Legislator Rechtsprechung & Gesetzgebung
I Kž-842/1993-3 KI-generiert

I Kž-842/1993-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Geschäftsnummer I Kž-842/1993-3
Gericht / Behörde
Rechtsordnung Kroatien (HR)
Entscheiddatum
Ausgang Odluka

Legislator-Zusammenfassung

KI-generiert

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Novoselec dr. Petra, kao predsjednika vijeća, te Kocijančić Erike i Frančula mr. Rudolfa, kao članova vijeća, te stručnog suradnika Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara, u kriv. predmetu protiv opt. B.M. zbog kriv. djela iz čl. 79. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika i optuženika podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Zagrebu od 31. svibnja 1993. br. K 434/89, u sjednici održanoj 20. listopada 1993.,

Legislator-Regeste

KI-generiert

I Kž-842/1993-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Pobijanom presudom Okružnog suda u Zagrebu, a nakon održanog suđenja u odsutnosti opt. B.M., isti je oglašen krivim zbog kriv. djela iz čl. 79. st. 1. KZRH, za koje mu je djelo utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, a istovremeno je opozivom uvjetnog otpusta, uzeta kao utvrđena kazna zatvora iz ranije presude zbog kriv. djela iz čl. 79. st. 2. KZRH u trajanju od tri godine i šest mjeseci, pa je optuženiku primjenom čl. 43. st. 1. toč. 2. OKZRH izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci.

Fragen Sie sich, wie dieser Entscheid auf Ihren Fall anwendbar ist?

Prüfen Sie diesen Entscheid zusammen mit Bundesrecht, kantonalen Erlassen, Kommentaren und Folgeentscheiden in Legislator AI.

Fall in Legislator öffnen →

Volltext

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 842/1993-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Novoselec dr. Petra, kao predsjednika vijeća, te Kocijančić Erike i Frančula mr. Rudolfa, kao članova vijeća, te stručnog suradnika Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara, u kriv. predmetu protiv opt. B.M. zbog kriv. djela iz čl. 79. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika i optuženika podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Zagrebu od 31. svibnja 1993. br. K 434/89, u sjednici održanoj 20. listopada 1993.,

r i j e š i o j e:

U povodu žalbi državnog odvjetnika i opt. B.M., po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda, te se predmet upućuje sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom Okružnog suda u Zagrebu, a nakon održanog suđenja u odsutnosti opt. B.M., isti je oglašen krivim zbog kriv. djela iz čl. 79. st. 1. KZRH, za koje mu je djelo utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, a istovremeno je opozivom uvjetnog otpusta, uzeta kao utvrđena kazna zatvora iz ranije presude zbog kriv. djela iz čl. 79. st. 2. KZRH u trajanju od tri godine i šest mjeseci, pa je optuženiku primjenom čl. 43. st. 1. toč. 2. OKZRH izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci.

Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik zbog odluke o kazni, te optuženik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlozima da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne stroža kazna, odnosno optuženik da se preinačenjem pobijane presude njega oslobodi optužbe.

Ne upuštajući se u ocjenu osnovanosti žalbi optuženika i državnog odvjetnika, i ne ulazeći, dakle, u meritum stvari, ovaj Vrhovni sud nalazi da je nastupila mogućnost da se optuženiku ponovno sudi u njegovoj prisutnosti (čl. 398. st. 1. ZKP), u tijeku žalbenog postupka.

Naime, iz sadržaja podneska braniteljice optuženika od 6. listopada 1993. godine proizlazi da se optuženik nije odazivao ranijim pozivima suda prvog stupnja, jer o okolnosti daljnjeg vođenja kaznenog postupka, nakon donošenja ranije oslobađajuće presude, nije imao saznanja (nalazio se na izdržavanju kazne zatvora u inozemstvu). Definitivnim povratkom u domovinu naznačio je adresu stalnog prebivališta u Z.,

Kako se optuženiku pod pretpostavkama iz čl. 290. st. 3. ZKP (ranije čl. 300. st. 3.) može suditi u odsutnosti jedino ako je u bijegu odnosno ako inače nije dostupan državnim tijelima, prestankom tog razloga u ovom slučaju ne može se više žalbeni postupak nastaviti kao da je optuženik i dalje odsutan, već se pravomoćna presuda izrečena u njegovoj odsutnosti mora ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, da bi se time omogućilo da se optuženiku sudi u njegovoj prisutnosti i time mu pruži mogućnost obrane na glavnoj raspravi pred sudom prvog stupnja.

Ovakvo pravno shvaćanje u skladu je s intencijom odredbe čl. 398. st. 1. ZKP (ranije čl. 410. st. 1.), prema kojoj se imade ponoviti krivični postupak uvijek kad je osuđena neka osoba u njenoj odsutnosti (kao što je ovdje slučaj) čim nastupi mogućnost da joj se ponovo sudi u njenoj prisutnosti. Iz toga slijedi kao logičan zaključak da u slučaju kad u toku žalbenog postupka nastupi mogućnost da se optuženik koji je suđen u odsutnosti (što je ovdje slučaj), onda ne treba dopustiti da ta prva presuda postane pravomoćna, da bi se tek nakon toga ponovio krivični postupak u smislu citirane odredbe, nego treba tu nepravomoćnu presudu suda prvog stupnja od strane suda drugog stupnja povodom žalbi, po službenoj dužnosti, ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Budući, dakle, da su se stekli zakonski uvjeti da se optuženiku sudi u njegovoj prisutnosti to je odlučeno kao u izreci ovog rješenja (čl. 375. st. 1. ZKP).

U Zagrebu, 20. listopada 1993.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata v.r.

Novoselec dr. Petar v.r.

Suglasnost

ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

U zamjeni voditelja daktilobiroa:

(Štefica Klepac)