Rev-149/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 149/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Tome Gložinića, Damira Mratovića i Ljubice Munić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. I. iz K., koje zastupa Z. Š., odvjetnik iz O., protiv tuženika O. Z. d.d., P. O., koju zastupa M. P., odvjetnik iz O., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 9. rujna 1999. godine, br. Gž-1590/99-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 13. svibnja 1999. godine, br. P-219/99-7, u sjednici održanoj dana 13. studenoga 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Djelomično se prihvaća revizija, pa se preinačuje presuda Županijskog suda u Osijeku od 9. rujna 1999. godine, br. Gž-1590/99-2 i presuda Općinskog suda u Osijeku od 13. svibnja 1999. godine, br. P-219/99-7 na način da je tuženik tužitelju dužan platiti pored svote od 66.666,80 kn još svotu od 12.900,00 kn sa zakonskom kamatom od 13. svibnja 1999. do isplate, u roku od 15 dana, ili ukupno 79.566,80 kn.

U ostalom dijelu revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Županijski sud u Osijeku, kao drugostupanjski sud je svojom presudom od 9. rujna 1999. godine, br. Gž-1590/99-2 potvrdio presudu Općinskog suda u Osijeku od 13. svibnja 1999. godine, br. P-219/99., kojom je naloženo tuženiku platiti tužitelju svotu od 66.666,80 kn, koja se svota odnosi na novčanu naknadu neimovinske štete pretrpljene na osnovi fizičkih boli u svoti od 19.200,00 kn, straha 4.782,00 kn, umanjeni životnih aktivnosti 36.000,00 kn i naruženosti 4.684,80 kn, dok se svota od 1.000,00 kn odnosi na troškove pružanja tuđe pomoći i njege i 1.000,00 kn na naknadu štete zbog uništene odjeće. Istom presudom tuženiku je naloženo da tužitelju nadoknadi parnični trošak u svoti od 12.520,00 kn. Protiv te presude izjavio je reviziju tužitelj, zbog pogrješne primjene materijalnog prava. Tužitelj u reviziji ističe da su nižestupanjski sudovi njemu dosudili novčanu naknadu neimovinske štete u neopravdano niskim svotama. Unatoč toga što se radi o osobito teškoj tjelesnoj ozljedi. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači presude nižestupanjskih sudova.

Protivna strana nije dala odgovor na reviziju, a državni odvjetnik kojemu je revizija također dostavljena u smislu čl. 390. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP) nije se očitovao na sadržaj revizije.

Revizija je djelomično osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 386. ZPP, ovaj sud je utvrdio da u provedenom postupku nje ostvarena bitna povreda ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 10., dakle nije ostvaren taj razlog za reviziju bitne povrede odredbe ZPP, na čije ostvarenje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Ostvarenje ostalih bitnih povreda odredaba ZPP iz čl. 354. u svezi s čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2. ZPP, ovaj sud nije ispitivao, budući da bitne povrede odredbe ZPP nisu bile razlog za izjavljivanje revizije.

Međutim, ovaj sud smatra da je djelomično ostvaren revizijski razlog u pogrješnoj primjeni materijalnog prava. Naime, prema uvjerenju ovoga suda nižestupanjski sudovi su pogrješno primijenili odredbu čl. 200. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, broj 53/91, 3/94, 7/96 i 112/99. – dalje ZOO), određujući visinu novčane naknade neimovinske štete pretrpljene po osnovu fizičkih boli. Naime, tužitelj je zadobio osobito tešku ozljedu u prometnoj nesreći, kako je to ocijenio liječnički vještak, koja ozljeda je imala za posljedicu teške i dugotrajne bolove, jer je tužitelj bio podvrgnut i operaciji. Tako vještak smatra da su teški bolovi trajali 10 dana, srednje teški 120 dana, a slabi bolovi i 150 dana. Zbog toga je prema uvjerenju ovoga suda svota od 24.000,00 kn određena na ime novčane naknade neimovinske štete po osnovu pretrpljenih fizičkih boli preniska. Ovaj sud smatra da bi bila primjerena posebnosti slučaja i u skladu sa uobičajenom praksom kod utvrđivanja novčanih naknada takovih vrsta neimovinskih šteta svota od 40.200,00 kn, odnosno umanjena za 20% s obzirom na podijeljenu odgovornost svota od 32.100,00 kn.

Svote dosuđene na ime novčane naknade neimovinske štete po drugim osnovama ovaj sud smatra primjerenima i u skladu sa uobičajenom praksom kod određivanja tih vrsta novčanih naknada neimovinskih šteta. Što više moglo bi se reći da su te dosuđene svote visoke.

Zbog toga je ovaj sud na temelju čl. 395. st. 1. djelomično preinačio presude nižestupanjskih sudova, dok je u ostalom dijelu reviziju odbio kao neosnovanu primjenom čl. 393. ZPP.

Unatoč toga što je revizija djelomično prihvaćena ovaj sud nije mijenjao odluku o trošku, budući da je dosuđena svota parničnih troškova tužitelju po nižestupanjskim sudovima utvrđena u takovoj visini, da tužitelj uz djelomični uspjeh u revizijskom postupku ne bi imao pravo na veće troškove.

U Zagrebu, 13. studenoga 2003.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.