Legislator Rechtsprechung & Gesetzgebung
Kzz-16/2005-2 KI-generiert

Croatian Supreme Court quashes first-instance verdict for robbery against minors due to missing factual reasoning.

Geschäftsnummer Kzz-16/2005-2
Gericht / Behörde
Rechtsordnung Kroatien (HR)
Entscheiddatum
Ausgang Teilweise gutgeheissen (Partially Allowed)

Legislator-Zusammenfassung

KI-generiert

The Supreme Court of Croatia quashed the first-instance verdict against a minor for robbery because the lower court failed to provide specific factual reasoning for its findings. The prosecution argued the verdict violated criminal law provisions regarding the definition of the crime and sentencing for minors. The court ruled that without explicit reasoning on how the elements of the crime were met, the verdict could not be legally sustained and must be remanded for retrial.

Legislator-Regeste

KI-generiert

čl. 368. toč. 4. ZKP-a; čl. 60. st. 1. KZ-a; A court verdict is void if it lacks specific factual reasoning regarding the constitutive elements of the crime, necessitating a retrial to ensure proper application of criminal law.

Schlagwörter

KI-generiert
lack of factual reasoning minor criminal law robbery definition procedural defect remand for retrial criminal law violation supreme court review

Zitierte Gesetzesbestimmungen

KI-generiert
čl. 368. toč. 4. ZKP-a
ZKP-a, tako i u odnosu na povredu kaznenog zakona u odredbi čl. 368. toč. 4. ZKP-a (u svezi s čl.
čl. 60. st. 1. KZ-a
ZKP u svezi s čl. 60. st. 1. KZ-a, u odnosu na kazneno djelo pod toč.
čl. 23. st. 2. u svezi s čl. 25. Zakona o sudovima za mladež
čl. 27. st. 1. i 2. Zakona o sudovima za mladež
Prema maloljetniku je, primjenom čl. 27. st. 1. i 2. Zakona o sudovima za mladež, te čl.
čl. 422. st. 1. ZKP-a
Iz naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 422. st. 1. ZKP-a, presuđeno je kao u izreci ove presude.

Fragen Sie sich, wie dieser Entscheid auf Ihren Fall anwendbar ist?

Prüfen Sie diesen Entscheid zusammen mit Bundesrecht, kantonalen Erlassen, Kommentaren und Folgeentscheiden in Legislator AI.

Fall in Legislator öffnen →

Volltext

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kzz 16/05-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Erike Kocijančić, kao predsjednice vijeća, te Zlate Lipnjak-Bosanac i Marijana Svedrovića, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Aleksandre Holjevac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. mlt. A. R., zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 1. KZ-a i dr., odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 20. srpnja 2005. godine, broj KZZ-DO-108/05, podignutog protiv pravomoćne presude Općinskog suda u Zagrebu – Odjela za mladež, od 27. siječnja 2005. godine, broj KM-143/04, u sjednici održanoj dana 02. studenog 2005. godine, saslušavši zamjenicu Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Božicu Cvjetko,

p r e s u d i o j e:

I Utvrđuje se da je osnovan zahtjev za zaštitu zakonitosti državnog odvjetnika od 20. srpnja 2005. godine, broj KZZ-DO-108/05, te je presudom Općinskog suda u Zagrebu – Odjela za mladež od 27. siječnja 2005. godine, broj KM-143/04, u korist mlt. A. R. povrijeđen kazneni zakon u odredbi čl. 368. toč. 4. ZKP u svezi s čl. 60. st. 1. KZ-a, u odnosu na kazneno djelo pod toč. 2) izreke pobijane presude iz čl. 218. st. 1. KZ-a.

II Utvrđuje se da je osnovan zahtjev za zaštitu zakonitosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, te da je istom presudom povrijeđen i zakon u odredbi čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP-a, u svezi s čl. 359. st. 7. ZKP-a, te se pobijana prvostupanjska presuda, kojom je mlt. A. R. za četiri kaznena djela razbojništva iz čl. 218. st. 1., izrečen pridržaj kazne maloljetničkog zatvora, s rokom kušnje od dvije godine, ukida, i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Zagrebu, Odjela za mladež, od 27. siječnja 2005. godine, broj KM-143/04, utvrđeno je da je mlt. A. R., između ostalog, počinio i kazneno djelo razbojništva iz čl. 218. st. 1. KZ-a, na štetu četiri maloljetnika, kao i kazneno djelo prijevare iz čl. 224. st. 1. KZ-a.

Prema maloljetniku je, primjenom čl. 27. st. 1. i 2. Zakona o sudovima za mladež, te čl. 11. u svezi s čl. 9. st. 2. toč. 1., 6. i 10. ZSM-a, izrečen i pridržaj kazne maloljetničkog zatvora, s vremenom kušnje od dvije godine, kao i odgojna mjera pojačane brige i nadzora, te posebne obaveze u vidu pismene isprike petorici oštećenika, kao i prihvaćanje zaposlenja, te ustrajanje u tome, kao i uključivanje u pojedinačni ili skupni rad Savjetovališta za mlade.

Nakon usmene objave presude, maloljetnik i njegov otac z.z. J. R., kao i branitelj maloljetnika, odvjetnik D. B. iz Z., odrekli su se prava na žalbu uz prisutnog zamjenika Općinskog državnog odvjetnika u Zagrebu, tako da je presuda postala pravomoćna 27. siječnja 2005. godine.

