I Kž-528/2004-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 528/04-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlata Lipnjak-Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Milivoja Mikora i Melite Božičević Grbić, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A. S. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 90. st. 1. KZ i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, te optuženika A. S., ujedno i kao privatnog tužitelja, i K. M. podnesenih protiv presude Županijskog suda u Virovitici od 27. veljače 2004. broj K-15/03-63, u sjednici održanoj dana 4. srpnja 2007. u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinke Orlić i opt. A. S. osobno, uz branitelja B. B., odvjetnika iz B.,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e :

I.a/ Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, te se prvostupanjska presuda glede opt. A. S. u k i d a i u tom dijelu predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

I.b/ Uslijed odluke pod I.a/ žalba opt. A. S. postala je bespredmetna.

II.a/ Povodom žalbi privatnog tužitelja A. S. i opt. K. M., po službenoj dužnosti, prvostupanjska presuda se glede opt. K. M. p r e i n a č u j e tako da se:

protiv opt. K. M.

temeljem čl. 353. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku

O D B I J A O P T U Ž B A

što je dana 31. ožujka 2002. oko 2,00 sata na državnoj cesti broj 5, u blizini mjesta B., u namjeri da spriječi A. S. da izađe iz automobila, došao do otvorenih vozačkih vrata

I Kž 528/04-6

automobila privatnog tužitelja A. S., šakom ga udario u glavu u predjelu lijevog uha, te mu nanio crvenilo lijeve uške.

dakle, drugog uvrijedio, pa je time počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda uvredom, iz čl. 199. st. 1. KZ-a.

II.b/ Zbog odluke pod II.a/ žalbe privatnog tužitelja A. S. i opt. K. M. postale su bespredmetne.

II.c/ Temeljem čl. 123. st. 3. Zakona o kaznenom postupku stranke i privatni tužitelj A. S. i okr. K. M., svaki snosi svoje troškove kaznenog postupka koji se odnose na točku II.a/ ove presude.

Obrazloženje

Županijski sud u Virovitici, kao prvostupanjski sud je povodom optužnice županijskog državnog odvjetnika od 15.srpnja 2002. broj K-DO-24/02, koja je tijekom glavne rasprave činjenično i pravno izmijenjena, te povodom privatne tužbe A. S., u spojenom kaznenom postupku, presudom od 27. veljače 2004. broj K-15/03-63 proglasio optuženike krivima i to opt. A. S. za počinjenje kaznenog djela iz čl. 100. st. 1. KZ, te mu je iz istog zakonskog propisa izrekao kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci i prema ovom optuženiku po čl. 67.KZ primijenio je uvjetnu osudu odredivši da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo, a po čl. 80. KZ prema ovom optuženiku primijenio je sigurnosnu mjeru oduzimanja predmeta i to noža dužine 22 cm, širine oštrice 2 cm i širine 11 cm, crne boje, dok je opt. K. M. proglasio krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 199. st.1. KZ, te mu temeljem istog zakonskog propisa izrekao kaznu zatvora u trajanju od 30 dana, te prema ovom optuženiku po čl. 67. KZ primijenio uvjetnu osudu, određujući da se utvrđena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od godine dana ne počini novo kazneno djelo. Temeljem čl. 122. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u daljnjem tekstu ZKP) optuženike je obavezao da solidarno nadoknade troškove kaznenog postupka u iznosu od 8.400,00 kn, a osim toga svakog od njih i u paušalnom iznosu od po 500,00 kn.

Protiv ove prvostupanjske presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik, te optuženici A. S., ujedno i privatni tužitelj, i to po branitelju, odnosno punomoćniku B. B., odvjetniku iz B., te opt. K. M. po branitelju R. B., odvjetniku iz V..

Državni odvjetnik prvostupanjsku presudu u dijelu glede opt. A. S. pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o kazni, predlažući da se u tom dijelu pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili da se u tom dijelu ova presuda preinači u odluci o kazni tako da se ovom optuženiku izrekne stroža kazna.

