Legislator Rechtsprechung & Gesetzgebung
Jž-1056/2020-0 KI-generiert

High Court dismisses appeal on assault charges, upholding first-instance verdict and costs waiver.

Geschäftsnummer Jž-1056/2020-0
Gericht / Behörde
Rechtsordnung Kroatien (HR)
Entscheiddatum
Ausgang Abgewiesen (Dismissed)

Legislator-Zusammenfassung

KI-generiert

The High Court dismissed the appellant's appeal against a conviction for public order offenses, confirming the first-instance judgment. The appellant argued that the court failed to consider his self-defense claims and the witness's alleged assault, while the prosecution maintained the facts were clearly established. The court rejected these arguments, ruling that the first-instance judge properly exercised their discretion in evaluating evidence and imposing a suspended sentence.

Legislator-Regeste

KI-generiert

Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira čl. 13.; Prekršajni zakon čl. 88., 139., 202.; The High Court upheld the first-instance court's finding of facts and application of the principle of free evaluation of evidence, rejecting the appeal on grounds of factual error or excessive punishment.

Schlagwörter

KI-generiert
public order offenses suspended sentence free evaluation of evidence appeal dismissal costs waiver first instance review public order

Zitierte Gesetzesbestimmungen

KI-generiert
čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira
čl. 139. stavak 3. Prekršajnog zakona
čl. 139. stavak 6. Prekršajnog zakona
čl. 202. stavak 1. Prekršajnog zakona
čl. 202. stavak 5. Prekršajnog zakona
čl. 88. stavak 2. Prekršajnog zakona
čl. 36. Prekršajnog zakona
čl. 32. Prekršajnog zakona

Fragen Sie sich, wie dieser Entscheid auf Ihren Fall anwendbar ist?

Prüfen Sie diesen Entscheid zusammen mit Bundesrecht, kantonalen Erlassen, Kommentaren und Folgeentscheiden in Legislator AI.

Fall in Legislator öffnen →

Volltext

Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Jž-1056/2020

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Siniše Senjanovića kao predsjednika vijeća, te Branke Mašić i Renate Popović kao članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog R.LJ., zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi okrivljenog okrivljenog R.LJ., podnesenoj protiv presude Prekršajnog suda u Sisku, Stalna služba u Hrvatskoj Kostajnici od dana 19. svibnja 2020., broj: 36. Pp J-1019/2019, na sjednici vijeća održanoj 30. lipnja 2020.,

p r e s u d i o j e :

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog okrivljenog R.LJ. i potvrđuje se pobijana presuda.

II. Temeljem članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), okrivljenik se oslobađa obveze naknade paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

Pobijanom presudom okrivljeni R.LJ. je proglašen krivim i kažnjen zbog počinjenja prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira za koje djelo mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 4 dana a koja kazna se neće izvršiti ukoliko u roku kušnje od 3 mjeseca ne počini jedan ili više prekršaja za koji mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom.

Istom presudom okrivljenik je, temeljem članka 139. stavak 3. Prekršajnog zakona, obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 120,00 kuna.

Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu iz čijeg sadržaja proizlazi da je podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalitelj u žalbi ističe, u bitnom, da je na sudu izjavio da se ne slaže s izjavom svjedoka Vojislava Golubovca, a isti nije izjavio da ga je udario šakom u lice kada je na njivu došao i njegov brat. Navodi da se valjda u prisustvu brata osjetio snažnim i odvažnim da udari čovjeka koji je u godinama kao i njegov otac, a poslije udarca mu je ispao štap iz ruku kojim se pomaže pri hodanju tako da ga je tim štapom htio tući zbog čega je morao bježati. Izbjegavao je udarce u strahu za vlastiti život što se nigdje u zapisniku ne spominje, pa i izgleda da uopće nije bitno što je bio napadnut i izudaran,te izgleda da nikome ne bi bilo bitno čak i da ga je udarcima ubio. Dotični ima bezbroj prekršaja i stalno je na sudu pa se čini da bez njega policija i sud uopće ne bi imali što raditi, a nakon fizičkog napada i narušavanja duševnog stanja i mira još mora biti kažnjen čega nema nigdje na svijetu, zbog čega predlaže da se iz navedenih razloga njegova žalba prihvati i presuda ukine.

Žalba nije osnovana.

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

Nadalje, suprotno žalbenim navodima, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je zadovoljavajuće obrazložio odluku o krivnji okrivljenika, a navodi žalbe ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.

Naime, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje analizom i ocjenom obrane okrivljenika, iskaza svjedoka V.G., te čitanja dokumentacije u spisu.

Sud prvog stupnja je na temelju slobodne ocjene provedenih dokaza, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, za svoju odluku dao razloge, koji su po mišljenju ovog Suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni.

Svoju odluku o dinamici odvijanja događaja prvostupanjski sud je donio nakon analize i dovođenjem u međusobnu vezu iskaza ispitanih osoba, utvrdivši da je okrivljenik predmetne zgode bio na mjestu događaja i postupao na način opisan u izreci pobijane presude, te je jasno i nedvosmisleno obrazložio kojim dokazima je utvrđena krivnja okrivljenika za prekršaj, a koje razloge prihvaća i ovaj Sud.

Činjenica da je prihvaćen iskaz drugog sudionika događaja koji je ispitan kao svjedok, ne dovodi do nezakonitosti presude, s obzirom da pravilo koje bi se temeljilo na formalnoj ocjeni dokaza ne postoji, već se činjenice utvrđuju po načelu slobodne ocjene dokaza.

Kako žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, sukladno odredbi članka 202. stavka 5.

Prekršajnog zakona.

Razmotrivši povodom žalbe odluku o kazni, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud žalitelju za počinjeni prekršaj izrekao odgovarajuću sankciju, pravilno utvrdivši sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu na vrstu i mjeru iste.

Primjenjujući prema žalitelju mjeru upozorenja - uvjetnu osudu, na način da je izrečena kazna zatvora u duljini trajanja od 4 dana, čije se izvršenje odgađa za vrijeme roka kušnje od 3 mjeseca, prvostupanjski je sud odredio sankciju primjerenu prirodi i težini prekršaja, svim utvrđenim okolnostima i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te je izrekao sankciju primjerenu stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

Po ocjeni ovog Suda, imajući u vidu prirodu i težinu počinjenog djela prekršaja, kao i sve vidove zakonske svrhe kažnjavanja, izrečena sankcija nije prestroga, te je od strane prvostupanjskog suda zadovoljavajuće obrazložena, koje obrazloženje prihvaća i ovaj Sud, držeći takvu sankciju primjerenom svim okolnostima počinjenog prekršaja, ličnosti žalitelja i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

Temeljem članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, žalitelj je oslobođen obveze naknade paušalnog iznosa troškova ovog žalbenog postupka jer je nezaposlen i bez prihoda.

Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 30. lipnja 2020.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Robert Završki, v. r.

Siniša Senjanović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sisku u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.