Revr-389/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator-Zusammenfassung
KI-generiertVrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice Z. J. iz P., OIB:..., koju zastupa punomoćnica D. M. V., odvjetnica u R., protiv tuženika-protutužitelja G. I. d.o.o. za izdavačku djelatnost, trgovinu i usluge, u stečaju P., OIB:...., kojeg zastupa stečajna upraviteljica Lj. J. S. iz K., koju zastupa punomoćnica L. B., odvjetnica u R., radi poništenja odluke o otkazu, odlučujući o reviziji tuženika-protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-2971/13-2 i Gž- 2972/13-2 od 21. listopada 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj P-936/12-73 od 6. lipnja 2013. ispravljena rješenjem istoga suda broj P-936/12-76 od 14. lipnja 2013., u sjednici održanoj 3. studenoga 2016.,
Legislator-Regeste
KI-generiertRevr-389/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP) ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Volltext
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revr 389/14-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice Z. J. iz P., OIB:..., koju zastupa punomoćnica D. M. V., odvjetnica u R., protiv tuženika-protutužitelja G. I. d.o.o. za izdavačku djelatnost, trgovinu i usluge, u stečaju P., OIB:...., kojeg zastupa stečajna upraviteljica Lj. J. S. iz K., koju zastupa punomoćnica L. B., odvjetnica u R., radi poništenja odluke o otkazu, odlučujući o reviziji tuženika-protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-2971/13-2 i Gž- 2972/13-2 od 21. listopada 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj P-936/12-73 od 6. lipnja 2013. ispravljena rješenjem istoga suda broj P-936/12-76 od 14. lipnja 2013., u sjednici održanoj 3. studenoga 2016.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika-protutužitelja podnesena protiv drugostupanjske presude kojom je odlučeno o tužbenom zahtjevu za utvrđenje nedopuštenosti tuženikove-protutužiteljeve odluke o otkazu ugovora o radu (dio stavka I. izreke) i kojom je odlučeno o protutužbenom zahtjevu (stavak III. izreke) odbija se kao neosnovana.
r i j e š i o j e:
Revizija tuženika-protutužitelja podnesena protiv dijela drugostupanjske odluke (rješenja) kojom je odlučeno o troškovima postupka odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„I Utvrđuj se da izvanredni otkaz Ugovora o radu od 01.travnja 2005.godine, broj ..., sklopljen na neodređeno vrijeme za poslove i radne zadatke šefa tehničke redakcije zaključen između tužiteljice-protutuženice i tuženika-protutužitelja nije dopušten i radni odnos tužiteljice-protutuženice nije prestao pa se nalaže tuženiku-protutužitelju da vrati tužiteljicu- protutuženicu na poslove šefa tehničke redakcije u roku od 8 dana od dana primitka presude.
II Utvrđuje se kao osnovana tražbina tužiteljice prvog višeg isplatnog rada u iznosu od 904.667,45 kn, na ime plaće sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
III Utvrđuje se kao osnovana tražbina tužiteljice, drugog višeg isplatnog reda u ukupnom iznosu od 19.160,87 kn, na ime ostalih materijalnih prava.
IV Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika – protutužitelja koji glasi:
„Radni odnos tužiteljice Z. J. kod tuženika „G. I.“ doo P. za radno mjesto šefa tehničke redakcije zasnovan temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj ... od 1. travnja 2005.godine raskida se sa danom 19.listopada 2006.godine.“
V Nalaže se tuženiku-protutužitelju da tužiteljici-protutuženici naknadi prouzročeni joj parnični trošak u ukupnom iznosu od
u roku od 8 dana, dok se sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadom troškova postupka u iznosu od 55.529.62 kn tužiteljica- protutuženica odbija kao neosnovana.
VI Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadom prouzročenog mu troškova postupka u iznosu od 76.083,36 u cijelosti kao neosnovanim.“
Rješenjem suda prvog stupnja od 14. lipnja 2013. odučeno je:
„I Ispravlja se presuda ovoga suda poslovni broj P-936/12 od 6. lipnja 2013.g. u izreci st. I, redak četvrti, peti i šesti odozgo, tako da iza riječi „nedopušten“ umjesto teksta koji glasi „i radni odnos tužiteljice – protutuženice nije prestao pa se nalaže tuženiku – protutužitelju da vrati tužiteljicu-protutuženicu na poslove šefa redakcije u roku od 8 dana od dana primitka presude“, valja ispravno pisati „te se utvrđuje da je tužiteljica – protutuženica bila u radnom odnosu kod tuženika – protutužitelja u razdoblju od 1. travnja 2005.g. pa do 5. listopada 2011.g.“
II Ispravlja se presuda ovoga suda poslovni broj P-936/12 od 6. lipnja 2013.g. u izreci st. V, redak drugi odozgo, tako da iza riječi „od“ valja pisati „55.529,62 kn,“ dok se u retku četvrtome brišu riječi i iznos „u iznosu od 55.529,62 kn.“
III U preostalom dijelu izreka presude ostaje neizmijenjena.“
Presudom suda drugog stupnja suđeno je:
„I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika-protutužitelja protiv dijela presude koji je utvrđeno da nije dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu sklopljenog 1. travnja 2005. godine br. ... na neodređeno vrijeme između tužiteljice-protutuženice i tuženika-protutužitelja za poslove i radne zadatke šefa tehničke redakcije te se u tom dijelu (dio st. I.), kao i u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka (st. V. i VI.) potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola br. P-936/12-73 od 6. lipnja 2013. godine.