I Kž 528/04-6

Opt. A. S., ujedno i privatni tužitelj, prvostupanjsku presudu pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog odluke o kazni i odluke o troškovima kaznenog postupka, predlažući da se ta presuda preinači u smislu žalbenih navoda, a to znači da ga se oslobodi optužbe da bi počinio kazneno djelo iz čl. 100. st. 1. KZ ili pak da ga se za to djelo blaže kazni, odnosno da mu se,kao privatnom tužitelju nadoknade troškovi kaznenog postupka u dijelu presude kojim je opt. K. M. proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 199. st. 1. KZ. U žalbi opt. A. S. zahtijeva da se njega, kao optuženika (odnosno privatnog tužitelja), te njegovog branitelja, odnosno punomoćnika izvijesti o sjednici vijeća drugostupanjskog suda.

Prvostupanjski sud je po čl. 372. ZKP dostavio primjerke žalbi protivnim stranama na odgovor, a do sjednice vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, zaprimljen je odgovor opt. A. S. na žalbu državnog odvjetnika, dok drugi odgovori na žalbe nisu zaprimljeni.

Drugostupanjski sud je po čl. 373. st. 1. ZKP-a dostavio spise Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledavanje, koje je spise vratilo ovome sudu uz podnesak od 5.srpnja 2004. broj KŽ-DO-1133/04, predloživši da se prihvati žalba državnog odvjetnika i u odnosu na opt. A. S. prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Žalba državnog odvjetnika glede opt. A. S. je osnovana zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, dok je u preostalom dijelu postala bespredmetna, kao što je u tom dijelu postala bespredmetna i žalba opt. A. S..

Žalba privatnog tužitelja A. S. i opt. K. M. postale su bespredmetne.

Drugostupanjski sud je prvostupanjsku presudu ispitivao u dijelu i iz osnova iz kojih je žalbama pobijana, a uz to i je li prvostupanjski sud počinio povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP i je li na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon. Pri ispitivanju prvostupanjske presude po službenoj dužnosti, prvostupanjski sud nije našao da bi postojale povrede odredaba kaznenog postupka navedene u čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP, ali je našao da je tijekom žalbenog postupka glede opt. K. M. došlo do povrede kaznenog zakona iz čl. 368. toč. 3. ZKP.

Drugostupanjski sud po čl. 391. st. 1. ZKP daje slijedeće ocjene žalbenih navoda:

Na žalbu državnog odvjetnika

Opravdano državni odvjetnik prvostupanjsku presudu pobija zbog pogrešno i utvrđenog činjeničnog stanja, prigovarajući da je do pogrešnog utvrđenja odlučnih činjenica došlo zbog toga što je prvostupanjski sud propustio saslušati svjedoka D. Ž. i uz provedene dokaze, još i tim dokazom pobliže razjasniti tko su bili učesnici i u kakvim ulogama su bili učesnici sukoba koji se desio u lokalu u L., neposredno prije inkriminiranih događaja na državnoj cesti broj 5., smatrajući pri tome da je bez pouzdanog utvrđenja ovog dijela događaja

I Kž 528/04-6

preuranjen nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka R. D. o psihičkom stanju opt. A. S. na državnoj cesti broj 5.

Naime, državni odvjetnik je u izmijenjenoj optužnici tijekom glavne rasprave (list 158) opt. A. S. stavio na teret da je počinio kazneno djelo iz čl. 99. st. 1. KZ, činjenično opisavši djelo da je optuženik dana 31. ožujka 2002. oko 2,00 sati na državnoj cesti broj 5, u blizini mjesta B., u namjeri tjelesnog ozljeđivanja, nožem dužine oštrice 11 cm, zamahnuo i ubo oštećenika K. M. u lijevu slabinsku regiju, zadavši mu pri tome tešku tjelesnu ozljedu u vidu ubodne rane lijeve strane grudnog koša s otvaranjem grudne šupljine, s minimalnim krvarenjem i ozljedom u vidu rezne rane lijevog kažiprsta, a prvostupanjski sud je slijedom izvedenih dokaza, za sada po ocjeni drugostupanjskog suda nepouzdano utvrdio da je opt. A. S. počinio kazneno djelo iz čl. 100. st. 1. KZ time što je dana 31. ožujka 2002. oko 2,00 sata na državnoj cesti broj 5, u blizini mjesta B., u stanju razdraženosti i prepasti, uslijed toga što ga je oštećenik K. M. udario šakom u glavu, pristajući da ga teško tjelesno ozlijedi, ubo nožem dužine oštrice 11 cm u lijevu slabinsku regiju, zadavši mu pri tome tešku tjelesnu ozljedu u vidu ubodne rane lijeve strane grudnog koša s otvaranjem grudne šupljine s minimalnim krvarenjem i ozljedom u vidu rezne rane lijevog kažiprsta.