Protiv te pravomoćne presude, zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske podnijela je zahtjev za zaštitu zakonitosti, nalazeći da je tom presudom povrijeđen kazneni zakon u odredbi čl. 368. toč. 4. ZKP (u svezi s čl. 60. st. 1. KZ-a) u korist maloljetnika, zbog čega predlaže da se utvrdi citirana povreda zakona u korist maloljetnika, ali i povreda čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP-a, u svezi s čl. 359. st. 7. ZKP-a, u kojem dijelu predlaže ukidanje prvostupanjske presude, te vraćanja predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan, kako u odnosu na citiranu povredu zakona u odredbi čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP-a, u svezi s čl. 359. st. 7. ZKP-a, tako i u odnosu na povredu kaznenog zakona u odredbi čl. 368. toč. 4. ZKP-a (u svezi s čl. 60 st. 1. KZ-a).

Po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, neovisno o tome što su se stranke ovog kaznenog postupka odrekle prava na žalbu, kao i pismenog otpravka presude, ta je presuda kao i svaka druga morala sadržavati sve što propisuje odredba čl. 359. st. 7. ZKP-a.

Međutim, u obrazloženju pravomoćne presude, sud prvog stupnja sumarno je, u jednoj rečenici naznačio, da je maloljetnik priznao počinjenje kaznenih djela, koju je obranu sud prvog stupnja prihvatio i naveo da je ista u suglasju s priležećim materijalnim dokazima u vidu citiranih potvrda, te iskazima saslušanih četvero svjedoka maloljetnika, u odnosu na kaznena djela iz čl. 218. st. 1. KZ-a.

Pri tom je sud prvog stupnja propustio ocijeniti obranu maloljetnika, a isto tako naznačiti bitni sadržaj svjedočkih iskaza oštećenika u odnosu na konstitutivne elemente kaznenog djela razbojništva, a potpuno su izostali razlozi o odlučnim činjenicama vezanim za pravnu kvalifikaciju djela, i s tim u svezi i primjena određenih odredbi kaznenog zakona na maloljetnika i njegova djela.

Iz svega naprijed izloženog proizlazi, da su u stvari izostali razlozi o odlučnim činjenicama, zbog kojih se pobijana presuda uopće ne može ispitati.

Stoga će sud prvog stupnja u ponovljenom postupku, postupiti sukladno čl. 359. st. 7. ZKP-a, ponovno uzeti obranu maloljetnika, kao i saslušati svjedoke maloljetne oštećenike djela A. P., B. H., M. D. i D. S., a po potrebi i nove dokaze, koje će valjano obrazložiti zajedno s obranom maloljetnika, a osobito će naznačiti temeljem čega je utvrdio da je maloljetnik ostvario zakonska obilježja kaznenog djela razbojništva, pravilnim obrazlaganjem konstitutivnih elemenata djela, kao i primjeni određenih odredaba kaznenog zakona na maloljetnika, a tek potom primjenu maloljetničkog kaznenog prava u pogledu izrečenih maloljetničkih sankcija.

U odnosu na povredu kaznenog zakona iz čl. 368. toč. 4. ZKP-a, koja je izvršena u korist maloljetnika, potrebno je naglasiti da ne postoji produljeno kazneno djelo iz čl. 61. KZ kod kaznenog djela razbojništva, već je jedino mogući realni stjecaj iz čl. 60. st. 1. KZ-a, jer je opisanim načinom postupanja, sadržanim u toč. 2) izreke presude, maloljetnik počinio na štetu četiri maloljetnika, četiri kaznena djela razbojništva, neovisno o tome što su počinjena istog dana i na istom mjestu, ali u odnosu na različite osobe. Ovo iz razloga, što se kaznenim djela razbojništva ne napada samo imovina, nego i osobne vrijednosti različitih osoba, čime je isključena mogućnost postojanja pravne konstrukcije produljenog kaznenog djela razbojništva. Stoga je svako od počinjenih kaznenih djela moralo biti opisano u izreci pobijane presude u toč. 2), neovisno o tome što je sud prvog stupnja ispravno primijenio odredbu čl. 25. st. 1. i 2. u svezi s čl. 27. st. 1. i 2. Zakona o sudovima za mladež, izričući mu pridržaj kazne maloljetničkog zatvora, s rokom kušnje od dvije godine, u odnosu na sva kaznena djela razbojništva.

S obzirom na naprijed izloženo, kako je učinjena povreda zakona iz čl. 368. toč. 4. ZKP-a u korist optuženika, to se Vrhovni sud Republike Hrvatske, odlučujući povodom zahtjeva za zaštitu zakonitosti, ograničio samo na utvrđivanje citirane povrede kaznenog zakona, kako to proizlazi iz toč. I izreke ove presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ne dirajući u pravomoćnu odluku.

Samo usput se napominje da je sud prvog stupnja povrijedio kazneni zakon na štetu maloljetnika u odredbi čl. 23. st. 2. u svezi s čl. 25. Zakona o sudovima za mladež, jer je trebao uzeti u obzir samo kaznena djela koja ispunjavaju zakonski kriterij za izricanje kazne maloljetničkog zatvora, a odnosi se na ona kaznena djela za koja je u zakonu propisana kazna zatvora od pet godina ili dulja, što sigurno nije kazneno djelo iz čl. 224. st. 1. KZ-a.

Citiranu povredu kaznenog zakona Vrhovni sud Republike Hrvatske nije mogao sanirati, jer ona nije bila predmetom zahtjeva za zaštitu zakonitosti državnog odvjetnika, iako je počinjena na štetu maloljetnika.

Iz naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 422. st. 1. ZKP-a, presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 02. studenog 2005. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Aleksandra Holjevac, v.r.

Erika Kocijančić, v.r.