d.o.o. u Z., radi isplate, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1651/2018-3 od 25. travnja 2019., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr- 131/2018-13 od 18. listopada 2018., u sjednici održanoj 18. prosinca 2019.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja u točki 1. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici razliku plaće u bruto iznosu od 29.906,46 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na pojedinačno navedene iznose i sa tijekom sve pobliže opisanim u toj točki izreke u roku od 8 dana.

U točki 2. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 5.676,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude 18. listopada 2018. do isplate u roku od 8 dana.

Presudom suda drugog stupnja u točki I. izreke odbijena je žalba tuženika kao djelomično neosnovana, pa je gore navedena presuda suda prvog stupnja potvrđena u dijelu pod točkom 1. izreke kojim je prihvaćen zahtjev za isplatu bruto plaće zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, osim dosuđenih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, te u dijelu pod točkom 2. izreke u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 5.051,00 kn.

U točki II. izreke preinačena je gore navedena presuda suda prvog stupnja u točki 1. izreke u dijelu kojim je prihvaćen dio zahtjeva tužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći i u točki 2. izreke u kojoj je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka preko iznosa od 5.051,00 kn do iznosa 5.676,00 kn (za iznos od 625,00 kn) i presuđeno:

„1. Odbija se zahtjev tužiteljice A. G. F. za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, kao neosnovan.“

U točki 2. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 625,00 kn kao neosnovan.

U točki III. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv navedene presude suda drugog stupnja i to u dijelu pod točkama I. i III. izreke, reviziju podnosi tuženik pozivom na odredbu iz čl. 382. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP). Predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda preinači zajedno sa presudom suda prvog stupnja tako što bi se odbio tužbeni zahtjev i tužiteljici naložilo da tuženiku naknadi cjelokupni parnični trošak uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu, a podredno da se ona ukine zajedno s presudom suda prvog stupnja i predmet vrati na ponovno suđenje. Traži i troškove revizije.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Revizijski je sud ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi iz čl. 392.a st. 2. ZPP samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

U podnesenoj reviziji tuženik postavlja sljedeća pravna pitanja:

„1. Je li takva kumulacija različitih vrsta dodataka na osnovnu plaću (uvećanje plaće za prekovremeni rad kao jedna vrsta dodatka na osnovnu plaću, uvećanje plaće s osnova posebnih uvjeta rada kao druga vrsta dodatka na osnovnu plaću i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi kao treća vrsta dodatka na osnovnu plaću) dopuštena, ukoliko dopuštenost takve kumulacije navedenih dodataka izrijekom nije niti dopuštena niti isključena nijednim propisom koji se primjenjuje na radni odnos zaposlenika u RH?

2. Ima li zdravstveni radnik pravo na isplatu uvećanja plaće s osnova posebnih uvjeta rada, kao jedne vrste dodatka na osnovnu plaću, i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, kao druge vrste dodatka na osnovnu plaću, na sate odrađene u prekovremenom radu na koje mu je već obračunato uvećanje plaće s osnova prekovremenog rada, kao treće vrste dodatka na osnovnu plaću, ako mu to pravo nije izrijekom zajamčeno?

3. Predstavlja li kolektivni ugovor, ugovor obveznog prava kojime su stranke u svojim pravima i obvezama ograničene isključivo izrijekom ugovorenim pravima i obvezama (uz uvažavanje ograničenja ugovaranja u kolektivnim ugovorima i primjene najpovoljnijeg prava iz posebnog zakona) ili predstavlja apstraktnu pravnu normu zakonskoga karaktera čije je propisivanje prava i obveza dopušteno tumačiti izvan i preko onih izrijekom ugovorenih?“

Tuženik smatra da se radi o pitanjima od važnosti za jedinstvo u primjeni prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, jer da postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, s tim u svezi poziva se na sljedeće odluke: Županijski sud u Zagrebu broj Gž R- 1651/2018 i Gž R-544/2019, Županijski sud u Rijeci broj Gž R-465/2016, Županijski sud u Osijeku broj Gž R-148/2019, Gž R-87/2019, Gž R-416/2018 i Gž R-211/2016, Županijski sud u Splitu broj Gž R-553/2016, Gž R-518/2016, Županijski sud u Bjelovaru broj Gž R- 105/2016.

Tako postavljena pitanja u reviziji zapravo se svode na pitanje imaju li zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13 i 96/15 – dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

U postupku suda prvog stupnja je utvrđeno, a od tih je utvrđenja pošao i sud drugog stupnja, da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu doktora medicine, specijalist interne medicine, uži specijalist kardiolog u Odjelu za kardiologiju s koronarnom jedinicom, Službe za internu medicinu tuženika te da je tuženik tužiteljici isplatio umanjenu plaću u razdoblju od svibnja 2014. do siječnja 2018. za dodatak na otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada te u istom razdoblju za dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada iako je kroz svo to vrijeme i u prekovremenom radu tužiteljica radila na radnom mjestu za koje joj u redovnom radnom vremenu pripadaju navedeni dodaci.

Nije sporno u postupku da je time tužiteljica uskraćena za iznos glavnice od 29.906,46 kn koju joj tuženik nije isplatio po ovim osnovama.

Nižestupanjski su sudovi prihvatili tužbeni zahtjev smatrajući da tužiteljici pripadaju naknade s osnove dodataka za otežane uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata i za vrijeme prekovremenog rada jer da tužiteljica ima pravo kumulativno ostvariti isplatu na koju se u postupku obvezuje tuženik.

Na 8. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV- 56/19-18 koja je održana 9. prosinca 2019., a zbog različite prakse sudova glede prava na uvećanje plaće za sate ostvarene u prekovremenom radu, Vrhovni je sud zauzeo sljedeće pravno shvaćanje:

„Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13 i 96/15 – dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.“

Prema tome, nižestupanjski su sudovi u pravu kada smatraju da tužiteljici pripada utužena glavnica s osnove neisplaćenih dodataka za otežane uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata i za odrađene sate prekovremenog rada.

To joj pravo, suprotno reviziji, pripada tumačenjem odredbi čl. 57. i 59. KU u svezi sa čl. 51. KU.

Valjalo je zato iz navedenih razloga odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu i tako odlučiti kao u izreci ove presude pozivom na odredbu iz čl. 393. ZPP.

Zagreb, 18. prosinca 2019.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v. r.