Kazneno djelo tjelesne ozljede na mah iz čl. 100. st. 1. KZ glede subjektivne strane počinitelja prema djelu može se ostvariti samo ako je odluka počinitelja o djelu stvorena bez razmišljanja, znači spontano, tj. na mah, time da ga je moguće počiniti i u prekoračenju granica nužne obrane. Osim činjenice da je počinitelj u vrijeme počinjenja kaznenog djela postupao na mah, obilježje ovoga kaznenog djela je i to da počinitelj u stanje jake razdraženosti ili prepasti bude u takovo stanje doveden napadom, zlostavljanjem ili teškim vrijeđanjem od strane oštećenika i to bez svoje krivnje.

Opravdano žalitelj prigovara da prvostupanjski sud nije u cijelosti razjasnio događaj u lokalu u L., jer su optuženik i svjedoci S. T. i E. T. iskazivali da je opt. K. M. u lokalu gurnuo najprije S. T., na što je opt. A. S. reagirao prigovarajući mu, a da bi potom opt. K. M. uhvatio ga rukama za prsa te ga počeo tući udaravši ga nogama po tijelu, dok je opt. K. M. iskazao da se opt. A. S. najprije naguravao s D. B., u kojem sukobu je on učestvovao ali u ulozi onoga koji je tu dvojicu sukobljenih razdvajao, što je u svom iskazu potvrdio i svjedok D. B., iskazujući da je on bio taj koji je opt. A. S. odgurnuo i udario ga, a to je potvrdio i svjedok E. B. (list 34 i 35 u spisu Općinskog suda u Virovitici broj K-134/02 odnosno na listu 108 predmetnog spisa) glede iskaza svjedoka D. B.. Kraj tako suprotstavljenih iskaza o odlučnoj činjenici da li je opt. A. S. u prethodnom dijelu zbivanja između učesnika događaja bio takvoga ponašanja kojemu se u slijedu događaja koji se potom zbio na državnoj cesti broj 5, koje mu se ne bi moglo staviti u krivnju, ili pak da bi mu se moglo staviti u krivnju, o utvrđivanju te odlučne činjenice ovisi i značenje mišljenje psihijatrijskog vještaka R. D. o tome da je opt. A. S. tempore criminis reagirao u afektivnom suženju svijesti zbog prepasti izazvane napadom optuženika. Zbog toga je potrebno da se prije donošenja odluke o tome da li je i kakvo je djelo počinio opt. A. S., potrebno saslušati po žalitelju predloženog svjedoka D. Ž., a i druge osobe, koje su eventualno boravile u navedenom lokalu i imale saznanja o tom dijelu događaja, a također je potrebno iznova saslušati i obojicu optuženika, te svjedoke S. T., E. T. i D. Š. o razlozima i okolnostima te pobližem mjestu na kojem je bio zaustavljen automobil potonjeg svjedoka i da li se, ovisno o utvrđenu ove činjenice, opt. A. S. svojim automobilom zaustavio na državnoj cesti broj 5 zato jer nije mogao nastaviti put, ili se zaustavio zbog toga da nastavi svoj prethodni sukob iz lokala. Ove činjenice osim ponovnog

I Kž 528/04-6

ispitivanja navedenog kruga svjedoka, moraju se utvrditi i provjerom njihovih iskaza po potrebi i rekonstrukcijom na mjestu događaja. Tek nakon toga i nakon utvrđenja objektivnog učina djela može se donositi pouzdana ocjena je li opt. A. S. postupao na mah, u stanju jake razdraženosti ili prepasti, izazvan napadom, zlostavljanjem ili teškim vrijeđanjem oštećenika K. M., u koje stanje bi bio doveden bez svoje krivnje, odnosno tek tada se može pouzdano zaključivati je li opt. A. S. postupao s namjerom da ovoga teško tjelesno ozlijedi, odnosno da mu teško naruši zdravlje, kako mu se to stavlja na teret optužnicom, ili onako kako je to činjenično i pravno opisano i pravno označeno u ovdje razmatranom dijelu pobijane presude.