II. Prihvaća se djelomično žalba tuženika-protutužitelja protiv dijela presude kojim je utvrđena kao osnovana tražbina tužiteljice prvog višeg isplatnog reda preko iznosa od 798.127,64 kune (za iznos od 106.539,81 kune) kao i protiv dijela presude kojim je utvrđena osnovanom tražbina tužiteljice drugog višeg isplatnog reda u ukupnom iznosu od 19.160,87 kuna, te se u tom dijelu (st. II. i III.) preinačuje Općinskog suda u Puli-Pola posl. br. P- 936/12-73 od 6. lipnja 2013. godine i odbija se tužbeni zahtjev za utvrđenje da je osnovana tražbina tužiteljice prvog više isplatnog reda u iznosu od 106.539,81 kune i za utvrđenje da je osnovana tražbina drugog višeg isplatnog reda u iznosu od 19.160,87 kuna kao neosnovan.
III. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika-protutužitelja protiv dijela presude kojim je odbijen protutužbeni zahtjev (st. IV.) te se u tom dijelu potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola posl. br. P-936/12-73 od 6. lipnja 2013. godine.“
Protiv dijela drugostupanjske presude kojom je utvrđena nedopuštenost tuženikove- protutužiteljeve odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljici-protutuženici (dio stavka I. izreke), kojom je odbijen protutužbeni zahtjev za sudski raskid ugovora o radu (stavak IV. izreke) te protiv drugostupanjske odluke o troškovima postupka (stavak V. i VI. izreke) reviziju je podnio tuženik-protutužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predložio je reviziju prihvatiti, ukinuti pobijanu drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troškova tuženiku.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija nije osnovana u dijelu kojim se pobija drugostupanjska presuda kojom je odlučeno o tužbenom zahtjevu za utvrđenje nedopuštenosti tuženikove-protutužiteljeve odluke o otkazu ugovora o radu i o protutužbenom zahtjevu.
Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP) ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Tužiteljica-protutuženica tužbenim zahtjevom u ovom postupku traži utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici- protutuženici od 1. travnja 2005., utvrđenje da joj radni odnos kod tuženika-protutužitelja nije prestao, utvrđenje da je tužiteljica-protutuženica bila u radnom odnosu kod tuženika- protutužitelja u razdoblju od 1. travnja 2005. do 5. listopada 2011., utvrđenje da je osnovana tražbina tužiteljice-protutuženice prvog višeg isplatnog reda u iznosu od 904.667,45 kuna na ime plaća sa pripadajućom zateznom kamatom i utvrđenje da je osnovana tražbina tužiteljice- protutuženice višeg isplatnog reda u iznosu od 19.160,87 kuna na ime ostalih materijalnih prava.
Protutužbenim zahtjevom tuženik-protutužitelj zahtijeva utvrđenje da se radni odnos tužiteljice-protutuženice kod tuženika-protutužitelja za radno mjesto šefa tehničke redakcije zasnovan ugovorom o radu na neodređeno vrijeme broj .... od 1. travnja 2005. raskida s danom 19. listopada 2006.
Na temelju činjeničnih utvrđenja da je tužiteljica-protutuženica radila kod tuženika- protutužitelja na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. travnja 2005. na radnom mjestu šefa poslova tehničke redakcije, da je tuženik-protutužitelj 19. listopada 2006. donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu te zbog činjenice da tuženik-protutužitelj tijekom postupka nije dokazao da bi tužiteljica-protutuženica počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa za koju ju je tuženik-protutužitelj teretio predmetnom odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu sudovi su prihvatili tužiteljičin-protutuženičin tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 107. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine, broj 38/05, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 30/04 i 137/04 – dalje: ZR) ocijenivši odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu nedopuštenom, odnosno čl. 114. st. 1. pročišćenog teksta ZR.