Zbog iznijetih razloga drugostupanjski sud je odlučio prihvatiti žalbu državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i u tom dijelu pobijanu presudu ukinuti te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao što je to navedeno u toč. I.a/ drugostupanjske odluke (čl. 388. st. 1. ZKP), uslijed čega su postale bespredmetne i to žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni, odnosno žalba opt. A. S. po svim u žalbi istaknutim osnovama, kao što je to navedeno u toč. I.b/ izreke drugostupanjske presude.

Na žalbu A. S. kao privatnog tužitelja i na žalbu opt. K. M.

Povodom žalbi A. S. kao privatnog tužitelja i opt. K. M. drugostupanjski sud je prvostupanjsku presudu ispitao i po službenoj dužnosti, te je našao da je u odnosu na opt. K. M. i kazneno djelo iz čl. 199. st. 1. KZ u žalbenom postupku prema odredbama čl. 19. st. 1. alineja 6. u vezi čl. 20. st. 6. KZ nastupila zastara (kao apsolutna) zato jer je za kazneno djelo iz čl. 199. st. 1. KZ, zbog kojega je pobijanom presudom opt. K. M. proglašen krivim propisana novčana kazna do 100 dnevnih dohodaka ili kazna zatvora do tri mjeseca, a kazneno djelo je počinjeno 31. ožujka 2002., pa je po proteku četiri godine od dana počinjenja djela daljnji kazneni progon nedopušten.

Slijedom navedenih razloga odlučeno je kao u toč. II.a/ izreke drugostupanjske presude zato jer po čl. 353. toč. 6. ZKP presudom optužbu valja odbiti u slučaju kada se kazneni progon ne može poduzeti radi zastare (čl. 390. st. 1. ZKP), a slijedom takve odluke žalbe A. S. kao privatnog tužitelja i opt. K. M. postale su bespredmetne, kao što je navedeno u točki II.b/ drugostupanjske odluke.

Najzad, drugostupanjski sud je glede troškova kaznenog postupka nastalih u vezi s preinačenim dijelom prvostupanjske presude odlučio da svaka od strana snosi svoje troškove tog dijela kaznenog postupka, zato jer se po čl. 123. st. 3. ZKP privatnog tužitelja ne može obavezati da nadoknadi troškove kaznenog postupka optuženiku ako je optužba odbijena iz razloga koji se njemu ne mogu pripisati u krivnju, kao što je to odlučeno u toč. II.c/ izreke drugostupanjske odluke.

Prvostupanjski sud će u dijelu u kojem je pobijana presuda ukinuta i predmet mu vraćen na ponovno suđenje za osnovu uzeti prijašnju optužnicu državnog odvjetnika protiv opt. A. S., na novoj glavnoj raspravi će dopustiti strankama isticanje novih činjenica i iznošenje novih dokaza, iznova će saslušati svjedoke koje je veća ranije saslušavao, a također i svjedoka D. Ž., pa i druge eventualne očevice događaja u navedenom lokalu, po potrebi đaja, a potom će iznova saslušati i psihijatrijskog provesti će i rekonstrukciju na mjestu doga

I Kž 528/04-6

vještaka R. D. i pozvati ga da razjasni da li je opt. A. S. tempore criminis bio u stanju jake razdraženosti ili prepasti izazvane napadom ošt. K. M. u okolnostima koje će proizaći iz provedenih dokaza u ponovljenom suđenju, te ocijeniti, ovisno o mišljenju ovog vještaka, da li je u to novo, eventualno utvrđeno stanje jake razdraženosti ili prepasti opt. A. S. bio doveden bez svoje krivnje, te će nakon toga, raspravivši sva sporna pitanja na koja ga je ovom odlukom upozorio drugostupanjski sud, donijeti novu, pravilnu i na zakonu osnovanu presudu (čl. 393. ZKP).

U Zagrebu, 4. srpnja 2007.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

Zlata Lipnjak Bosanac, v.r.