Nadalje, sudovi su odbili kao neosnovan tuženikov-protutužiteljev protutužbeni zahtjev za sudski raskid ugovora o radu ocijenivši da tuženik-protutužitelj tijekom postupka nije dokazao postojanje pretpostavki za sudski raskid ugovora o radu u smislu čl. 116. st. 2. ZR, odnosno čl. 123. st. 1. pročišćenog teksta ZR.
Tuženik-protutužitelj u reviziji u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka navodi da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer razlozi o odlučnim činjenicama navedeni u obrazloženju te presude ne proizlaze iz činjenica utvrđenih tijekom prvostupanjskog postupka. Također navodi da se drugostupanjska presuda ne može ispitati jer sud u njoj ne navodi odlučne činjenice koje su utvrđene tijekom postupka. Smatra da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka kada je dopustio da se ispravkom presude intervenira u meritum prvostupanjske presude. Revident u reviziji u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka također iznosi činjenice, vlastitu ocjenu provedenih dokaza i ujedno osporava zaključak drugostupanjskog suda u osnovanosti tužbenog zahtjeva i neosnovanosti protutužbenog zahtjeva.
Suprotno tvrdnji revidenta u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP. Prema ocjeni ovoga suda u pobijanoj drugostupanjskoj presudi navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama, a ti razlozi nisu proturječni odlučnim činjenicama utvrđenim tijekom postupka pred sudom. Osim toga, obrazloženje pobijane drugostupanjske presude nije proturječno niti nerazumljivo pa se može ispitati zakonitost i pravilnost te presude.
Što se tiče navoda revidenta da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka kada je dopustio da se ispravkom presude intervenira u meritum prvostupanjske presude treba reći da taj navod tuženik-protutužitelj ne može s uspjehom isticati u revizijskom postupku jer je drugostupanjski sud rješenjem broj Gž-2972/11-2 od 21. listopada 2013. kao nepravovremenu odbacio žalbu tuženika-protutužitelja protiv prvostupanjskog rješenja o ispravljanju presude, a revident protiv drugostupanjskog rješenja reviziju nije podnio, već revizijom pobija samo dio drugostupanjske presude kojom je odlučeno o dijelu tužbenog zahtjeva kojim je tužiteljica-protutuženica zahtijevala utvrđenje nedopuštenosti predmetne odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, dio drugostupanjske presude kojom je odlučeno o protutužbenom zahtjevu te dio drugostupanjske odluke kojom je odlučeno o troškovima postupka.
U odnosu na činjenične navode revidenta iznesene u reviziji u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka treba navesti da revizijski sud takve navode iznesene u reviziji ne može uzeti u razmatranje jer prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
Predmet revizijskog razmatranja pobijane drugostupanjske presude u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava svodi se na ocjenu jesu li sudovi, odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovom postupku pravilno primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 107. st. 1. ZR, odnosno čl. 114. st. 1. pročišćenog teksta ZR, odnosno jesu li odlučujući o osnovanosti protutužbenog zahtjeva pravilno primijenili materijalno pravo iz čl. 116. st. 2. ZR odnosno čl. 123. st. 2. pročišćenog teksta ZR. Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud je ocijenio da su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su prihvatili tužiteljičin-protutuženičin zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti tuženikove-protutuženikove odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici-protutuženici od 1. travnja 2005. te da su pravilno primijenili materijalno pravo kada su kao neosnovan odbili protutužbeni zahtjev za sudski raskid ugovora o radu. Stoga ovaj, revizijski sud, prihvaća zauzeto pravno shvaćanje drugostupanjskog suda kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.
Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.
S obzirom da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koje će se na temelju odredbe čl. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.
Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tuženika-protutužitelja odbijena kao neosnovana pa je odlučeno kao u izreci ove presude.
Revizija tuženika-protutužitelja podnesena protiv drugostupanjske odluke kojom je odlučeno o troškovima parničnog postupka nije dopuštena.
Tuženik-protutužitelj u reviziji izričito navodi da reviziju podnosi protiv drugostupanjske odluke kojom je odlučeno o troškovima parničnog postupka kojom je tuženiku-protutužitelju naloženo naknaditi tužiteljici-protutuženici parnični trošak u iznosu od 55.529,62 kune, a odbijen je zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 76.083,36 kuna.
Odlučujući o dopuštenosti predmetne revizije u tom dijelu treba istaknuti da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.
Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom postupak iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o troškovima parničnog postupka nema značaj rješenja kojim se završava postupak u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP. Također treba reći da je isto pravno shvaćanje zauzeto i u odluci ovoga suda broj Rev-1353/11 od 17. studenoga 2015.
Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP u vezi s čl. 400. st. 1. i st. 3. ZPP odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 3. studenoga 2016.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić, v.r.